Simca 1100 je 1972. bila najprodavaniji automobil u Francuskoj, što je posljednji put da na prvom mjestu nije bio neki model Renaulta ili Peugeota. Kao pravi europski bestseler, prodana je u više od dva milijuna primjeraka, a Volkswagen je Golf koncipirao po uzoru na nju.
Pa ipak, prosječan čovjek danas ne prepoznaje ni marku Simca, a kamoli model 1100, iako je krajem 1960-ih postojao i prilično ozbiljan projekt koji je trebao dovesti do otvaranja montažne linije u Splitu. I Željko Ladila iz zagrebačke Dubrave, vlasnik ovog primjerka iz 1975., potvrđuje nam kako je ostao neugodno iznenađen saznanjem da u Hrvatskoj imamo možda još samo nekoliko desetaka Simci svih modela, a one registrirane možemo nabrojati na prste. No, posebno je frapiran brojem ljudi, i to ne samo mlađih, kojima ime Simca uopće nije poznato.
Njemu je pak dobro poznat i ovaj konkretni primjerak, praktički od prvog dana. Kao četrnaestogodišnjak bio je na praksi u tada uglednoj tvrtki Taksi-remont, te mu je povjeren posao dekonzerviranja detalja na novoj Simci 1100 oker boje. Odradio ga je, a onda najednom ugledao svog susjeda kako dolazi prema njemu, zajedno sa šefom. Tipično tinejdžerski, pomislio je da je nešto zgriješio, no pokazalo se da je to samo koincidencija i da je susjed upravo kupio taj auto. Šef ga je ranije pustio kući, a susjed poveo na prvu vožnju. Kao dečko nije mogao ni slutiti da neće biti samo prvi putnik nego, mnogo kasnije, i drugi vlasnik ovog automobila.
Susjed je bio vrhunski varilac, koji je radio na konstrukciji naftovoda diljem svijeta, a Simcu je opsesivno čuvao i pazio, radeći minimalnu kilometražu. U gradu ju je koristio iznimno rijetko, uglavnom bi nekoliko puta godišnje išao do Dugopolja ili Starigrada Paklenice. Nikada nije prevozio teret, izlazio na kišu ili snijeg, te je uvijek garažirao auto.
Kada je, već u dubokoj starosti, ostao bez mogućnosti produljenja vozačke, nije se mogao odvojiti od svoje Simce, te ju je 2020. odlučio pokloniti susjedu. Automobil se pomaknuo za dva kućna broja i dobio drugog vlasnika. No i danas, u dobi od 96 godina, prvi vlasnik više-manje svakog dana prošeće pored Željkove garaže, čisto kako bi provjerio je li 1100 još ondje.
Oko toga se, međutim, ne mora brinuti. Kao ratni vojni invalid, Željko nije puno razmišljao o oldtimerima, no kada je dobio na poklon Simcu, zarazio se virusom hrđe i danas su u garaži još dva komada, Peglica i Fiat 232 kamper. U Peglicu se zapravo zaljubila supruga Vinka, krojačica u mirovini, koja sama ne vozi, ali prati Željka na svim susretima oldtimera, a tijekom sezone odlaze na gotovo svaki u široj okolici Zagreba.
Najdalje su išli do Nove Gradiške. Kamper je također pronađen u susjedstvu i temeljito uređen, a plan im je njime proputovati tradicionalnim migracijskim putevima, koji se koriste još od vremena neandertalaca. Istraživanje daleke povijesti Željkova je cjeloživotna opsesija, a kamper je sjajan način za spajanje terenskog istraživanja i užitka u putovanju.
Može se reći da je upravo uživanje u putovanju lajtmotiv načina života obitelji Ladila. Kamo god idu, Željko vozi, a Vinka fotografira, stalno skreću s predviđenih ruta i zajedno istražuju zanimljive detalje na koje nailaze usput. Simca im je pritom vjeran suputnik, jer je automobil i dalje u sjajnom stanju.
Nije bilo većih radova na njoj, unutrašnjost je odlična, mehanika isto, u motoru je osim potrošnih dijelova samo preventivno zamijenjena AC pumpa. Iako je limarija klasična rak-rana marke, ovdje su radovi bili ograničeni na stražnje blatobrane, saniranje jedne rupe kod vozačkih vrata i preventivno lakiranje karoserije u atraktivnu narančastu boju. Nažalost, lakiranje nije na razini ostatka automobila i navijamo da u budućnosti bude ponovljeno, kako bi i oni koji nemaju pojma što je to Simca već izdaleka shvatili da je pred njima uistinu poseban automobil.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....