Godina 1976. u automobilskom smislu bila je iznimno plodna. Na tržište su stigli modeli poput Ford Fieste, Mercedes-Benza W123 i Volva 343, ali jedan debi imao je posebno značenje za sudbinu cijele marke. Porsche 924 danas se često opisuje kao "loš Porsche", no u trenutku nastanka bio je daleko više od eksperimenta s jeftinijim modelom, bio je nužan za opstanak tvrtke iz Zuffenhausena.
Projekt 924 započeo je početkom sedamdesetih kao narudžba Volkswagena. Ideja je bila razviti nasljednika modela 914, a razvoj se vodio pod internom oznakom EA425. U isto vrijeme Porsche je radio i na modelu 928, zamišljenom kao dugoročna zamjena za 911, jer je u to doba vladalo uvjerenje da je koncept sportskog kupea s motorom straga tehnološki pri kraju. Kada se Volkswagen 1974. povukao iz projekta, Porsche je odlučio preuzeti već razvijenu tehniku, jer je u nju već bilo uloženo previše znanja i vremena, a na tržištu im je očajnički trebao povoljniji ulazni model.
Iako se često isticalo njegovo "Volkswagensko podrijetlo", 924 je od samog početka razvijan u Porscheu. Ključna odluka bila je primjena transaxle koncepcije, s motorom sprijeda i mjenjačem na stražnjoj osovini, što je rezultiralo gotovo idealnom raspodjelom mase i neutralnim ponašanjem u vožnji. Dizajn je nastao pod vodstvom Anatolea Lapinea, a serijski model bio je spreman krajem 1975., s tržišnim startom početkom 1976. godine.
Prvi dojmovi javnosti i medija bili su suzdržani. Četverocilindarski, 2-litreni vodom hlađeni motor sprijeda je razvijao 125 KS i bio je potpuni odmak od Porscheove tradicije zrakom hlađenih boksera, pa je 924 brzo zaradio nadimak "Hausfrauen Porsche" (Porsche za kućanice). No, skeptičnost je splasnula već nakon prvih testova. Upravljivost, stabilnost i upotrebljivost pokazali su se kao njegove najveće vrline, a prodajni rezultati to su brzo potvrdili. Nakon skromnijeg starta, 1977. godine prodano je gotovo 24.000 primjeraka, a do 1981. Porsche je već prešao granicu od 100.000 prodanih 924-ki.
Tehnički gledano, 924 je za svoje vrijeme bio iznenađujuće moderan. Djelomično pocinčana karoserija donijela mu je čak šest godina jamstva protiv korozije, što je tada bilo gotovo nezamislivo. Velika staklena stražnja vrata rješavala su lagan pristup prtljažniku, a prepoznatljiva preklopna svjetla dodatno su naglašavala sportski karakter. Zanimljivo je i da se proizvodnja odvijala u Neckarsulmu, u tvornici u kojoj je nekad nastajao legendarni NSU Ro 80, a danas se proizvode Audiji.
Tijekom životnog vijeka model je postupno dobivao snažnije i zanimljivije izvedbe. Turbo verzija iz 1979. sa 177 KS donijela je ozbiljnije performanse, dok je kasnija 924 S, s motorom razvijenim u Porscheu 2,5-litre 160 KS, dodatno popravila reputaciju modela. Vrhunac ponude predstavljala su verzije 924 Carrera GT i Carrera GTS s 210, odnosno 245 KS, danas iznimno cijenjene među kolekcionarima.
Najvažnije nasljeđe 924 ipak nije u brojkama ni izvedbama, već u činjenici da je upravo taj model financijski stabilizirao Porsche i otvorio put cijeloj transaxle obitelji, uključujući 944, 968 i konačno povratak samopouzdanja marke. Bez 924, povijest Porschea vrlo bi lako krenula sasvim drugim, mnogo neizvjesnijim smjerom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....