Većini je ljubitelja oldtimera ultimativni san pronaći vozilo koje odavno nije vidjelo svjetlo dana, ali je u kompletnom, izvornom i ispravnom stanju, spremljeno na nekom suhom mjestu i zaboravljeno od vanjskog, užurbanog svijeta. Mislav Ivančić, 21-godišnji student šumarstva iz Jastrebarskog, nije morao sanjati o tome.
On je odrastao uz čak tri takva vozila, koja su parkirana u garažu njegovih djeda i bake gotovo dva desetljeća prije nego što se rodio. Jedno od ta tri, Volkswagen Transporter iz 1985., uspio je vratiti na cestu proljetos, dok dva Magirusova kamiona i dalje mirno spavaju u istoj garaži, zaustavljeni u vremenu.
Volkswagen je gotovo pa definicija onog oldtimerskog sna, zamalo pa novo vozilo, s tek nešto više od 14.000 prijeđenih kilometara, koje je na cesti provelo samo prvu godinu svog postojanja. Zaintrigirani što stoji iza ovako neuobičajene priče, posjetili smo Mislava nekoliko tjedana nakon što je T3 registriran, samo kako bismo otkrili da su detalji koji su doveli do garažiranja i spašavanja ovog kombija istovremeno tužni i dirljivi.
Ivančići su velika obitelj koja se doselila u Jastrebarsko iz Hercegovine, Mislavov djed je radio u Njemačkoj, a s braćom kod kuće vodio uspješan prijevoznički posao. Prije točno 40 godina odlučili su kupiti kombi, kako bi obitelj mogla zajedno putovati, što su nakon akvizicije ovog T3 i činili, nažalost neočekivano kratko.
Obitelj bi spremila punu košaru hrane i išla po proštenjima, a putovali su i do rodnog kraja. No, tada ih je zadesila tragedija - jedan od braće iznenada je umro od srčanog udara. Kako je kombi bio registriran na njega, baš kao i kamioni, pokrenuta je ostavinska rasprava koja zbog obiteljskih nesuglasica, tužbi i parničenja nije završena ni danas, 39 godina kasnije, a sva su tri vozila ušla u nju i time ostala trajno zarobljena.
Srećom, djed je bio vrlo pedantan čovjek, pa je vozila kvalitetno konzervirao i brinuo se o njima, ne dopuštajući da propadnu od dugog stajanja. Volkswagen je povremeno i paljen, a jednom, kada je Mislavu bilo pet godina, djed se čak odvažio provozati ga u kombiju seoskim cesticama u blizini garaže. Tijekom te je vožnje zapeo za rub neke kuće i ogrebao ga, no unuk se proljetos, tijekom pripreme za cestu, odlučio sanirati tu štetu, a ne ostaviti je kao uspomenu.
Djedu je odmalena bila želja da Transporter jednog dana dođe u Mislavove ruke, a i on je od malih nogu to želio. Djetinjstvo tijekom kojeg se često igrao u njemu učinilo ga je trajno zaljubljenim u ovo vozilo. Zaposlivši se uz studij, stavio je nešto novca sa strane, a i otac je pomogao, pa se dogovorio s rođakom i otkupio njegov udio u vlasništvu kombija u veljači ove godine. Niti dva mjeseca kasnije, T3 se našao na cesti i posjetio sajam oldtimera u Strmcu Samoborskom, svoj prvi susret.
Put do registracije bio je jednostavan, što i ne čudi jer je riječ o praktički novom, nekorištenom vozilu, koje usto nikada nije služilo za prijevoz nekog tereta i obavljanje poslova, nego samo za obiteljska putovanja. Osim popravka one štete nastale tijekom njegove prve vožnje, morao je popraviti od stajanja propale kočnice, zamijeniti tepih, staviti nove gume, promijeniti ulje i urediti trubu, koja nije radila.
Nažalost, djed nije doživio povratak svog kombija na cestu, umro je prije tri godine. Baka je pak iznimno sretna, dirnuta Mislavovim entuzijazmom. On nam pak kaže da planira zauvijek zadržati kombi i koristiti ga vrlo pažljivo. Nema namjeru raditi nikakve modifikacije na njemu, nego ga ostaviti u čim izvornijem stanju. Otići će, razumljivo, na poneki susret oldtimera, no glavna mu je ambicija ove jeseni s nekolicinom kolega s fakulteta odraditi vožnju od Dubrovnika do Vukovara, kamo planiraju stići na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata.
Sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....