Sve je počelo 1977. kad je Bodo Buschmann, tad 22-godišnji student prava i poslovne administracije, kupio novi Porsche. Otac, ovlašteni zastupnik Mercedesa nije bio sretan sinovljevim izborom, a čaša se prelila nakon što je u nekoliko navrata parkirao svoju jurilicu u dvorištu salona u Bottropu. Bodo je potom uvažio očeve zahtjeve i Porsche zamijenio Mercedesom S klase, ali nije bio sretan.
Foto: Brabus, Getty images
Legendarni W116 bio je udoban i izdržljiv, no snagom i brzinom nije se mogao usporediti s Porscheom. I umjesto fakultetu, Bodo se tad posve posvetio svom novom autu u potrazi za dodatnim konjima i brzinom. Ispostavilo se da je u tom poslu bio izuzetno uspješan, a osnaženi W116 počeo je privlačiti pažnju mušterija koje su dolazili u salon njegova oca. Ubrzo su pale i prve narudžbe klijenata koji su htjeli nešto više od svog Mercedesa. Narudžbe koje su potaknule ideju o osnivanju zasebne tvrtke. A kako je u to vrijeme njemački zakon nalagao najmanje dvije fizičke osobe za otvaranje GmbH tvrtke s ograničenom odgovornosti, Bodo je u pomoć pozvao Klausa Brackmanna, prijatelja kojeg je upoznao na sveučilištu i nastao je Brabus (BRAckmann i BUSchmann). No, nepuna četiri mjeseca nakon što su osnovali Brabus, Brackmann je za tisuću njemačkih maraka prepustio svoj udio u vlasništvu Buschmannu. Bio je to dio dogovora od samog starta, ali poslovno gledano bio je to Brackmannov veliki promašaj, jer se u godinama koje su uslijedile tvrtka razvila u svjetski priznatog tunera s epitetom najvećeg na svijetu.
Danas, u godini kad proslavlja puna četiri desetljeća postojanja, Brabus ima preko 100 distributera širom svijeta, a godišnje kupcima isporuči oko 6500 automobila. Malena radionica smještene u središtu Bottropa koju je Bodo Buschmann otvorio točno preko puta očevog salona, pretvorila se u ogroman kompleks od pet tvornica u kojima je zaposleno oko 450 radnika i gotovo da se o Brabusu može razmišljati kao o pravom proizvođaču automobila. Plejada inženjera radi na razvoju svakog motora, a izuzmemo li lakiranje karoserije, te neke manje detalje, sve ostalo se sad izrađuje pod krovom Brabusa, ručno kao i prije četiri desetljeća. Strast za brzim i snažnim autima, ekskluzivnost i originalnost bili su pogonsko gorivo s kojim je Brabus počeo svoj uzlet. Dobar glas brzo se širio i uskoro u Bottrop nisu dolazili samo vlasnici Mercedesa iz okolnih mjesta i gradova u potrazi za dodatnom konjicom i okretnim momentom. Vrlo brzo su u taj rurski kraj, u kojem se nalaze najveći ugljenokopi i turistički nije posebno zanimljiv, počeli pristizati i ljudi u potrazi za Brabusom, i to iz cijelog svijeta.
Mercedesov model kojim je Brabus postao važan međunarodni igrač u svijetu tuning bila je E klasa W210. U Bottropu su svoju verziju opremali motorom V12 sa 582 KS i 772 Nm, čime je E klasa postala najbrža limuzina na svijetu, čija najveća brzina nije bila ograničena na 250, već na 330 km/h. Auto je, doduše mogao ići i brže, ali tad nije bilo dovoljno dobrih guma za veće opterećenje. Sličan problem je i danas prisutan, ali kombinacija ekstremne brzine, udobnosti i njemačke kvalitete Brabus je izdvojila iz krda tunera koji se tijekom godinama pojavili na tržištu. U ranijim godinama, najveći suparnik bio im je AMG, ali nakon što je Mercedes pod svoje okrilje uzeo pogone iz Affalterbacha, Brabus je postao jedinstven. I apsolutno je poštivao svaku, pa i najluđu želja kupaca, radeći aute s ugrađenim gitarama, ormarićima, inicijalima nogometaša na glavi motora... Činilo se da je samo nebo granica. Bilo je, naravno, i bizarnih slučajeva poput kupaca koji bi nakon što parkiraju automobil u garažu promijenili mišljenje i vraćali ga natrag u Bottrop kako bi se promijenila boja karoserije ili kože u unutrašnjosti. No, u Brabusu su oduvijek bili spremni na sve kako bi zadovoljili kupca uz moto - ako pitate za cijenu onda to nije za vas.
Prvi veliki posao, za tadašnje okvire Brabusa ogroman, stigao je 1984., kada rent-a-car kompanija Sixt naručuje 200 primjeraka Mercedesa 190 E. Buschmann je ispunio ugovor, a dobrobit od posla bila je obostrana. Nabrijani Mercedesi omogućili su Sixtu da se izdvoji iz konkurencije, a mnogi koji su sjeli u njih s vremenom su postali odani kupci Brabusa. A unatoč vjernoj Mercedesovoj klijenteli na Bliskom Istoku i u Aziji, Brabus se stalno prilagođava novim trendovima. Smart mu je tako u međuvremenu postao jedan od ključnih proizvoda, a danas rade čak i na električnim automobili poput Tesle. Dio grupacije Brabus je i tvrtka Startech koja se bavi tuningom Maseratija, Jaguara, Land i Range Rovera te Bentleya, a veliku pažnju posljednjih godina privlači i restauratorski odjel u kojem se u originalno stanje vraćaju razne Pagode, Pullmani i Gullwinzi.
Ukratko Od rentane garaže do svjetske slave: u četiri desetljeća Brabus je izrastao u pravog proizvođača automobila s 360 milijuna eura godišnjih prihoda. Bodo Buschmann i njegovi automobili u Arapskim Emiratima uživaju kultni status, a posljednjih godina unatoč brojnim restrikcijama za poslovanje Brabusa od velike važnosti je i kinesko tržište Čudovišna snaga motora i beskompromisna kvaliteta, te apsolutno poštivanje želja kupaca u izboru boja i opreme, temelji su na kojima je Brabus stekao slavu. Nezadovoljan performansama Mercedesa 22-godišnji Bodo Buschmann bacio se na posao, a nakon što je njegov uradak privukao pažnju nastala je ideja o osnivanju Brabusa U četiri desetljeća postojanja Brabus se razvio u najvećeg tunera na svijetu s ogromnim kompleksom od 5 tvornica u kojima je zaposleno oko 450 radnika i godišnjom proizvodnjom koja premašuje 6500 automobila. Već nakon sedam godina rada u Bottropu je otvoren zaseban odjel za istraživanje i razvoj. Tamo se osmišljaju dorade za nove modele Mercedesa, no rade i za druge proizvođače (Infiniti FX70 S Sebastian Vettel) Brabus G 700 nastao na osnovi Mercedesa G63 AMG 6×6 bio je jedan od hitova. Proizvodnja je trenutno stala, a svih 12 dosad napravljenih primjeraka završilo je u Maleziji. Jedan od dragulja Brabusa je Rocket 900 koji se ugrađuje u S klasu i Maybach, 12V motor kojem je snaga sa 700 KS i 1000 Nm podignuta na 1000 KS i 1500 Nm Najvažnije godine Brabusa 1979. Samo dvije godine nakon osnivanja Brabusa u Bottrop je stigao prvi klijent iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Bliski Istok od prvih dana predstavljao je najvažnije tržište i većina automobila koji su izašli iz pogona u Bottropu bili su bijeli... 1982. Povećanje broja konja i okretnog momenta, a s njima i performansi, od prvog dana temelj su svakog tuninga u Brabusu, no ekipa koju predvodi Buschmann vrlo rano uvidjela je i potencijal koje nudi ugradnja multimedijalnih sustava u automobile 1985. Brabus se dočepao prvog rekorda s kojim je ušao u Guinnessovu knjigu. Zahvaljujući novom aerodinamičkom kitu nastalom u pogonima u Bottropu, Mercedes W124 u zračnom je tunelu registrirao impresivno mali koeficijent otpora zraka od 0,26 Cd 1994. Imenovanje službenim tunerom Bugattija EB110 bila je još jedna potvrda renomea za Brabus. Nažalost, ta suradnja nije dugo potrajala, a rijetki preživjeli primjerci s potpisom njemačkog tunera danas imaju vrijednost koja se mjeri zlatnim polugama 1998. Otvorena je američka podružnica u Newport Beachu u Kaliforniji, a iste godine predstavljen je i Brabus MV12 nastao na Mercedesu M klase (W163), koji je s maksimalnih 260 km/h ušao u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda kao najbrži cestovni SUV 2002. Proslava četvrt stoljeća postojanja uveličana je osnivanjem tvrtke Smart Brabus u suradnji s Daimlerom, uvedeno je trogodišnje jamstvo uz ograničenje na 100.000 km, a osnivanjem ogranka Brabus Yachtcharter otvoren je i “izlazi na more” 2006. Predstavljen je Brabus Rocket nastao na Mercedesu CLS (C 219), koji sa 365,7 km/h postavlja novi svjetski rekord za serijske limuzine, a tvrtku iz Bottropa čitatelji njemačkog auto magazina Auto motor und sport proglašavaju brandom godine 2015. Kroz Brabusov odjel Zero emission prošla je Tesla Model S. U električni pogon (762 KS, 3,2 sekunde do 100 km/h) u Bottropu nisu zadirali, ali su zauzvrat temeljito poradili na izgledu i opremi uz moto - ne ograničavajte svoju maštu |