Kraj Drugog svjetskog rata BMW je dočekao na koljenima. Saveznici su bombardiranjem uništili tvornice, a u ostacima nije bila više dozvoljena proizvodnja motornih vozila i aviona. Na infuziji se tvrtka održala proizvodeći lonce, tave i bicikle.
Tek je 1948. obnovljena proizvodnja motorkotača, a za automobile se moralo pričekati do 1952. Preskupi luksuzni BMW 501 te jeftina Isetta uz strmoglavljenu prodaju motocikala nisu bili dovoljni da se tvrtka održi u financijskom plusu te je malo nedostajalo da je 1959. preuzme Daimler-Benz.
Tih godina BMW se silno borio za opstanak u svijetu automobila. Malena neudobna Isetta koju se proizvodilo licencno nije bila po ukusu njemačkih kupaca. Ad hoc rješenje, BMW 600, zapravo tek malo rastegnuta Isetta, također je bila tržišni promašaj.
Na inicijativu Wolfganga Denzela, austrijskog zastupnika BMW-a, koji je u Beču tad imao i svoj vlastiti razvojno-konstruktorski biro, započelo se s razvojem atraktivnijeg auta na podvozju BMW 600. Talijanski stilist Giovanni Michelotti osmislio je karoseriju koja je predstavljena upravi BMW-a sredinom 1958. godine. Kućni dizajner BMW-a Wilhelm Hofmeister redefinirao je finalni izgled coupéa te doradio i limuzinsku izvedbu.
Inženjerski dio dorade motora preuzeo je Alexander von Falkenhausen, koji je iz njega izvukao 30 posto više snage i dao mu sportsku notu koja će postati jedna od osnovnih premisa svih budućih BMW automobila. Tako dorađen koncept tehnološki nije bio prezahtjevan i skup za serijsku proizvodnju, a završnim izgledom nije bio sličan ničem dotad proizvedenom u Münchenu.
BMW 700 rođen je u dvije karoserijske izvedbe, coupé i limuzinskoj sa dvoje vrata. Stotinjak novinara ugledalo ga je na prezentaciji održanoj 9. lipnja 1959. u Feldafingu pored Münchena. Tremu predsjednika uprave Heinricha Richter-Brohma razbio je pljesak po završetku prezentacije i neskriveno oduševljenje većine novinara. U odnosu na prethodnika automobil je lijepo narastao.
Međuosovinski razmak brojio je 212 cm, a ukupna dužina karoserije 354, pa su putnici i na stražnjoj klupi došli na svoje. Napokon su prerasli malu klasu automobila, a pri tome uspjeli i ukupnu masu zadržati ispod 650 kg. Zahvaljujući tome auto je dobro ubrzavao i svladavao uspone bez problema.
BMW 700 je osim dizajnerskih promjena uveo i monocoque konstrukciju podnice čime se uštedjelo oko 30 kg na masi automobila, spustilo ga se za 70 mm te poboljšalo vozna svojstva nižim težištem.
Zahvaljujući takvom rješenju novi je BMW bio znatno čvršći od konkurenata. Unutrašnjost je bila komforna, osobito putnicima sprijeda zbog odlične uravnoteženosti između vanjskih dimenzija te pametnih rješenja u interijeru. BMW 700 je raspolagao i s dovoljno prtljažnog prostora za dva standardna kofera i malo dodatne prtljage.
Spremnik goriva volumena 30 l bio je ispod prtljažnika unutar kojeg je bio i rezervni kotač. Jedno punjenje bilo je dovoljno za 500 km dosega, jer je motor trošio tek oko 6 litara. Dva cilindra ukupnog obujma 700 kubičnih centimetara razvijala su 30 KS pri 5000 okretaja te ga pogurala do maksimalne brzine od 125 km/h. Bile su to za tadašnje vrijeme zapravo sportske performanse koje istodobno nisu zakidale ni na komforu i prostranosti.
Uz nadoplatu od 550 njemačkih maraka BMW je ponudio i pravu sportsku nadogradnju koja je uključivala promjenu stupnja kompresije na 9:1, ugradnju dvostrukog Solex rasplinjača te podizanje snage na 40 KS (što je ubrzanje do stotke smanjilo na 20 sekundi, a maksimalnu brzinu povećalo na 135 km/h).
Javnosti je auto predstavljen na sajmu u Frankfurtu 1959, tijekom kojeg je upisano čak 25.000 narudžbi. Sportski coupé pokazao se pobjedničkom formulom. Već do proljeća 1960. proizvodnja se uhodala na 155 automobila dnevno, a tijekom narednih pet godina bit će ih proizvedeno sveukupno 188.211.
BMW nije dugo čekao s proširenjem game. U veljači 1961. je predstavljen 700 De Luxe s bogatim paketom opreme, a u suradnji s Baur manufakturom iz Stuttgarta izrađen je i kabriolet. Karoserija limuzine 1962. je produžena za impresivnih 32 cm, a dvije godine kasnije dodatno je narastao i coupé.
Sportske karakteristike auto je brzo potvrdio i na utrkama. Već 1960. Hans Stuck osvojio je s njim njemačko brdo, a iste godine u paru sa Sepom Griegerom slavi i na utrci 12 sati Hockenheima. Godinu kasnije rođen je i 700 RS, finalna evolucija trkaćeg modela s cjevastom konstrukcijom šasije, olakšanom i aerodinamičnom karoserijom te motorom snage 70 KS.
Model 700 predstavljao je dobitnu formulu za BMW - bio je to razuman auto s prepoznatljivim, modernim stilom, pristojnim performansama i dovoljno natjecateljskog uspjeha da ga ljudi primijete. Ispunio je sva očekivanja, osigurao tvornici novu šansu te izvukao BMW iz krize u kojoj je umalo nestao. Uživao je u izvanrednom uspjehu i kao cestovni i kao trkaći auto, a s prijestolja je sišao tek 1965., po predstavljanju modela 1500.
