U središtu priče o ovom automobilu jest svojevrsna komedija zabune u vezi s identitetom. Poljska tvornica FSO od Fiata je preuzela bastard karoserije modela 125 i mehanike starije serije 1300/1500, uz dodatak stražnjih disk-kočnica. Kako je na bazi Fiata 124 nedugo potom u SSSR-u nastala Lada, mnogi brkaju te automobile, koji usprkos vizualnoj sličnosti nemaju mnogo dodirnih točaka.
FSO je za svoj model, veći od Lade, oživio međuratni brend Polski Fiat, dok je model dobio oznaku 125p. Službeno bi ga trebalo zvati FSO Polski Fiat 125p, a od 1983. i isteka ugovora s Fiatom, samo FSO 125p, no to nitko ne radi, pa nećemo ni mi. U Jugoslaviji je pak model prodavan kao Zastava, do redizajna 1975. s oznakom 125pZ, a nakon toga samo 125p. U narodu je po oznaci ranije verzije dobio nadimak Pezejac, koji se nastavio koristiti i za redizajn, iako su oko toga često podijeljena mišljenja.
Ovaj primjerak iz Zagreba proizveden je 1978., kada ga je kupio otac današnjeg vlasnika, Renea Kajpa, diplomiranog inženjera strojarstva u mirovini. Zavrzlama oko identiteta nije strana ni njima – iz obitelji su folksdojčera prezimena Keip, no otac ga je, kao jedini koji je ostao ovdje nakon II. svjetskog rata, morao promijeniti u fonetski napisanu inačicu. Kako Rene ima dvije kćeri, jedini je preostali nositelj prezimena Kajp.
A ovaj je Polski Fiat njegova poveznica s ocem umrlim 2007. On je zapravo želio kupiti Zastavu 101, no kako se na taj model dugo čekalo, prihvatio je da uz malu nadoplatu odmah uzme novi 125p. Rene je pak od početka 1970-ih nastupao na ocjenskim vožnjama i relijima, što s ranijim očevim NSU 1200 C, što s vlastitim Fićom, kojega je prodao kada je otišao na odsluženje vojnog roka – istovremeno uplativši novi, koji će preuzeti po povratku iz vojske.
Tijekom sljedećih 29 godina otac, vozač u Končaru, vrlo je malo vozio stalno garažirani 125p. Vikendom bi otišao do Zagorja, povremeno na more ili do rodbine u okolici Beča, no napravio je tek oko 90.000 km. Tako da ga je sin nakon očeve smrti odlučio restaurirati. Ispjeskaren je, promijenjeni su dijelovi limarije načeti korozijom te prelakiran. No mehanika, osim potrošnih dijelova, unutrašnjost i većina ostalih detalja ostali su izvorni, točno oni i onakvi kakvi su bili kada je kupljen. Zadržao je čak i nedugo nakon kupnje montiranu čvrstu kuku, kojom je otac povremeno vukao malu prikolicu Tehnike Bjelovar u vikendicu.
Nakon osamostaljenja Hrvatske, 125p je gotovo nestao s naših cesta, mada je bivša država bila najveće izvozno tržište za model, prodano ih je čak 114.526. Danas se malo primjeraka pojavljuje na susretima, iako je model zbog dijeljenja dijelova s Tristaćem i drugim modelima Zastave i Fiata relativno jednostavan za održavanje, a ima i kultni status u svojoj matičnoj državi.
Nakon restauracije, Kajp se učlanio u Oldtimer klub Zagreb, pa u Fićo fan klub Zagreb 2010. – želja za posjedovanjem još jednog Fiće nikada ga nije napustila, no nema uvjeta za držanje dva oldtimera – te počeo ići po susretima, uglavnom po središnjem dijelu Hrvatske. Već su petnaestak godina i on i auto dobro poznati ljubiteljima klasičnih automobila iz Zagreba i okolice, a nema razloga da tako ne ostane još dugo vremena. Danas je brzinomjer na otprilike 135.000 km, a automobil je i dalje na suhom, u garaži. Vlasnik kaže kako mu je najveće zadovoljstvo kada nešto na njemu sam popravi, ali ponekad dobro dođu i savjeti kolega iz Fićo fan kluba.
Kajp je diplomirao na području kontrole kvalitete, do rata radio u Končaru, potom nakon nekog vremena predavanja u srednjoj tehničkoj školi i boravka na ratištu prešao u Državni zavod za patente, preteču današnjeg Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.
Ondje je kao patentni ispitivač u Sektoru za patente i kasnije voditelj Odsjeka za potporu korisnicima INCENTIV-a radio do mirovine, a još i danas je često član ocjenjivačkih sudova na izložbama inovacija. Kaže da su svijet inovatora i svijet ljubitelja oldtimera relativno slični i da uživa u oba, mada na prvi pogled izgledaju dosta nespojivo. Jedan je okrenut prema neprestanom izmišljanju nečega novog, gledajući samo u budućnost, drugi je pak nostalgičan, okrenut prošlosti. Jedino za čime uistinu žali jest nedostatak nasljednika, jer ni kćeri ni unuci zasad ne pokazuju interes za ovim prekrasnim automobilom.
Ukratko
U ovom se primjerku nalazi jači od dva u ono vrijeme dostupna motora, četverocilindraš od 1481 ccm i 75 KS, predstavljen 1961. u Fiatu 1500
S obzirom na neprekinutu povijest korištenja, 125p na sebi nosi znakove prošlih vremena poput ove naljepnice iz vremena bivše države
Smeđa je boja bila na vrhuncu popularnosti sedamdesetih te je mnogima danas upravo ona prva asocijacija na ovaj model, pogotovo inačice nakon redizajna iz 1975
Horizontalna traka umjesto okruglog brzinomjera nije bila rijetkost u ono vrijeme, no vlasnik kaže da je baš to detalj koji sad često izaziva čuđenje kod mlađih
Na autu su i danas originalna sjedala od skaja, no zbog lošijeg su stanja skrivena presvlakama; isporučena su s pripremom za kasnije kupljene naslone za glavu
Zbog prostrane stražnje klupe model je bio popularan kod taksista. Za razliku od njih, Kajpov otac nije radio mnogo kilometara i nikada nije ugradio plin
S obzirom na kontinuiranu povijest, na autu je do danas ostala obična registarska pločica, a ne ona namijenjena povijesnim vozilima
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....