KAKO BEZ REFORME I POMOĆI DRŽAVE?

MIROVINE NEĆE BITI DOVOLJNE ZA ŽIVOT Evo koliko ćete imati u penziji ako ste radili 33 godine i cijelo vrijeme 20 posto plaće uplaćivali mirovinskom!

Luka Gerlanc / CROPIX

 

Raiffeisen mirovinsko osiguravajuće društvo isplaćuje mirovine iz drugog i trećeg stupa, dakle članovima obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, te mirovine na temelju izravnih uplata osoba i zasad je jedino takvo u Hrvatskoj. Predsjednika Uprave Željka Bedenica pitali smo kakve su im projekcije za idućih nekoliko godina, s obzirom na to da će polako početi rasti broj korisnika tih mirovina. Sada ih je oko 12 tisuća.

Uz ogradu da je najveća nepoznanica za bilo kakvo planiranje sustava privatne mirovinske štednje upravo najavljena mirovinska reforma, Bedenic nam je dao podatke o sadašnjim mirovinama iz drugog i trećeg stupa, ali i nekoliko zanimljivih primjera o tome kakve nas mirovine čekaju iz sva tri stupa ne dođe li do ozbiljnih promjena u sustavu. Za ocjenu je bitno, dodaje, ne samo sagledati mirovinski sustav u cjelini, nego i tržište rada, odnosno demografske projekcije.

Podizanje izdavanja

Ukratko, prema njegovim računicama, kada bi ukupni iznos izdvajanja za mirovine ostao isti, prosječni radni vijek morao bi se produljiti na 40 godina ne bismo li došli do toga da su nam mirovine barem na razini pola plaće. Ne želimo li toliko produljiti radni vijek, izdvajanje za mirovine treba znatno podići. Napominje pritom kako idealnim scenarijem smatra mirovinu u iznosu od 60 do 80 posto plaće.

Pritom je naveo kalkulacije i primjere.

 “Primjer broj jedan: zaposlena osoba cijeli svoj radni vijek izdvaja 20 posto svoje plaće za mirovinsko osiguranje. Prosječno radi 33 godine, prema podacima HZMO-a, odnosno kada pogledamo cijeli radni vijek, uplati 6,6 godišnjih plaća. Budući da prosječni umirovljenik, prema podacima HZMO-a, prima mirovinu 21 godinu, ako želimo tih 6,6 godišnjih plaća rasporediti na 21 godinu primanja mirovina, ta osoba može očekivati da će joj mirovina biti oko 1/3 plaće. Svako ostalo povećanje je socijalni transfer države prema umirovljenicima”, kaže Bedenic.

Potom razlaže što bi se moglo mijenjati kako bi mirovine ipak bile veće i bez dodatnih socijalnih transfera. Konstatira tako da Hrvatska ima jednu od najmanjih stopa izdvajanja za mirovinsko osiguranje u Europskoj uniji u odnosu na prosječnu plaću, pa ako želi doći do mirovine koja iznosi 60 posto plaće, prema njegovoj računici treba početi za mirovine izdvajati otprilike 35 posto plaće kako bi se u takvoj mirovini moglo uživati 21 godinu.

Radni vijek

Dodatno upozorava na sljedeće: “Zemlje koje navodimo kao primjere dobrog socioekonomskog okruženja su Island, Norveška, Švicarska i Švedska. Nitko, ama baš nitko ne navodi da sve te zemlje imaju prosječni radni vijek veći od 38 godina, a Island i veći od 40 godina. Uzmemo li Island ili Švicarsku kao orijentir, dolazimo do zaključka da osoba koja u Hrvatskoj radi 40 godina i izdvaja 20 posto svoje plaće za mirovinu, može očekivati da će u mirovini biti 14 godina. Istom matematikom dolazimo do toga da će tijekom tih 40 godina izdvojiti osam godišnjih plaća za mirovinu, što će joj u 14 godina osigurati mirovinu veću od 50 posto plaće”.

Demografski problem i mirovinski sustav generacijske solidarnosti Bedenic ilustrira sljedećom računicom: “Primjer broj dva: u Hrvatskoj je stopa totalnog fertiliteta oko 1,4 i pada. Što nam to govori? Da na 2000 ljudi (1000 žena, 1000 muškaraca) u prosjeku reproduciramo 1400 nasljednika. To znači da 1400 nečijih sinova i kćeri kad-tad trebati financirati 2000 svojih roditelja za mirovinu. Uz sve nepromijenjene stavke, to znači da nam očekivana mirovina u iznosu od 1/3 prosječne plaće iz prvog primjera pada za dodatnih 30 posto, što konkretno znači na 25 posto plaće”.

Jedini je izlaz, smatra stoga, potraga za reproduktivnom radnom snagom izvana, što rade sve ozbiljnije države čija gospodarstva za njima imaju i potrebu.

“Samo za krpanje demografske erozije stanovništva i ostanka na četiri milijuna stanovnika potrebno nam je godišnje oko 50-70 tisuća radno sposobnih imigranata”, računa Bedenic. “Kada bi se to ostvarilo uz idealan scenarij 50 posto zapošljivih, tijekom 15 godina došli bismo na minimalno održivu razinu od dva zaposlenika na jednog umirovljenika. Tu govorimo o 750 tisuća do milijun nedomicilnih stanovnika, odnosno 25 posto u razdoblju od 2035. do 2040. godine”, kaže Bedenic.

Trenutačno Raiffeisen mirovinsko osiguravajuće društvo (RMOD) u fazi isplate ima malo više od 250 mirovina iz drugog mirovinskog stupa (dakle, iz obveznih mirovinskih fondova) i one u prosjeku iznose oko 1200 kuna mjesečno. U pitanju su većinom umirovljenici kojima je dvostupanjski model mirovine bio izdašniji nego povratak isključivo u prvi stup pa su izabrali da dio mirovine primaju iz prvog i dio iz drugog stupa. Mahom su u trenutku odluke bili stariji od 65 godina i imali su iznadprosječne plaće pa su te mirovine mnogo više od onih kojima se iz drugog stupa može nadati većina građana s nižim primanjima.

Vodeći se istom metodologijom kao prije, Bedenic iznosi računicu o tome čemu se mogu nadati budući umirovljenici uz sadašnje izdvajanje od pet posto plaće za mirovinu u drugom stupu, “čak i uz izvanredne prinose koje su mirovinski fondovi ostvarili u posljednjih 15 godina”.

Za primjer uzima bruto plaću od 8000 kuna, od koje zaposlenik svaki mjesec uplaćuje po 400 kuna za drugi stup te je u posljednjih 15 godina uplatio oko 70 tisuća kuna.

Odgovornost

“Neka su mu i fondovi zaradili još dvostruko, to je ukupno oko 140 tisuća kuna. Kad se to podijeli na 21 godinu, uz projicirano godišnje usklađenje mirovina od tri posto, mirovina iznosi nešto manje od 400 kuna mjesečno”, napominje Bedenic koji dodaje kako je to, s obzirom na konzervativnost ulaganja sredstava osiguranika, maksimalno što je u ovom trenu ostvarivo. Da se išlo prema deset posto izdvajanja za drugi stup, kako je bilo i planirano na početku mirovinske reforme, u pitanju bi bila mirovina iz drugog stupa od 800 kuna.

Očito se bez dopune u vidu socijalnog transfera ili one iz trećeg mirovinskog stupa (dobrovoljno mirovinsko osiguranje) od mirovina neće moći živjeti.

“Nažalost, za razliku od EU, u Hrvatskoj je dobrovoljno mirovinsko osiguranje još uvijek nedovoljno prepoznato kao individualna odgovornost za umirovljeničke dane. Trenutačno je u isplati nešto manje od 12 tisuća mirovina s prosječnom mirovinom većom od 600 kuna”, kaže nam Bedenic. Dodaje da su se neki odlučili i za dodatne, izravne uplate kako bi osigurali bolje mirovine.

Tagovi

Izdvajamo