Marinko Zadro, najveći pojedinačni dioničar šećerane Viro kupcu iz Njemačke prodaje vlasnički udio u svojem šećernom biznisu, potvrđeno je Jutarnjem listu iz tri izvora bliska kompaniji i obitelji Zadro.
Njegov sin, Željko Zadro predsjednik Uprave Vira jučer je bio u Njemačkoj na poslovnim pregovorima s potencijalnim kupcem, strateškim partnerom koji dubinski snima polovanje kompanije, no kako doznajemo još uvijek nije odlučeno hoće li novi strani vlasnik hrvatske šećerane prvo kupiti 25 posto dionica, a potom predati javnu ponudu za preuzimanje ostatka budući da dionice kompanije kotiraju na Zagrebačkoj burzi ili će sa strateškim partnerom dogovoriti prodaju cijele kompanije odjednom, na što bi trebali pristati i ostali dioničari Vira među kojima su i hrvatski mirovinski fondovi.
Na takav potez Marinko Zadro se, prema izvorima bliskim njemu, odlučio nakon što je zaključio da po ulasku Hrvatske u Europsku uniju virovitička šećerana neće moći dugoročno uspješno poslovati bez strateškog partnera.
Marinko Zadro ima 42,87 posto Vira, pri čemu veći udio od 33,64 posto drži preko kompanije EOS-Z d.o.o. kojoj je jedini osnivač, a 9,23 posto dionica ima osobno. Jučerašnja prosječna cijena dionice Vira bila je 610 kuna, a kompanija po toj cijeni u trenutku kad informacija o ozbiljnim pregovorima o prodaji nije poznata tržištu vrijedi 845,8 milijuna kuna.
Zadrin udio po jučerašnjoj cijeni na burzi vrijedi 363,72 milijuna kuna. Drugi najveći dioničar Vira Dražen Robić ima 30,1 posto kompanije, a udio prema jučerašnjoj vrijednosti na burzi vrijedi 253 milijuna kuna. Ta vrijednost imovine koju bi sada mogli unovčiti Marinka Zadru i Dražena Robića smješta i na Forbesovu listu najbogatijih Hrvata koji kad kompaniju zamjene za novac postaju potencijalni investitori. No, za koju cijenu Zadro prodaje svoju kompaniju nije bilo moguće potvrditi iako se spekulira o iznosu približno jednakom aktualnoj vrijednosti kompanije na burzi.
Šećerni biznis u Virovitici u posljednje tri godine vlasnicima donosi više od milijardu kuna prihoda godišnje. Od 2010. kada su prihodi od prodaje šećera iznosili 1,1 milijardu kuna, lani je kompanija imala 1,48 milijardi kuna prihoda. U prošloj godini Viro je ostvario 130,1 milijun kuna dobiti, dok zbrojena dobit za zadnje tri godine iznosi 283 milijuna kuna.
Uz dobre poslovne rezultate poslovanje šećerane Viro u budućnosti je neizvjesno zbog kompleksnosti biznisa sa šećerom u EU koji Unija regulira i određuje kvote proizvođačima u Uniji, odnosno količine šećera iz šećerne repe koje im je dopušteno plasirati na EU tržište, te strogo kontrolira količinu zaliha koje kompanije drže kako s prevelikim zalihama ne bi u narušile eurosko tržište šećera. Zadro je lani vrlo nepovoljnim za budućnost svog binisa ocijenio i nove kvote koje im je raspodjelilo Ministarstvo poljoprivrede jer je dobio manje nego što je očekivao. Sladorana je dobila proizvodnu kvotu od 67,5 tisuća tona, a Viro 57,5 tisuća tona. Zadro je te kvote ocjenio kao šokantno niske.
Naime, od 2004. do 2011. godine prosječna godišnja proizvodnja Sladorane i Vira iznosila je 199.193 tone šećera iz šećerne repe od čega je Sladorana proizvela 70.122 tone, a Viro 70.076 tona, dok je tvornica šećera u Osijeku u vlasništvu marka Pipunića proizvela 58.995 tona šećera. Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina lani je Sladorani spustio dopuštenu količinu prizvodnje na 67.507 tona, a Viru na 57.863 tone, dok je osječka tvornica šećera dobila veću kvotu i dopuštena joj je proivodnja od 67.507 tona šećera.
Zadro je, prema neslužbenim informacijama izračunao da će mu smanjenje kvota čime je izgubio pravo na proizvodnju i plasman 14.828 tona šećera donijeti 15 milijuna eura manje prihode i da to njegov binis ne može podnijeti. Dodatno, poslovanje mu je ugrozila odluka Vlade Srbije o zabrani izvoza šećerne repe koju je htio povoljno kupovati, no kako srpski biznismen miodrag Kostić u Srbiji ima razvijen šećerni biznis u susjednoj su se državi potrudili osigurati povoljnu cijenu šećerne repe njihovih poljoprivrednika za domaće proizvođače zabranom izvoza u Hrvatsku.