Demografija nam je pred slomom a sve više, kao nekad, ekonomsku neravnotežu u zemlji popravljaju doznake naših radnika na (privremenom?) radu u inozemstvu.
Rodbini i znancima novi gastarbajteri prošle godine su, prema podacima Hrvatske narodne banke, uplatili rekordnih 15,75 milijardi kuna ili oko 2,1 milijardu eura. To je oko 120 milijuna eura više nego godinu ranije čime se jasno podcrtava činjenica da odlazak na rad (i život) izvan granica Hrvatske sve više uzima maha, piše Slobodna Dalmacija.
Još prije deset godina doznake iz inozemstva iznosile su oko 1,3 milijarde eura i nešto veći rast zabilježile su tek 2011. kad su dosegnule 1,5 milijardi eura. Od tada se bilježi nešto veći rast koji od 2015. godine (1,88 milijardi eura) raste svake godine po 100-tinjak milijuna eura.
Ti podaci u potpunom su skladu sa službenim brojkama o iseljavanju koje je počelo ubrzavati 2014. i 2015. da bi potpuno eskaliralo u zadnje dvije godine. Broj iseljenih u 2011. i 2012. kretao se oko 13.000, u 2013. emigracija jača na 15.000 osoba, što je rast od 15 posto.
Već 2014. iselilo se 21.000 ljudi, što je rast od 40 posto, dok 2015. zemlju napušta gotovo 27.000 ljudi, što je povećanje od 30 posto. Pretprošle godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, zemlju je napustilo 39.300 ljudi, što je 45 posto više u odnosu na već poražavajuću 2015. a trend se pojačao i prošle godine.
Prema najnovijim podacima, podijeli li se broj radničkih doznaka s procijenjenim brojem naših ljudi koji žive i rade u inozemstvu, ispada da prosječan gastarbajter u godini dana u Hrvatsku pošalje više od 6000 eura. Naravno, riječ je o novcu uplaćenom na račune, a o iznosima u gotovini može se samo nagađati. Još prije dvije godine Vlada je procijenila da se iz inozemstva u zemlju prelijevalo više od 8,5 milijardi kuna gotovog novca.
O koliko se velikom iznosu radi govori podatak da je riječ (ne računajući gotovinu) o čak 4,4 posto BDP-a. Kad se pribroji keš to bi značilo da iz inozemstva stiže onoliko novca koliko država godišnje isplati svim zaposlenim u javnom sektoru, ne računajući zdravstvo. Ako se iznos doznaka usporedi pak s ukupnim izravnim stranim ulaganjima u Hrvatsku, vidi se da je za barem 50 posto veći jer su stranci u Hrvatsku investirali ukupno 1,3 milijarde eura.
Dotok novca od onih koji su otišli trbuhom za kruhom opet zamagljuje opću ekonomsku sliku društva. Riječ je o ljudima koji u Hrvatskoj ne plaćaju poreze niti mirovinske i zdravstvene doprinose, ali čije devize prilično ublažavaju utjecaj recesije, smanjuju pritisak na provođenje reformi i otupljuju oštricu nezadovoljstva zbog niskog standarda. Državi taj novac izmiče ispod radara, a hoće li se smisliti način da se i takav dotok oporezuje tek treba vidjeti.
U svakom slučaju kad već gubi ljude, Hrvatska barem ima nemalu financijsku korist iako je to slaba kompenzacija. Jer, kako kaže poznati ekonomist Željko Lovrinčević "još se nikad nije niti će se ikad ijedna zemlja razviti od doznaka iseljenika".