HRVATSKA UDRUGA BANAKA

ZDENKO ADROVIĆ: Pad kamatnih stopa trebao bi se nastaviti i u 2018. godini

Zagreb 301117.
HUB, Kaptol centar.
Zdenko Adrovic - predsjednik Hrvatske udruge bankara.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Zdenko Adrović, direktor Hrvatske udruge banaka

Premda se već dulje vrijeme najavljuje kraj ere niskih kamatnih stopa, to se još nije dogodilo. Kakvi se uvjeti kreditiranja mogu očekivati u idućoj godini te kako se hrvatske banke nose s novim izazovima, od slabe potražnje za kreditima do loših plasmana Agrokoru, za Jutarnji list govori Zdenko Adrović, direktor Hrvatske udruge banaka.


Krajem prošle godine uglavnom je vladao konsenzus da će ove godine doći do pada kamatnih stopa, što se i dogodilo. Što smatrate glavnim razlozima?
- Mehanizam koji je u ovoj godini doveo do pada kamatnih stopa djelovao je malo drugačije. Prvo, kamatne stope na kredite nastavile su se smanjivati zbog ostvarenog pada premija rizika za hrvatsko tržište (CDS). Premija se ugrađuje u cijenu kapitala koju domaće banke plaćaju kod zaduživanja u inozemstvu. Drugo, to je pogodovalo nastavku smanjenja pasivnih kamatnih stopa na depozite, što se prenosi na kamatne stope na kredite. Treće, u sustavu stalno postoji visoka likvidnost, koja je, recimo to tako, čekala kao zapeta puška na buđenje potražnje koje smo ove godine osjetili intenzivnije nego proteklih. Razbudila se konkurencija među bankama. Četvrto, odluke o sniženju kamatnih stopa temelje se na procjeni manje rizičnosti povrata kredita, a manja rizičnost temelji se na činjenici da se novi krediti odobravaju većinom u kunama i s fiksnim kamatnim stopama, što djelomično smanjuje rizike.

Koliko je tome pridonijela akcija države koja se ove godine odlučila na subvencioniranje stambenih kredita?
- Samo subvencioniranje stambenih kredita s cijelim procesom nema nikakve veze jer su svi prije opisani procesi i statistički podaci registrirani prije nego što je odobren prvi kredit iz tog programa.

Kakva su očekivanja za 2018.?
- U 2018. bi se pad kamatnih stopa trebao nastaviti dok se utjecaj opisanih čimbenika ne iscrpi. U drugom dijelu godine kamatne stope bi se mogle stabilizirati ako se ne promijene odnosi na tržištima kapitala u zemlji i okružju, prije svega u europodručju.
 

Brojke upućuju na to da su građani posljednjih godina bili ponajviše zainteresirani za gotovinske kredite, što su banke i poticale pojednostavljivanjem procedure dobivanja tih kredita i konkurentnijim kamatnim stopama. Očekujete li nastavak tog trenda?
- Demografski podaci i prilike u Hrvatskoj u idućem razdoblju neće, na žalost, uzrokovati onakve poraste potražnje za stambenim kreditima kakve smo imali prije desetak godina. Međutim, ove se godine vidi i rast aktivnosti stambenog kreditiranja, tržište se oporavlja. Banke su u ovom trenutku više okrenute obogaćivanju ponude kredita prema svojim primarnim klijentima. Rizičnost kreditiranja primarnih klijenata niža je nego kod klijenta s kojim banka nema drugih odnosa. Za primarne klijente mogu se ponuditi administrativno jednostavniji kreditni proizvodi, kao što je gotovinski kredit, bez značajnijeg povećanja rizika. Stoga očekujemo rast ponude raznih oblika gotovinskih kredita, koji je rezultat razvoja prodajnih alata i koji omogućuju povećanje tzv. crosselinga.
 

Očito je da i dalje prevladava interes za kunske kredite. Na prigovor banaka da imaju ograničene kunske izvore, HNB je odgovorio ponudom dugoročnih kunskih sredstava na pet godina, putem strukturnim repo aukcija. Ipak, interes banaka za njih je prilično slab?
- Točno je da HNB nastoji povećati ponudu kunskih izvora financiranja u uvjetima stalnih viškova likvidnosti u sustavu uz kamatnu stopu - u ovom trenutku oko 1,2 posto - iako banke imaju imobiliziranih kunskih sredstava kod HNB-a u iznosu većem od 50 milijardi kuna i na njih ne ostvaruju nikakav kamatni prihod. U takvim uvjetima banke bi prihvaćanjem dodatnih izvora koje HNB nudi povećale višak likvidnosti koji ne mogu plasirati kroz kredite klijentima. Drugim riječima, potražnja za kreditima još je preslaba da bi HNB-ov kunski strukturni instrument bio zanimljiv većem broju banaka u većim iznosima. Dodatni razlog su niske kamatne stope na plasmane nižeg rizika. Zamislimo da se veliki dio kredita iz eurske valutne klauzule refinancira kunskim kreditima. Sredstva vraćenih kredita u eurima uz valutnu klauzulu koji su zamijenjeni kunskim izvorima banke ne mogu upotrijebiti za povećanje i plasmane u druge sektore (poduzeća, država), nego bi ih držale u instrumentima koji imaju nizak ili čak negativan prinos. Dakle imale bi gubitak. Objektivno, to umanjuje njihovu motivaciju da u znatnijoj mjeri koriste sredstva HNB-a kroz srednjoročne repo aukcije.
 

Sudeći prema podacima HNB-a, ponuda i potražnja za kreditima još je vrlo skromna? Krajem rujna ukupni krediti banaka iznosili su 255,7 milijardi kuna, što je oko 5 milijardi kuna ili 1,9 posto manje nego u istom mjesecu prošle godine. Kako vi to objašnjavate?
- Kreditnu aktivnost više se ne smije ocjenjivati usporedbom stanja kredita u bilancama jer se zbog prodaja kreditnih portfelja ne vidi prava slika. Ako analiziramo kretanje kredita po transakcijama, uočit ćemo povećanje novih kredita u odnosu na prethodnu godinu. Dok god je iznos prodanih kredita veći od povećanja plasmana novih kredita, stanje ukupnih kredita će se smanjivati, a ne povećavati.
 

U kojoj je mjeri tome pridonijela prodaja loših kredita banaka?
- Treba istaknuti da je prodaja nenaplativih i djelomično nenaplativih (loših) kredita u posljednjih nekoliko godina omogućila bankama da doprinesu poboljšanju slike rizičnosti ne samo bankarskog sektora nego i rizičnosti gospodarstva Hrvatske. Sve međunarodne institucije, rejting agencije i kreditori daju odgovarajući značaj pokazatelju udjela loših u ukupnim kreditima, a prodaja se smatra diverzifikacijom i optimizacijom rizika u sustavu, što poboljšava njegove ekonomske i financijske karakteristike. Što je taj pokazatelj bolji tj. niži, niži je profil rizičnosti RH. Prema posljednjim podacima HNB-a, omjer loših kredita dodatno se smanjio sa 13,2 posto sredinom godine na 12,5 posto potkraj trećeg tromjesečja. Proces se, dakle, nastavlja.
 

Premda vaše brojke upućuju na oporavak kreditiranja poduzeća, poduzetnici smatraju da banke i dalje više preferiraju sigurnije kreditiranje stanovništva. Je li prepreka tome i dalje visoka zaduženost poduzeća?
- Prvo trebamo znati da se kreditiranje poduzeća počelo oporavljati još prošle, 2016. godine. Međutim, postoje objektivna ograničenja bržem oporavku kreditiranja tog segmenta. Ukupna kreditna zaduženost u sektoru poduzeća gotovo je dvostruko veća od zaduženosti u sektoru stanovništva (68 prema 36 posto BDP-a). No, poduzeća se ne zadužuju samo u domaćim bankama, kao što to pretežito čine građani, nego se zadužuju i direktno u stranim bankama te na tržištima kapitala i kroz alternativne financijske proizvode poput faktoringa. Također, prema poduzećima se usmjeravaju i nekomercijalne linije financiranja iz razvojnih banaka i fondova. Dakle, tržišna utakmica u tom dijelu kreditiranja je velika. Time je prostor za povećanje kreditiranja poduzeća iz domaćih banaka znatno sužen. Unutar tog suženog prostora banke se bore povećati plasmane poduzećima, ali pritom ne mogu zanemariti kriterije rizičnosti. A tu dolazimo do problema kapitala. Logika je, u osnovi, jednostavna: ako poduzeće ima razmjerno više vlastitih sredstava (kapitala), manje je rizično. Jedan dio potencijalno kreditno sposobnih poduzeća izbjegava provedbu mjera za povećanje vlasničkog kapitala, ne shvaćajući da financiranje samo kroz zaduživanje na kraju može biti pogubno za samo poduzeće. Agrokor je najbolji primjer. Nadam se da će to biti pouka svim poduzetnicima, da optimiziraju odnos kapitala i duga u bilancama svojih tvrtki. Bolje je imati malo manji udjel u poduzeću koje raste i razvija se nego 90 ili 100 posto u poduzeću koje propada.
 

Kada je izbila kriza s Agrokorom, HUB je ustvrdio da ona neće imati negativan utjecaj na bankarski sustav jer su banke visoko kapitalizirane. HNB smatra da to treba zahvaliti njihovoj strogoj regulaciji i zahtjevima za višim rezervacijama, čemu su se banke stalno protivile. Slažete li se s tim ocjenama?
- Stalno ističemo da je prosječna kapitaliziranost u hrvatskom bankarskom sustavu znatno viša od propisane razine iz odluka HNB-a. Svakog tromjesečja u našim Pregledima objavljujemo međunarodnu usporedbu koja pokazuje da je hrvatski bankarski sustav među prvih pet po kapitaliziranosti sustava u EU. Dakle, nije samo HNB razlog, jer on može propisati minimume, razlog je i odgovornost samih banaka, odnosno njihovih vlasnika, koji su držali kapital znatno iznad propisanih minimuma. Zasluge su podijeljene. Ta viša razina kapitala omogućuje bankama da mogu podnijeti neočekivane gubitke, poput dodatnih rezervacija za plasmane u sustavu Agrokora i komercijalno povezanim poduzećima, a da pritom prosječna razina kapitaliziranosti kod banaka ne padne ispod minimalne razine propisane od HNB-a. Doprinos HNB-a stabilnosti bankarskog sustava proteklih godina prvenstveno nalazimo u ograničavanju izloženosti banaka sustavu Agrokora kroz proširenje definicije povezanosti poduzeća, gdje je, uz vlasničku, definicija proširena i na komercijalnu povezanost. Zbog te je mjere negativan utjecaj krize u Agrokoru na bankarski sustav manji nego što je mogao biti. Biti konzervativan u tom smislu bilo je dobro i korisno za sustav. To se vidi i kroz brojke. Banke ove godine zbog Agrokora imaju povećane ispravke vrijednosti plasmana za više od 3 milijarde kuna u prvih devet mjeseci, no unatoč tome ne bilježe gubitke. Međutim, u tom spektru mjera koje uz kapitalne zahtjeve obuhvaćaju i metode vrednovanja imovine i određivanja potrebne razine rezervacija za gubitke, treba paziti da se ne pretjera jer se tada mogu prouzročiti negativni efekti za sustav, koji se manifestiraju kroz nepovoljnije kredite uslijed skupe regulacije ili kroz odljev kapitala iz zemlje. Sada ne govorimo o slučaju Agrokor, nego o pravilima klasifikacije plasmana i formiranja rezervacija općenito. Radi se o tome da u tom dijelu imamo lokalnu regulativu koja je vrlo stroga, iako na razini EU počinje primjena novog međunarodnog standarda koji je primjereno strog, znatno stroži od dosadašnje prakse. Time nestaje potreba za specifičnim lokalnim regulacijama.
 

Je li onda, prema vašoj ocjeni, HNB pretjerao?
- Otvoreni su prijepori o tome koliko su specifični lokalni propisi u uvjetima recesije, točnije od početka primjene 2013., bili primjereni. Mi smo pokazali - imamo analize o tome - da je naša regulativa u tom dijelu bila stroža nego u drugim zemljama i da je djelovala destimulativno na rješavanje loših plasmana dok se oni nalaze u knjigama banaka. HNB nije prihvatio takav naš stav, ali to je sada za nama. Sada upozoravamo da imamo i ekstremno visoku kapitalizaciju i jako visoka pokrića takozvanih loših kredita ispravcima vrijednosti. Sve to poskupljuje poslovanje, prelijeva se na kamatne marže, a djelomice je nepotrebno. Općenito zagovaramo primjenu regulative EU sa što manje lokalnih specifičnosti kada za njih ne postoji dobar razlog jer korist od toga imaju naši klijenti - bude li posredovanje biti jeftinije, i kamatne će marže biti manje. Sada je prilika iskoristiti primjenu novog standarda IFRS9 da se umanje nepotrebni lokalni troškovi.
 

Kada je riječ o poslovanju s državom, ona je bankama u proteklim godinama bila vrlo važan klijent. Sada su se okolnosti malo izmijenile s obzirom na to da je proračunski deficit jako smanjen, kao i kamate na državne obveznice. Kako na to gledate?
- Prinosi na plasmane državi se smanjuju kao posljedica ostvarenih rezultata u procesu fiskalne konsolidacije. Posljedično, prihodi banaka od plasmana državi se smanjuju. Trend je sličan kao i kod plasmana stanovništvu i poduzećima. Regulacija koja stupa na snagu od početka iduće godine na razini EU preferira plasmane državi u domaćoj valuti, a 'obeshrabruje' plasmane u stranoj valuti. Plasmani u stranoj valuti 'kažnjavaju' banke s odgovarajućim ponderom rizika, pogotovo kod zemalja koje nemaju investicijski rejting, te tako troše kapital banaka. No, poslovanje banaka s državom ne bi se trebalo smanjivati dok god banke raspolažu viškom likvidnosti, koji ne mogu plasirati u realnom sektoru. Očekivani povratak rejtinga države u investicijski rang u dugom roku mogao bi rezultirati manjim ograničenjima banaka u izloženosti prema državi. Budući da se država u značajnoj mjeri financira na stranim financijskim tržištima, to bi moglo otvoriti prostor za smanjenje vanjskog duga države kroz povećano financiranje na domaćem financijskom tržištu, gdje bi doprinos banaka trebao biti značajan.
 

Zahvaljujući ubrzanim tehnološkim promjenama, očito je da se ubrzano mijenja i bankarstvo. U usporedbi s europskim bankama koje su proteklih godina značajno smanjile broj poslovnica i broj zaposlenih, taj trend u Hrvatskoj ipak još nije osobito izražen. Zašto?
- Globalno se financijski sektor sve više prožima s tehnološkim sektorom. Poslovanje banaka u Hrvatskoj slijedi promjene koje se globalno odvijaju. Dio promjena se prenosi internim kanalima jer je većina hrvatskih banaka vlasnički povezana s multinacionalnim financijskim institucijama.
Broj zaposlenih u bankama dugoročno se smanjuje, iako ne istom dinamikom kao u Europi, ali se mijenja i struktura zaposlenih. Smanjuje se broj zaposlenih na direktnoj prodaji, koji su bili dostupni klijentima samo u radnom vremenu poslovnica, a povećava se broj zaposlenih na podršci alternativnih kanala prodaje, koji su klijentima uvijek dostupni. Također, pada i broj administrativnih radnika, a raste broj stručnjaka koji omogućavaju bankama da se usklade sa sve kompliciranijom regulativom.
 

Unatoč godini gubitaka zbog konverzije sa švicarskim francima, dojam je da su banke lako prebrodile tu epizodu i da opet u Hrvatskoj ostvaruju dobru zaradu.
- Priča o tome da su banke lako prebrodile epizodu s konverzijom kredita u švicarskim francima pojavila se valjda zato što nijedna banka nije propala zbog toga. Međutim, javnost mora znati da su banke u toj godini zabilježile enorman gubitak, od gotovo 5 milijardi kuna. Sada smo ponovo u zoni profitabilnosti, no povrat na kapital u bankama ove godine vjerojatno neće prijeći niskih 5 posto.
 

Kada se Hrvatska uspoređuje s drugim zemljama srednje Europe, primjetno je da je jedna od zemalja s najvećom razlikom između kamata po kojima plaća depozite i odobrava kredite. Možete li reći zbog čega?
Kamatna marža se formira prema čimbenicima koji nisu pozitivni za Hrvatsku u usporedbi s konkurentskim srednjoeuropskim tržištima, a o razvijenim zemljama članicama s kojima nas često uspoređuju da i ne govorimo. Rezultati analiza koje smo radili u posljednje vrijeme upućuju na glavne razloge zbog kojih su kamatne marže u Hrvatskoj takve kakve su danas. Prvo, obujam poslovanja o kojem ovise granični i prosječni troškovi. Krediti po zaposlenom u bankama su četiri puta niži u Hrvatskoj u odnosu na prosjek EU. Uz takav, relativno mali volumen posla ne možete imati troškovnu efikasnost poslovanja kakvu imaju banke u Njemačkoj, Austriji ili Italiji. Drugo, troškovi regulacije su višestruko veći kod nas nego u drugim zemljama, osobito onima koje su uvele euro. Treće, naša makroekonomska situacija je lošija nego u većini drugih država, BDP nam je i dalje znatno ispod razine iz 2008. Takva situacija postoji još samo u Grčkoj. Četvrto, naši institucionalni rizici su golemi. Gubitak ostvaren kod konverzije švicaraca jedan je od primjera, ali tu treba spomenuti i sporost pravosuđa, kao i neizvjesnost vezanu uz primjenu raznih vrsta propisa. Sve to utječe na poslovanje i ne treba zaboraviti da troškove takvog sustava ne plaćaju samo banke nego i klijenti. Na kraju, i zahtjev za povrat na kapital (očekivana dobit) ovisi o rizičnosti pojedinog tržišta; gledano kroz činjenicu da je rejting RH ispod investicijskog, i očekivani povrat koji se ugrađuje u cijenu kredita mora biti viši kod banaka koje posluju na tržištima s investicijskim rejtingom. Međutim, treba naglasiti da kamatna marža u Hrvatskoj više ne raste. Upravo pristigli podaci za treći kvartal pokazuju njezinu stagnaciju.
 

Zbog čega je do toga došlo?
- Budući da RH još nije u europodručju, a ne zna se ni kada će biti, viša je razina neizvjesnosti za održivost rasta, kao i za funkcionalnost pravnog okvira za zaštitu ugovornih prava vjerovnika. Sve te anomalije se odražavaju na visinu kamatne stope na kredite. Mi smo premalo rubno tržište EU da bismo si mogli dopustiti previše specifičnosti s nejasnim efektima. Naprosto, moramo brže uvoditi standarde EU u svim područjima i onda ćemo postupno konvergirati prema Europskoj uniji te prema razvojnim parametrima i kamatnim stopama.

Izdvajamo