OKRUGLI STOL HANZA MEDIE

GODINU DANA LEX AGROKORA Nagodba je vrlo izvjesna, no restrukturirat će se godinama i pitanje je kako će se tvrtke snaći

Zagreb, 040418.
Koranska 2.
Jutarnji list organizirao je okrugli stol na temu Godina dana od Lex Agrokora.
Na fotografiji: Damir Cukman, Maja Besevic Vlajo, Igor Vidra, Mladen Vedris, Zvonimir Novak, Lucija Vrankovic, Frenki Lausic i Gojko Drljaca.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / Hanza Media

Damir Čukman, Maja Bešević Vlajo, Igor Vidra, Mladen Vedriš, Zvonimir Novak, Lucija Vranković, Frenki Laušić i Gojko Drljača.

 

Godinu dana je prošlo od donošenja Zakona o izvanrednoj upravi koji je prvi put, potpisom Ivice Todorića, aktiviran u slučaju koncerna Agrokor, i to je bila prilika da u okviru Okruglog stola Hanza Medije o ocjeni tog projekta popričamo sa Zvonimirom Novakom, pomoćnikom ministrice gospodarstva, Igorom Vidrom, pomoćnikom ministra pravosuđa, Mladenom Vedrišem, profesorom na Pravnom fakultetu, te Majom Bešević Vlajo i Damirom Čukmanom iz konzultantske tvrtke N3.

Je li lex Agrokor trebalo donijeti ili je trebalo iskoristiti neko drugo pravno rješenje?

NOVAK: Ne samo da je Zakon o postupku izvanredne uprave trebalo donijeti, već se u tom trenutku radilo o jedinom mogućem rješenju. Naime, kada su 2017. kreditne agencije krenule snižavati rejting Agrokoru i kada su pojedini dobavljači počeli naglašavati da dugo čekaju na naplatu i da situacija u toj kompaniji ne izgleda dobro, Vlada je krenula preispitivati opcije koje su joj na raspolaganju za zaštitu gospodarstva od problema u tvrtkama. Sagledavši tadašnju regulativu uvidjelo se da ne nudi adekvatnu zaštitu gospodarstva u slučaju otvaranja stečaja nad tvrtkom od sistemskog značaja takvih razmjera te bi moguća posljedica bilo prelijevanje sistemskog rizika na gospodarstvo cijele zemlje. Nisam siguran bi li u Hrvatskoj uopće bilo dovoljno stečajnih upravitelja, da se za svaku od 77 tvrtki Agrokora pokrenuo predstečajni ili stečajni postupak. Takav postupak bi trajao godinama s obzirom na isprepletenost i ovisnost društava unutar samog koncerna, ali i ovisnost dobavljača, prije svega Konzuma. Zato se već sada može reći da je zakon ispunio svoju svrhu.

VIDRA: Nakon godinu dana primjene Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH otklonjeni su prvi negativni efekti financijskih poteškoća u kojima bi se našlo 77 društava. Stoga sam mišljenja da je Zakon trebalo donijeti i gotovo sam siguran da se problem vezan uz Agrokor d.d., gledajući iz pravosudnog kuta, ne bi mogao na zadovoljavajući način riješiti stečajem ili predstečajem. Naime, teško je očekivati da bi se stečaj nad Agrokorom otvorio prije rujna 2017. godine, a to bi bilo prekasno za učinkovito restrukturiranje. Osim toga, vjerojatno bi prvi potez stečajnog upravitelja bio dati otkaz svim radnicima, a onda eventualno zapošljavati nove.

BEŠEVIĆ VLAJO: Nešto je trebalo poduzeti, s obzirom na brojnost kompanija i činjenicu da stečajevi traju od tri do pet godina, a predstečajne nagodbe gotovo godinu dana. Postupci bi bili isprepleteni i sudovi bi bili zatrpani i u tom pogledu je intervencija države u vidu zakona opravdana.

Međutim, zbog toga što je zakon morao biti donesen na brzinu, možda ne predstavlja najbolje rješenje. Primjerice, Knighthead predstavlja sve obvezničare u privremenom vijeću, iako je on zapravo predstavljao interese samo onih koji su sudjelovali u roll-up modelu, a nauštrb ostalih 70 posto imatelja obveznica.

ČUKMAN: Gledajući iz financijske perspektive, imamo trošak i korist od lex Agrokor. Trošak će većim dijelom biti tužbe koje će se pojaviti kada sve završi, a korist je sve ono što se spriječilo ovim zakonom – bankroti, neisplaćene plaće, pad BDP-a i milijun drugih razloga. Po meni, trošak lex Agrokor bit će manji od koristi. Zato mislim da je on bio dobra investicija.

Zagreb, 040418.
Koranska 2.
Jutarnji list organizirao je okrugli stol na temu Godina dana od Lex Agrokora.
Na fotografiji: Damir Cukman.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / Hanza Meda

Damir Čukman

 

VEDRIŠ: To je bio jedini mogući potez. To je tvrtka koja je sama po sebi velika, a implikacije njenog poslovanja na jedno malo, zatvoreno, gospodarstvo su kompleksne i nesagledive. Stoga je ta mjera u kontekstu pravne, socijalne i političke stabilnosti bila neminovnost. On nije sveta krava i može ga se dopunjavati i mijenjati sukladno okolnostima koje će dovesti do krajnjeg cilja - pozitivnog ishoda. Mi kao društvo imamo problem, a to je da su nam često zakoni sami po sebi cilj, a ne shvaćamo da oni moraju uokviriti bitne ekonomske i društvene procese.

Sud u Londonu je u nepravomoćnoj presudi kojom priznaje lex Agrokor kazao da je zakon, u konačnici, osigurao zaštitu vjerovnika na sudskoj razini. Treba li temeljem dosadašnjeg iskustva, po pitanju jačanja zaštite vjerovnika, mijenjati lex Agrokor ili ga inkorporirati u postojeći stečajni zakon?

NOVAK: Vjerovnici u procesu vode glavnu riječ kroz privremeno vjerovničko vijeće i oni sami odlučuju o svojoj sudbini. Ne vidim ograničenja njihovih prava. Treba imati na umu da je imovina procijenjena na 20-ak milijardi kuna, a prijavljene obveze iznose više od 57 milijardi kuna. Ovim zakonom omogućeno je već sada, mjesecima prije postignute nagodbe, namirenje dobavljača u velikoj mjeri te im je plaćeno 470 milijuna eura starog i graničnog duga. Takva plaćanja ne bi bila moguća u stečajnoj proceduri. Već to pokazuje da je zakon dobro rješenje. Prerano je reći je li ga treba dorađivati ili inkorporirati u neki od postojećih drugih insolvencijskih zakonskih rješenja, s obzirom na to da nam tek predstoje nagodba i okončanje procesa. Tek tada će se moći sagledati cjela slika i uvidjeti treba li i što promijeniti.

VIDRA: Problem zaštite vjerovnika postoji gotovo u svakom insolvencijskom postupku jer su to postupci u kojima vjerovnici na prisilan, ali zakonit način pokušavaju doći do svoje imovine. U Zakonu o postupku izvanredne uprave čini mi se da vjerovnici nisu prošli lošije od vjerovnika u Ovršnom i/ili Stečajnom zakonu, navedeno tim više što se Zakonom vjerovnicima ništa ne uskraćuje, a pojedini vjerovnici ne bi smjeli ostati ili izgubiti neko od svojih prava mimo većinske volje svih vjerovnika. Zaštita vjerovnika koju propisuje Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH svodi se na to priznaje li se njihova tražbina ili ne. Ako se tražbina ne priznaje, Zakon je jasno rekao da će se pitanje postojanja tražbine utvrđivati u parnici, a vjerovnici čije su tražbine priznate, automatski imaju priliku sudjelovati u nagodbi. Ako nagodba uspije, onda je teško reći da su nezaštićeni, a ako ne uspije, izgubili su godinu dana ali njihova prava ostaju. Smisao i doseg Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH drugačiji je od stečajnog postupka te nisam za da se sadržaj tog Zakona unese ili regulira u Stečajni zakon.

BEŠEVIĆ VLAJO: Mislim da ga treba mijenjati u smjeru jačanja zaštite vjerovnika, jačanja transparentnosti postupka i komunikacije s vjerovnicima. Glede inkorporacije u stečajni zakon - s obzirom na to da se odnosi na relativno mali broj kompanija od kojih je većina u državnom vlasništvu, mislim da to i nije nužnost.

ČUKMAN: Mislim da nije važno hoće li on biti zaseban zakon ili inkorporiran u postojeće, važno je da funkcionira. Lex je sam po sebi bio dobro napisan s obzirom na okolnosti, po meni je problematična bila kasnija egzekucija. Zapravo mislim kako je privremeno vjerovničko potpuno krivo odabrano jer je nekim interesnim skupinama dalo znatno veća prava odlučivanja od njihovog stvarnog udjela u ukupnom dugu. Posljedica toga bila je promjena savjetnika, odluka o roll-up kreditu, sukob s najvećim pojedinačni vjerovnikom Sberbankom i u konačnici povećanom vjerojatnošću da će trošak bankrota Agrokora snositi porezni obveznici plaćajući naknadne tužbe.

VEDRIŠ: Ako nakon primjene lex Agrokor svi vjerovnici budu podjednako nezadovoljni, onda ćemo znati da zakon zaista funkcionira i da je nagodba moguća.

Zagreb, 040418.
Koranska 2.
Jutarnji list organizirao je okrugli stol na temu Godina dana od Lex Agrokora.
Na fotografiji: Igor Vidra i Mladen Vedris.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / Hanza Meda

Igor Vidra i Mladen Vedriš

 

Lex Agrokor je ukazao na to koliko je krhak sustav vođenja insolvencijskih postupaka u Hrvatskoj. U Italiji je nakon slučaja Parmalat došlo do niza zakonodavnih promjena. Trebamo li i mi iz Agrokora izvući pouke i promijeniti zakone vezane uz insolvencijske postupke?

VIDRA: Bitno je istaknuti da se već 20 godina stečajevi vode na isti način, iako Stečajni zakon dopušta druge mogućnosti. Uz to, dodao bih kako su se do rujna 2015. godine stečajevi pokretali prekasno i da nije bilo ograničenja za unovčenje stečajne mase, a stupanjem na snagu novog Stečajnog zakona ti su problemi riješeni jer Fina nakon 120 dana blokade računa automatski dužnika gura u stečaj, a zakonom je propisan broj dražbi za unovčenje stečajne mase. Mislim da treba dati još malo vremena da se pokažu rezultati novog zakona.

NOVAK: Prve pouke su izvučene i ugrađene u stečajno zakonodavstvo. Tijekom ljeta 2017. bila je formirana radna skupina koja je pripremila izmjenu stečajnog zakona na način da je uvedena odredba koja omogućava u predstečajnoj nagodbi, dizanje kredita s prvenstvenom naplate, kako je to omogućeno u Zakonu o postupku izvanredne uprave.

BEŠEVIĆ VLAJO: Analize pokazuju da u predstečajnim nagodbama nema potrebnog vlasničkog restrukturiranja u postupcima, a to je većinom neophodno za potrebne promjene u upravljanju kompanijom..

Vjerovnik u poziciji kreditora ima bitno različite motive od onog u poziciji budućeg vlasnika. Naime, vlasnik je onaj koji ima najjači poticaj napraviti pravi zaokret poslovanja.

VEDRIŠ: Stečajni zakon kakav je kod nas 20 godina i dulje, više je instrument za likvidacije tvrtki nego u funkciji stvaranja realne osnove da tvrtka u poteškoćama ostvari zaokret, kao što to pretpostavlja anglosaksonsko pravo. Taj okvir mora poticati tvrtke da prežive stečaj. Mi u Hrvatskoj imamo tri razine zakona; one koji su prepisani iz Jugoslavije, koje smo sami donijeli i oni koje smo usvojili sukladno zahtjevima članstva EU. Stoga su oni često u koliziji i teško se provode. Mora se pročistiti pravni sustav i učiniti ga transparentnijim.

ČUKMAN: Problem je što postoje zakonski rokovi kada se treba pokrenuti stečaj ili predstečaj, ali u praksi se čeka po godinu dana za pokretanje postupaka. Moramo mijenjati i intervenirati u taj cijeli dio pravnog sistema kako bi ojačali infrastrukturu i podigli kompanije koje vrijede, a ne ih ugasili.

Možemo li reći da je lex Agrokor ipak učinio svoje i da djeluje kao lijevak koji vodi ka nagodbi, s obzirom na to da je Sberbank ponovno ušao u igru?

VEDRIŠ: Postoji vječna poslovica, ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se. Oni su pokušali demontirati proces nagodbe; kada to nije uspjelo, odlučili su ući u strukturu odlučivanja i tako postati relevantan i nezaobilazan partner na putu do konačnog rješenja.

ČUKMAN: Sukob s najvećim vjerovnikom koji sam kontrolira gotovo 20 posto glasova, znatno povećava vjerojatnost neuspjeha nagodbe. To je kriva strategija i zato mislim kako bi najveći uspjeh novog povjerenika bi bio ponovo uključiti Sberbank i samim time minimizirati trošak poreznih obveznika u budućnosti. Vjerujem kako još uvijek postoji dovoljno interesa s obje strane da se nagodba dogodi.

Političari i bivši izvanredni povjerenik Ante Ramljak su u početku davali izjave kako će nagodbom koncern Agrokor u stvari prestati postojati i da će se razdvojiti na nekoliko manjih holdinga, ali se od toga očito odustalo. Kako na to gledate i kako ocjenjujete učinke restrukturiranja tvrtki?

Zagreb, 040418.
Koranska 2.
Jutarnji list organizirao je okrugli stol na temu Godina dana od Lex Agrokora.
Na fotografiji: Damir Cukman, Maja Besevic Vlajo, Igor Vidra, Mladen Vedris, Zvonimir Novak, Lucija Vrankovic, Frenki Lausic i Gojko Drljaca.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / Hanza Meda

Damir Čukman, Maja Bešević Vlajo, Igor Vidra, Mladen Vedriš, Zvonimir Novak, Lucija Vranković, Frenki Laušić i Gojko Drljača

 

ČUKMAN: Kada je riječ o planu podjele koncerna, čini se da je to ipak bio ishitreni plan i s njime će se krenuti eventualno nakon nagodbe. A ako govorimo o trenutnom stanju u kompanijama, konsolidirani Agrokor danas ne zarađuje novac čak i u situaciji u kojoj ne treba otplaćivati dug. To sugerira kako pravo restrukturiranje nije obavljeno i kako je trenutan fokus savjetnika okrenut prema postizanju nagodbe, a ne operativnom restrukturiranju. Zato je u ovakvim slučajevima važno da imate najvećeg vjerovnika koji vodi proces. Da ste ga imali, onda je proces poslovnog restrukturiranja mogao početi odavno. Ovako trošimo vrijeme i novac pokušavajući pomiriti vjerovnike, a poslovanje pati.

VEDRIŠ: Restrukturiranje tek dolazi i novi vlasnici će to provesti. U proteklom vremenu bilo je potrebno provesti financijsko i vlasničko restrukturiranje. U ovih godinu dana bilo je važno održati stabilnost kompanije i postići nagodbu. Ono što izvanredna uprava sada može napraviti je sastaviti dva do tri scenarija koje će novi vlasnici razmotriti i tako će im se pomoći - kupiti  vrijeme za daljnje poteze.

Alix Partners je već sastavio scenarije koje su vjerovnici analizirali. Kada govorimo o tom operativnom restrukturiranju Agrokora, znači li to da tek možemo očekivati dodatne valove u restrukturiranju dobavljača i drugih tvrtki koji su se naslanjali na koncern?

ČUKMAN: Restrukturiranje unutar kompanija se mora stalno raditi, a lex Agrokor je sigurno bio prilika da se ojača korporativno upravljanje i odgovornost menadžmenta, te da se podignu poslovni procesi na višu razinu. Tvrtke koje su bile u potpunosti oslonjene na Agrokor su sada u problemima, a oni koji nisu, sada će biti u prilici da zauzmu tržišni udio onih koji su problemima.

BEŠEVIĆ VLAJO: Kako operativno restrukturiranje Agrokora još nije provedeno, tek ostaje za vidjeti kakvi će biti kaskadni efekti na dobavljače te tko je konkurentan. Zasad su vidljive samo neke prve žrtve (Granolio, AWT, Unex...). Vjerujem da će nakon nagodbe novi vlasnici napraviti pravo operativno restrukturiranje što će se sigurno odraziti i na strukturu dobavljača.

VEDRIŠ: Ovdje je ključno pitanje razine konkurentnosti koja je u slučaju tvrtki unutar Agrokora bila zapostavljena, kao i tvrtki oslonjenih na njega. Kada znate da možete prodati proizvod, iako ga možda neće odmah naplatiti, postajete ležerni. Probajte tu istu bocu vode, sladoleda ili konzervu prodati nekom trećem. Svijest o potrebi restrukturiranja je prije stvorena u vanjskom prstenu dobavljača, koji će dio asortimana morati ponuditi drugim lancima; i izvan Hrvatske. To je pravo restrukturiranje, da se podigne razinu konkurentnosti, a time i tržišnosti svojih proizvoda. Jer, budimo realni, konkurencija sada trlja ruke. Znači, svi koji posluju u maloprodaji morat će popraviti svoju startnu poziciju.

NOVAK: U ovih godinu dana neki su se dobro snašli, neki se još snalaze. No, oni koji se do sada nisu restrukturirali, vrlo brzo će morati to učiniti, inače ih neće biti. Jedini uvjet da budete tržišno konkurentni je da se proces restrukturiranja kontinuirano provodi i tako proizvod postane cjenovno prihvatljivi. Žalosti me kada se pod restrukturiranjem podrazumijeva samo smanjenje zaposlenih. U to ulaze investicije, nabave novih tehnologija ili otvaranje novih tržišta.

Hoće li nagodba uspjeti i ako da, kakve su vaše prognoze znajući da iskustva pokazuju da od 30 do 50 posto tako složenih restrukturiranja ne uspije opstati nakon nagodbe vjerovnika?

ČUKMAN: Mislim da će se nagodba dogovoriti, samo ovisi hoće li dijelovi dobro funkcionirati nakon nagodbe. Prema našim analizama najveći problem je Konzum, dok su druge tvrtke dobro pozicionirane na tržištu. Kada se tvrtke nađu u ovakvoj situaciji, one se dijele na dvije vrste. One koje ostvaruju novčani tok iz poslovanja i one koje ga ne ostvaruju. Ove druge najčešće propadnu.

BEŠEVIĆ VLAJO: Vjerujem da će se nagodba dogoditi do 10. srpnja, a hoće li Agrokor opstati ovisi o strategiji na koju će se novi vlasnici odlučiti. Ranije smo spomenuli da pravo operativno restrukturiranje tek predstoji. Segment maloprodaje je problematičan. Pojava diskontnih lanaca se pokazala disruptivna za tradicionalni poslovni svih “retailera” u svijetu, ne samo za Konzum/Agrokor. Također, novi vlasnici bi trebali biti barem većinski složni u pogledu smjera u kojem žele da ide kompanija, a buduća vlasnička struktura Agrokora je izrazito segmentirana – oko 50 posto vlasništva držat će prvih 10 dioničara (većinom) financijske institucije dok je ostatak raspršen na male dioničare. No, ne treba zaboraviti da je svaki rizik i prilika!

VIDRA: Kada bih morao staviti novac na nešto, stavio bih na to da će nagodba biti postignuta. Ako se to ne dogodi, mogli bi nastati novi problemi jer mi se čini da je insolvencijski zakonodavni okvir podnormiran i da nema rješenja za skupna namirenja, kao ni za namirenja starih tražbina koja se događaju u postupku izvanredne uprave.

VEDRIŠ: S većim stupnjem vjerojatnosti smatram da će do 10. srpnja do nagodbe doći, ali da će vlasničko i poslovno restrukturiranje trajati i nekoliko godina. Bit će potrebno neko vrijeme da se sve “slegne”. a pretpostaviti je da sadašnja struktura vjerovnika neće imati trajnu želju da ostane u vlasništvu Agrokora. Nakon nagodbe može se očekivati druga tranzicija koja će dovesti do onih vlasnika koji imaju ambiciju i sposobnost da kompanije trajno postave na noge.

NOVAK: Mišljenja sam da će nagodba uspjeti. Kako će Agrokor izgledati poslije nagodbe tek ćemo vidjeti, no to je u svakom slučaju odluka vjerovnika koji će nagodbom postati novi vlasnici. Nadam se da će na kraju ovaj slučaj postati pozitivan primjer restrukturiranja.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo