Izgradnja logističkog centra i biorafinerije na mjestu sisačke rafinerije, što je jedna od opcija iz Deloitteove analize opcija održivog poslovanja u Sisku koje je ovaj tjedan službeno prezentirana sindikalnim partnerima i Radničkom vijeću Ine, na dugom je štapu.
Logističko središte je izvediv projekt i pokazao se ekonomski najisplativijim, no upitna je biorafinerija. Kao ideja zvuči odlično i može biti dio dugoročno održivog rješenja bio-strategije Ine, no projekt još uvijek ima podosta nepoznanica.
Rekao je to svjedobno i predsjednik Uprave Ine Zoltán Áldott, koji je u intervjuu u Poslovnom dnevniku istaknuo da se već radi na projektu proizvodnje biogoriva i to od azijske trstike miskantus. Pokušavali su, uzgred, to biljku mnogi uzgajati u Hrvatskoj, ali nisu uspjeli.
Áldott je rekao i da bi za realizaciju bilo nužno pronaći partnere koji će se tražiti među poduzetnicima u poljoprivredi koji posjeduju zemljište i koji bi uzgajali miskantus, ali i partnere za ulaganje jer je ova tehnologija i na europskoj razini još uvijek u eksperimentalnoj fazi. Dakle, osim što je projekt pun nepoznanica, dosta je i rizičan, a osim tehnološkog rizika, drugi veliki rizik je regulatorni.
Što se tiče tehnologije, finalna cijena projekta, odnosno pogona mogla bi se kretati od 160 do 220 milijuna dolara. No, ovisi koliko će se od sisačke rafinerije iskoristiti i koja će se tehnologija odabrati. I drugo, što se tiče zakonodavngo okvira, to je područje još uvijek prilično neuređeno. Prisjetimo se samo najveće tvornice biodizela u Vukovaru, koja je zatvorila upravo zbog slabog regulatornog okvira i činjenice da distributeri goriva nisu umješavali biodizel u fosilni dizel, a što zakonski trebaju. Tržište biogoriva i obavljanje energetskih djelatnosti u vezi s biogorivom su sada uređeni prvenstveno Zakonom o obnovljivim izvorima energije te Nacionalnim akcijskim planom poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu. No, ne poštuju se zakoni, odnosno nitko ne ispunjava zakonom i Nacionalnim akcijskim planom propisane kvote za umješavanje biodizela. Stoga, biorafinerija nema budućnosti ukoliko Vlada ne napravi regulativnu prekretnicu u tom segmentu.
Slično su jučer priopćili i iz Ine: - U kontekstu razvoja bio-rafinerije potrebno je zajedno s državnim institucijama pratiti i proaktivno se zalagati za povoljne ishode promjena u regulatornom okviru i RED II direktivi. Ta opcija predstavlja potencijalno dugoročno rješenje zbog čitavog niza tehničkih i regulatornih preduvjeta koje je potrebno ispuniti za eventualnu provedbu – istakli su u toj naftnoj kompaniji.