Problemi Teve, vlasnice Plive, poslovanje Plive u 2017., dugovi i reforme u zdravstvu, odnos Vlade prema gospodarstvu teme su o kojima smo razgovarali s Mihaelom Furjanom, predsjednikom Uprave Plive i HUP-ove Udruge proizvođača lijekova.
Teva je ovog četvrtka najavila plan restrukturiranja i dodatne mjere za poboljšanje rezultata u okviru kojih se očekuje smanjenje troškova za tri milijarde dolara do kraja 2019., smanjenje radne snage za 25 posto te obustava isplate dividendi. Očekuje se da će se više od polovice tog smanjenja postići do kraja 2018., a Teva predviđa da će trošak restrukturiranja u 2018. iznositi 700 milijuna dolara. Pritom se očekuje da će to u sljedeće dvije godine rezultirati smanjenjem broja radnih mjesta za oko 14.000 globalno, isključujući učinke eventualnih prodaja u budućnosti. Najveći dio smanjenja broja radnih mjesta očekuje se u 2018.
Hoće li doći do promjena u Plivinom poslovanju zbog restrukturiranja Teve?
- Teva je promjene najavila još prije dvije godine, za vrijeme pripreme akvizicije Actavisa, i većina toga što spominjete posljedice su usklađivanja poslovanja naših kompanija. Primijetili ste kako se mijenjaju i uvjeti poslovanja na brojnim tržištima, od čega se ovih dana najviše komentira SAD. Promjene i ciklusi su normalna pojava u poslovanju. U Hrvatskoj kontinuirano radimo na promjenama organizacije kako bismo ostali konkurentni i kako bismo mogli bolje odgovoriti na nove potrebe na domaćem, ali i na izvoznim tržištima, pa smo u posljednjih godinu dana zaposlili 250 novih stručnjaka. Razvijamo proizvode za zahtjevna tržišta, radimo na registracijskoj dokumentaciji za zemlje EU, ali i šire, podržavaju se IT procesi, kontrola kvalitete, aktivnosti farmakovigilancije i još mnogo toga za brojne zemlje EU. Tu su i centri dijeljenih aktivnosti za nabavu, financije i ljudske resurse.
Prošle je godine završen investicijski ciklus Plive vrijedan oko milijardu kuna. Jeste li zadovoljni rezultatima tih investicija?
- Pliva već dugi niz godina kontinuirano ostvaruje poslovni rast. Treba naglasiti da, osim u nova proizvodna postrojenja i modernu opremu, velika sredstva ulažemo u kontinuiranu edukaciju zaposlenih, pogotovo onih visokoobrazovanih, koji čine više od 50 posto naših zaposlenika. Kod nas se najčešće zapošljavaju mladi stručnjaci odmah nakon završetka obrazovanja, a danas čine više od 20 posto ukupnog broja zaposlenih. Kontinuirano ulažemo u opremu i postrojenja, samo u 2017. uložili smo gotovo 200 milijuna kuna, a planiramo i nove investicije. Ovom prilikom treba reći i da je Teva objavila i ekskluzivno lansiranje generičke verzije Viagre (sildenafil citrat) u SAD-u, a mi smo ponosni što se ona i kod nas proizvodi.
Bliži se kraj godine, kakvi su poslovni rezultati Plive u 2017.?
- Usprkos izazovima na različitim tržištima, zadovoljni smo postignutim. U proteklih godinu dana povećali smo prihode i izvoz za više od 25 posto. Ova će godina biti rekordna za Plivu i po proizvedenim količinama i po ostvarenoj vrijednosti izvoza. Nikada u povijesti nismo ostvarili tako dobre izvozne rezultate. Nastavili smo s ulaganjima u istraživanje i razvoj u iznosu koji premašuje 400 milijuna kuna, a samo na hrvatskom tržištu lansirali smo deset novih proizvoda.
Sredinom godine rekli ste, i u svojstvu čelnika HUP-ove Udruge proizvođača lijekova, kako bi i domaće zdravstvo, da nije konstruktivnog stava dobavljača lijekova i usluga, koji toleriraju jako velike rokove plaćanja, bilo još jedan Agrokor. U međuvremenu se stanje s tim rokovima dodatno pogoršalo. Je li Vladinih 800 milijuna kuna već došlo do dobavljača?
- Rokovi plaćanja i dugovanja sigurno će se smanjiti nakon najavljene injekcije od 800 milijuna kuna za dospjela potraživanja, no sustav bi dugoročno trebalo reformirati da bude održiv. Prema predviđanjima Europske unije, troškovi zdravstva kontinuirano će rasti u apsolutnim iznosima, ali i kao udio BDP-a, pa ne treba imati velika očekivanja od rezanja budžeta za zdravstvo, jer time se ne može postići puno. Većina dosadašnjih reformi na kraju je završavala značajnim smanjivanjem cijena lijekova, a oni čine samo petinu ukupnih troškova zdravstva. Očekujemo da će se pritisak nastaviti, ali ne smijemo zaboraviti da proizvođači, osim troškova proizvodnje, moraju podnijeti troškove registracije, kontrola kvalitete, obnove dokumentacije, pa sve do troškova serijalizacije lijekova, što sve doseže do 300 tisuća kuna godišnje po proizvodu. Ako želimo imati široku paletu lijekova dostupnih na tržištu, moramo za to osigurati sredstva. Često čujemo povike da su lijekovi skupi, no u stvarnosti je proizvođačka prodajna cijena za većinu ljekarničkih proizvoda manja od 20 kuna ili nešto veća, pa tu daljnji pritisci ne mogu osigurati značajne uštede. Dobro je da smo konačno započeli razgovor o reformi zdravstva i nadam se da ćemo pri tome biti konstruktivni i u okviru realnih mogućnosti. Usporedimo li lijekove i uspješnost metoda liječenja prije deset ili 20 godina, ostvaren je ogroman napredak, samo u Hrvatskoj životni je vijek produljen u prosjeku za pet godina, a farmaceutska industrija u njemu je odigrala važnu ulogu.
Tada ste bili pozdravili nastojanje ministra zdravstva Milana Kujundžića, da javnost upozna sa stvarnim financijskim i organizacijskim problemima u zdravstvu, međutim, čini se da je, i prema riječima ministra financija Zdravka Marića, ali i prema zakonodavnim planovima Ministarstva zdravstva, reformiranje tog sektora odgođeno za početak 2019. jer će se potrebni zakoni donijeti u 2018.? Smatrate li da postoji dovoljno političke volje da se donesu potrebne zakonske i operativne izmjene i u kojem bi pravcu trebale ići te promjene?
- Promjene zdravstvenog sustava tiču se svih građana i naravno da će uvijek biti različitih reakcija i očekivanja. Za našu su industriju važne najave ministara zdravstva i financija o smanjivanju dugova prema proizvođačima lijekova, ali još su važnije najave reformi zdravstvenog sustava za 2018. jer je on suočen s brojnim izazovima. Procese u zdravstvenom sustavu, posebno u administrativnom dijelu, potrebno je osuvremeniti, provesti restrukturiranje koje je u privatnom sektoru kontinuirano, više se usmjeriti na kvalitetu ishoda, a ne isključivo na praćenje troškova. S jedne strane znanost nudi sve bolje terapije, ali uz povećanje troškova liječenja, istodobno sve veći broj udruga i javnost zahtijeva da država plaća skupe eksperimentalne terapije, no zdravstvo, međutim, ne može financirati ni dospjela potraživanja i mnogi ističu kako nisu spremni na dodatna ulaganja u zdravstveni sustav. Hrvatska odvaja manje na zdravstvenu zaštitu u odnosu na razvijene članice EU ili Sloveniju, gledano kao postotak BDP-a, a istodobno puno više zdravstvenih usluga financira iz javne potrošnje. Vjerujem da je svim građanima u interesu da imamo stabilan zdravstveni sustav, što će biti teško ostvarivo dok država ne financira svoje obaveze, dok se usluge plaćaju prema limitima, a ne ostvarenjima, dok su prisutne neekonomske cijene zdravstvenih usluga, pa nije čudno što rashodi u ovom sustavu rastu brže nego prihodi. Kad bi svi sjeli za stol, pod uvjetom da ne koriste ovu temu za parcijalne interese, siguran sam da bismo mogli imati bolji sustav koji će moći brže odgovoriti na potrebe bolesnika i zdravstvenih radnika.
Jeste li zadovoljni zakonskim rješenjima vezanim za poticanje ulaganja u istraživanje i razvoj?
- Pozdravljamo inicijativu Vlade da se dugoročno riješe pitanja vezana uz porezne poticaje za ulaganja u istraživanje i razvoj. Ovih dana započelo je i savjetovanje o novom Zakonu o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte. Očekujemo konkretna rješenja za ostvarivanje poticaja, koja nedostaju već tri godine, uz značajno pojednostavljivanje birokratskih procedura. Ovo je dobar primjer gdje je moguće doista unaprijediti sustav ako koordinacija između nadležnih ministarstava bude znatno bolja nego prije. Nama se događalo da radi neusklađenosti ministarstava pojedinu dokumentaciju moramo duplirati, za istu stvar dostavljati različite dokazne materijale, što sve usporava sustav, traži dodatne resurse, a realizaciju poticaja čini teško ostvarivom. Vjerujem da je to bio glavni razlog zašto se samo mali broj privatnih tvrtki okretao ovim mogućnostima. Poticanje istraživanja i razvoja može unaprijediti suradnju privatnog i javnog znanstvenog sektora, unaprijediti komercijalizaciju ulaganja te ubrzati usklađivanje potreba tržišta rada s i dalje nepovoljnom obrazovnom strukturom.
Teva je ovog četvrtka najavila plan restrukturiranja i dodatne mjere za poboljšanje rezultata u okviru kojih se očekuje smanjenje troškova za tri milijarde dolara do kraja 2019., smanjenje radne snage za 25 posto te obustava isplate dividendi. Očekuje se da će se više od polovice tog smanjenja postići do kraja 2018., a Teva predviđa da će trošak restrukturiranja u 2018. iznositi 700 milijuna dolara. Pritom se očekuje da će to u sljedeće dvije godine rezultirati smanjenjem broja radnih mjesta za oko 14.000 globalno, isključujući učinke eventualnih prodaja u budućnosti. Najveći dio smanjenja broja radnih mjesta očekuje se u 2018.
Hoće li doći do promjena u Plivinom poslovanju zbog restrukturiranja Teve?
- Teva je promjene najavila još prije dvije godine, za vrijeme pripreme akvizicije Actavisa, i većina toga što spominjete posljedice su usklađivanja poslovanja naših kompanija. Primijetili ste kako se mijenjaju i uvjeti poslovanja na brojnim tržištima, od čega se ovih dana najviše komentira SAD. Promjene i ciklusi su normalna pojava u poslovanju. U Hrvatskoj kontinuirano radimo na promjenama organizacije kako bismo ostali konkurentni i kako bismo mogli bolje odgovoriti na nove potrebe na domaćem, ali i na izvoznim tržištima, pa smo u posljednjih godinu dana zaposlili 250 novih stručnjaka. Razvijamo proizvode za zahtjevna tržišta, radimo na registracijskoj dokumentaciji za zemlje EU, ali i šire, podržavaju se IT procesi, kontrola kvalitete, aktivnosti farmakovigilancije i još mnogo toga za brojne zemlje EU. Tu su i centri dijeljenih aktivnosti za nabavu, financije i ljudske resurse.
Prošle je godine završen investicijski ciklus Plive vrijedan oko milijardu kuna. Jeste li zadovoljni rezultatima tih investicija?
- Pliva već dugi niz godina kontinuirano ostvaruje poslovni rast. Treba naglasiti da, osim u nova proizvodna postrojenja i modernu opremu, velika sredstva ulažemo u kontinuiranu edukaciju zaposlenih, pogotovo onih visokoobrazovanih, koji čine više od 50 posto naših zaposlenika. Kod nas se najčešće zapošljavaju mladi stručnjaci odmah nakon završetka obrazovanja, a danas čine više od 20 posto ukupnog broja zaposlenih. Kontinuirano ulažemo u opremu i postrojenja, samo u 2017. uložili smo gotovo 200 milijuna kuna, a planiramo i nove investicije. Ovom prilikom treba reći i da je Teva objavila i ekskluzivno lansiranje generičke verzije Viagre (sildenafil citrat) u SAD-u, a mi smo ponosni što se ona i kod nas proizvodi.
Bliži se kraj godine, kakvi su poslovni rezultati Plive u 2017.?
- Usprkos izazovima na različitim tržištima, zadovoljni smo postignutim. U proteklih godinu dana povećali smo prihode i izvoz za više od 25 posto. Ova će godina biti rekordna za Plivu i po proizvedenim količinama i po ostvarenoj vrijednosti izvoza. Nikada u povijesti nismo ostvarili tako dobre izvozne rezultate. Nastavili smo s ulaganjima u istraživanje i razvoj u iznosu koji premašuje 400 milijuna kuna, a samo na hrvatskom tržištu lansirali smo deset novih proizvoda.
Sredinom godine rekli ste, i u svojstvu čelnika HUP-ove Udruge proizvođača lijekova, kako bi i domaće zdravstvo, da nije konstruktivnog stava dobavljača lijekova i usluga, koji toleriraju jako velike rokove plaćanja, bilo još jedan Agrokor. U međuvremenu se stanje s tim rokovima dodatno pogoršalo. Je li Vladinih 800 milijuna kuna već došlo do dobavljača?
- Rokovi plaćanja i dugovanja sigurno će se smanjiti nakon najavljene injekcije od 800 milijuna kuna za dospjela potraživanja, no sustav bi dugoročno trebalo reformirati da bude održiv. Prema predviđanjima Europske unije, troškovi zdravstva kontinuirano će rasti u apsolutnim iznosima, ali i kao udio BDP-a, pa ne treba imati velika očekivanja od rezanja budžeta za zdravstvo, jer time se ne može postići puno. Većina dosadašnjih reformi na kraju je završavala značajnim smanjivanjem cijena lijekova, a oni čine samo petinu ukupnih troškova zdravstva. Očekujemo da će se pritisak nastaviti, ali ne smijemo zaboraviti da proizvođači, osim troškova proizvodnje, moraju podnijeti troškove registracije, kontrola kvalitete, obnove dokumentacije, pa sve do troškova serijalizacije lijekova, što sve doseže do 300 tisuća kuna godišnje po proizvodu. Ako želimo imati široku paletu lijekova dostupnih na tržištu, moramo za to osigurati sredstva. Često čujemo povike da su lijekovi skupi, no u stvarnosti je proizvođačka prodajna cijena za većinu ljekarničkih proizvoda manja od 20 kuna ili nešto veća, pa tu daljnji pritisci ne mogu osigurati značajne uštede. Dobro je da smo konačno započeli razgovor o reformi zdravstva i nadam se da ćemo pri tome biti konstruktivni i u okviru realnih mogućnosti. Usporedimo li lijekove i uspješnost metoda liječenja prije deset ili 20 godina, ostvaren je ogroman napredak, samo u Hrvatskoj životni je vijek produljen u prosjeku za pet godina, a farmaceutska industrija u njemu je odigrala važnu ulogu.
Tada ste bili pozdravili nastojanje ministra zdravstva Milana Kujundžića, da javnost upozna sa stvarnim financijskim i organizacijskim problemima u zdravstvu, međutim, čini se da je, i prema riječima ministra financija Zdravka Marića, ali i prema zakonodavnim planovima Ministarstva zdravstva, reformiranje tog sektora odgođeno za početak 2019. jer će se potrebni zakoni donijeti u 2018.? Smatrate li da postoji dovoljno političke volje da se donesu potrebne zakonske i operativne izmjene i u kojem bi pravcu trebale ići te promjene?
- Promjene zdravstvenog sustava tiču se svih građana i naravno da će uvijek biti različitih reakcija i očekivanja. Za našu su industriju važne najave ministara zdravstva i financija o smanjivanju dugova prema proizvođačima lijekova, ali još su važnije najave reformi zdravstvenog sustava za 2018. jer je on suočen s brojnim izazovima. Procese u zdravstvenom sustavu, posebno u administrativnom dijelu, potrebno je osuvremeniti, provesti restrukturiranje koje je u privatnom sektoru kontinuirano, više se usmjeriti na kvalitetu ishoda, a ne isključivo na praćenje troškova. S jedne strane znanost nudi sve bolje terapije, ali uz povećanje troškova liječenja, istodobno sve veći broj udruga i javnost zahtijeva da država plaća skupe eksperimentalne terapije, no zdravstvo, međutim, ne može financirati ni dospjela potraživanja i mnogi ističu kako nisu spremni na dodatna ulaganja u zdravstveni sustav. Hrvatska odvaja manje na zdravstvenu zaštitu u odnosu na razvijene članice EU ili Sloveniju, gledano kao postotak BDP-a, a istodobno puno više zdravstvenih usluga financira iz javne potrošnje. Vjerujem da je svim građanima u interesu da imamo stabilan zdravstveni sustav, što će biti teško ostvarivo dok država ne financira svoje obaveze, dok se usluge plaćaju prema limitima, a ne ostvarenjima, dok su prisutne neekonomske cijene zdravstvenih usluga, pa nije čudno što rashodi u ovom sustavu rastu brže nego prihodi. Kad bi svi sjeli za stol, pod uvjetom da ne koriste ovu temu za parcijalne interese, siguran sam da bismo mogli imati bolji sustav koji će moći brže odgovoriti na potrebe bolesnika i zdravstvenih radnika.
Jeste li zadovoljni zakonskim rješenjima vezanim za poticanje ulaganja u istraživanje i razvoj?
- Pozdravljamo inicijativu Vlade da se dugoročno riješe pitanja vezana uz porezne poticaje za ulaganja u istraživanje i razvoj. Ovih dana započelo je i savjetovanje o novom Zakonu o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte. Očekujemo konkretna rješenja za ostvarivanje poticaja, koja nedostaju već tri godine, uz značajno pojednostavljivanje birokratskih procedura. Ovo je dobar primjer gdje je moguće doista unaprijediti sustav ako koordinacija između nadležnih ministarstava bude znatno bolja nego prije. Nama se događalo da radi neusklađenosti ministarstava pojedinu dokumentaciju moramo duplirati, za istu stvar dostavljati različite dokazne materijale, što sve usporava sustav, traži dodatne resurse, a realizaciju poticaja čini teško ostvarivom. Vjerujem da je to bio glavni razlog zašto se samo mali broj privatnih tvrtki okretao ovim mogućnostima. Poticanje istraživanja i razvoja može unaprijediti suradnju privatnog i javnog znanstvenog sektora, unaprijediti komercijalizaciju ulaganja te ubrzati usklađivanje potreba tržišta rada s i dalje nepovoljnom obrazovnom strukturom.