Kad je stručni žiri jubilarnog 60. Floraarta birao najljepši mali vrt, nagrada je završila u rukama osobe kojoj vrtlarstvo nije profesija, nego životna ljubav. Helena Cerić doktorica je kemije i već gotovo tri desetljeća radi u Plivi, a slobodno vrijeme rado provodi među biljkama, uređujući svoj vrt s jednakom pažnjom s kojom drugi uređuju dom.
Na Floraart se prijavila prvi put, nadajući se da bi upravo njezin vrt mogao osvojiti priznanje. Kada se to doista dogodilo, nije skrivala oduševljenje.
- Bila sam sretna i uzbuđena kada se to doista dogodilo, priznanje struke uvijek puno znači - kaže Helena Cerić.
Nagrađeni vrt prostire se na svega 85 četvornih metara, no nastajao je gotovo cijeli život. Cerić živi sama u jednom od dva stana u obiteljskoj kući, a tijekom godina nekoliko se puta selila između katova. Otkako posljednjih nekoliko godina ponovno živi u donjem stanu, koji ima izlaz u vrt, njegovu se uređenju posvetila još intenzivnije.
Nikada nije postojao konačan nacrt ni trenutak u kojem je mogla reći da je posao gotov. Biljke su rasle, neke su pronašle novo mjesto, druge su nestale, a prostor se prilagođavao novim idejama i potrebama.
- Otkad znam za sebe, imam potrebu biti okružena zelenilom i čeprkati po zemlji pa malo-pomalo uređujem ovaj vrt gotovo cijeli život - govori.
Na maloj površini svaki je detalj važan. Sugovornica priznaje da joj je najveći izazov bio pronaći ravnotežu između želje da posadi još jednu biljku i potrebe da vrt ostane mjesto za život, a ne samo za promatranje.
Kad je prostora na tlu ponestalo, iskoristila je ravni krov vrtne kućice i pretvorila ga u dodatni zeleni kutak s velikim teglama i automatskim navodnjavanjem. Upravo takva praktična rješenja, zajedno s vodenim elementom koji prostoru daje poseban ugođaj, smatra mogućim razlozima zbog kojih je vrt privukao pozornost stručnog žirija. Važno joj je bilo sačuvati i dovoljno prostora za druženje s dragim ljudima, a pritom se pokazalo da ni odabir vrtnog namještaja nije uvijek jednostavan. Čak je dvaput napravila istu pogrešku - odabrala je povoljniji vrtni set koji joj zapravo nije bio prvi izbor, uvjerena da će ga uz nekoliko preinaka uspjeti prilagoditi svojim željama. No oba se puta pokazalo da kompromis nije bio najbolje rješenje.
- Tek sam s trećim setom pronašla ono što mi doista odgovara - priznaje Cerić.
Njezino iskustvo dobro pokazuje koliko je pri uređenju vanjskog prostora važno osluškivati vlastite potrebe, umjesto pristajati na rješenja koja nas ne zadovoljavaju u potpunosti. Iako mnogi očekuju da će pobjednički vrt biti ispunjen rijetkim i skupim biljkama, sugovornica razmišlja potpuno drukčije. Najveće zadovoljstvo pružaju joj biljke koje su drugi već otpisali.
- Najzanimljivije su mi one koje ponekad pronađem odbačene ili dobijem ako ne uspijevaju u tegli, a zatim se, posađene u zemlju, uspiju oporaviti - objašnjava.
Za razliku od mnogih koji uređivanje vrta započinju pregledavanjem društvenih mreža, Cerić smatra da inspiracija nikada ne bi smjela postati kopiranje. Fotografije mogu pomoći, ali vrt bi prije svega trebao odražavati osobnost ljudi koji u njemu žive.
Najviše je privlači filozofija japanskih vrtova, u kojima nije važna raskoš boja, nego osjećaj mira. Zato prednost daje zimzelenim biljkama, različitim teksturama, prirodnim materijalima i prostoru koji zadržava zelenilo tijekom cijele godine.
- Neki moj ideal oduvijek je bio japanski vrt. Manje boja i šarenila, a više tekstura, mirisa, nijansi zelene i različitih prirodnih materijala, s naglaskom na opuštanje i ugađanje svim osjetilima - ističe.
Istu filozofiju prenosi i ljudima koji tek uređuju svoj prvi vrt ili balkon. Umjesto o popisu biljaka, savjetuje im da najprije razmisle kako žele živjeti u tom prostoru.
Žele li mjesto za druženja, kutak za jutarnju kavu, dječju igru ili mir nakon posla? Tek kada pronađu odgovor na to pitanje, sve ostale odluke postaju mnogo jednostavnije. Uvjerena je i da za lijep vrt nije presudan velik budžet. Mnogo važniji od skupih biljaka su vrijeme, strpljenje i entuzijazam.
- Na biljkama se može znatno uštedjeti ako je cilj stvoriti puno zelenila, a ne nužno imati rijetke egzote ili skuplje vrste. Ono na čemu ne bi trebalo štedjeti jest trud, odnosno entuzijazam - objašnjava Cerić. Kroz godine je naučila i da u vrtlarstvu ne postoje univerzalna pravila. Biljka koja odlično uspijeva u jednom vrtu može propasti u drugome, a i sama je uspjela izgubiti vrste koje slove kao gotovo neuništive. Danas pri odabiru biljaka vodi računa i o svojim mačkama, pa izbjegava vrste koje bi za njih mogle biti otrovne.
Ipak, kada govori o najdražem detalju u vrtu, ne spominje nijednu biljku. Prisjeti se stare zelene ručne pumpe od kovanog željeza koja je stajala u vrtu njezina djetinjstva. U jednom je trenutku uklonjena i bačena, no zahvaljujući jednoj njoj posebno dragoj osobi pronađena je ista takva pumpa. Nedavno je ponovno postavljena u vrt, gdje danas ima posebno mjesto i vrijednost koju je teško izmjeriti.
Upravo su takvi detalji, oni koji nose osobnu priču ili uspomenu, za Cerić ono što vrtu daje posebnost.
Najčešće pitanje koje dobiva od posjetitelja nije kako održava biljke, nego koliko joj je vremena trebalo da stvori ovakav vrt.
Nema jednostavan odgovor. Kako izmjeriti nešto što nastaje desetljećima? Mnogo joj je draži jedan drugi komentar koji je dobila.
- Da se u njemu lako zaboravi da smo usred grada - prisjeća se najljepšeg komplimenta za svoj vrt.
Možda upravo ta rečenica najbolje objašnjava zašto je njezin vrt osvojio Floraart. Nije nastajao da bi osvojio nagrade ili pratio trendove, nego kao mjesto na kojem će se svakodnevica barem nakratko usporiti.
Zato ni na kraju razgovora ne govori o dizajnerskom namještaju, skupim sadnicama ili pravilima uređenja. Poruka koju želi prenijeti svima koji imaju vrt, balkon ili samo nekoliko tegli puno je jednostavnija:
- Okružite se zelenilom i gurnite ruke u zemlju. Iscjeljujuće je - poručuje Helena Cerić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....