Dolazak zime ne mora značiti da će stati i sve naše vrtlarske aktivnosti. Ovo doba, u kojem prevladavaju niske temperature, malo sunca i dosta vlage, idealno je za vrste širokog i kožnatog lista. Vrlo široka porodica koja voli takve uvjete su kupusnjače. Uzgojem raznih vrsta keljeva, zelja, brokula i korabice možete produljiti vrtlarsku sezonu i u zimi dobiti vrlo kvalitetan izvor svježeg povrća bogatog nutrijentima.
Keljevi, odnosno kupusnjače su se na području Mediterana uzgajale stoljećima prije naše ere i otad su među najčešće konzumiranim vrstama povrća. Upravo ih je njihova poslovična otpornost na hladne uvjete činila spasonosnom hranom u hladnom dijelu godine. Osim za prehranu, brojne vrste kupusnjača se uzgajaju i u dekorativne svrhe, kako zbog svog lijepog žutog cvata tako i zbog prekrasnih i atraktivnih listova. S porastom svijesti o važnosti kvalitetne prehrane značaj kupusnjača se povećava u globalnim razmjerima, a time i njihova proizvodnja na svjetskoj razini.
UZGOJ
Sve kupusnjače zahtijevaju dosta hranjiva u tlu pa im odgovara bogato humusno ili dobro pognojeno tlo. Njihova je prednost, u odnosu na većinu ostalih povrtnih kultura, u tome što ih možemo uzgajati tijekom cijele godine. Razlog je njihova nadaleko poznata otpornost na niske temperature. Tako ih u mediteranskim uvjetima možemo uzgajati od kasnog ljeta tijekom cijele zime, a u kontinentalnim i planinskim klimatskim uvjetima tijekom ljeta i jeseni te za skladištenje tijekom zime. Posljednjih godina, kada su zime na kontinentu mnogo blaže, kupusnjače poput lisnatog kelja ili kelja pupčara lako prezime sve do proljeća. Iako su iznimno otporne na niske temperature, pri 0 °C kod kupusnjača u potpunosti prestaju sve fiziološke aktivnosti, ali ne dolazi do stradavanja biljke. Naprotiv, okus kupusnjača, a posebice kelja, nakon jače hladnoće ili mraza postaje bolji, čak i malo slatkast.
Kad je riječ o optimalnim uvjetima rasta, odgovaraju im malo svježiji uvjeti. U praksi to znači temperature zraka između 15 i 20 °C, dok teže podnose više temperature. Na temperaturi višoj od 25 °C većina kupusnjača prestaje rasti. Za klijanje sjemena optimalna je temperatura 20 °C, a ako su temperature više od 30, to će negativno utjecati na razvoj presadnica. Nakon klijanja ih presađujemo na mjesto s toplinom između 15 i 18 °C, a noću i manje. To u praksi znači da ih na proljeće uzgajamo u negrijanim staklenicima ili na otvorenom. Ne smijemo dopustiti da im ponestane svjetlosti pa da se “istegnu” i postanu tanke i savitljive.
Odgovara im bogato humusno ili dobro zagnojeno tlo koje je blago kiselo do neutralno, s pH vrijednostima od 6,0 do 7,0. To osobito vrijedi za kupus, cvjetaču, brokulu i kelj. Kineski kupus i pak choi trebaju malo manje hranjiva, a korabica još manje. Razmaci sadnje ovise o vrsti i sorti, ali generalno se može smatrati da je razmak sadnje od 40 centimetara idealan za većinu kupusnjača jer su sve vrste u odraslom stanju vrlo sličnih dimenzija.
Tijekom vegetacije kupusnjače je uputno povremeno zalijevati. Ne odgovara im svakodnevno zalijevanje, nego da se jednom u tjedan dana obilnije zaliju. Naravno, ako je sezona kišna, ne treba ih uopće zalijevati. To je iznimno važno u vrijeme formiranja glavice kelja i zelja. Tijekom vegetacijskog razdoblja potrebno ih je dva ili tri puta okopati.
Važno je voditi računa o plodoredu. Smatra se da na istoj gredici ne bi trebalo saditi kupusnjače prije nego što prođu tri-četiri godine. Dobra pretkultura za uzgoj kupusnjača su ječam i pšenica, špinat, krumpir, salata te grašak. Kada se sade miješane kulture, za opskrbu dušikom su izvrsne niske mahune ili niski grah. Za zaštitu od štetnika, a prije svega od štitarki, dobro je uz kupusnjače posaditi kim, kopar, celer ili kumin, a oko gredica su korisni obrubi od kadifica, dragoljuba ili nevena.
NEKE OD GLAVNIH VRSTA KUPUSNJAČA
Ovom prilikom nabrojat ćemo samo glavne vrste kupusnjača, odnosno one koje su zastupljene u našim vrtovima. U širem smislu to je velika porodica kupusnjača odnosno krstašica (Brassicaceae) koja obuhvaća brojne ukrasne, jestive i nejestive vrste, a u slučaju vrtnog uzgoja radi se o samo nekoliko vrsta. Na primjer, deset najčešće konzumiranih kupusnjača nisu taksonomski razdvojene i sve spadaju u vrstu Brassica oleracea, a njihovi kultivari su sve ispod nabrojane vrste. Dodatno, pod kupusnjače spadaju i vrste poput repe, korabice, uljane repice i rikole.
KUPUS
Presadnice sadimo početkom lipnja, ali možemo i ranije ako smo sigurni da neće biti mraza. Ako ga sadimo za jesen, računajmo da su optimalne temperature za kupus od 15 do 18 °C i da postoji realna opasnost od ljetnih temperatura viših od 30 °C, što će zasigurno izazvati velike probleme. U tom slučaju biljke treba dobro zasjeniti, ali i paziti sa zalijevanjem. Ako dajemo često i previše vode, dobit ćemo velike i lisnate biljke, stoga ih je najbolje jednom tjedno obilno zaliti. Nakon berbe kupus se može čuvati na vrlo hladnom i dobro ventiliranom mjestu.
GLAVATI KELJ
Jedna je od najklasičnijih povrtnih kultura u našim krajevima. Izdržljiviji je od kupusa te bolje podnosi visoke temperature i sušu, baš kao i niske temperature i mraz. Kao i kod većine ostalih kupusnjača, sjeme može klijati na 1 - 5 °C, ali optimalna temperatura je 20 °C kada biljka niče za pet-šest dana. Za vegetativni rast biljke optimalna je temperatura od 15 do 20 °C, a rast biljke prestaje na temperaturi višoj od 25 °C. Čim uvjeti postanu povoljni, rast se nastavlja. Za oblikovanje glavice optimalna je temperatura od 15 do 18 °C.
KELJ PUPČAR
Sadi se u lipnju, a ubire u jesen. Kod pupčara je značajno da vrlo lako može podnijeti i niske temperature, pa se može uzgajati duboko u zimu i dočekati proljeće. U tom slučaju može se saditi i kraljem ljeta. Nasuprot otpornosti na hladnoću, vrlo loše reagira na visoke ljetne temperature. Nakon berbe može vrlo dugo stajati na niskim temperaturama uz dobru ventilaciju.
LISNATI KELJ
Sije se od proljeća pa do sredine ljeta. Može se uzgajati kao presadnica ili sijati direktno u zemlju. Pod pojmom “lisnati kelj” podrazumijeva se nekoliko vrsta, iako su naočigled potpuno različite. Tu spadaju obični lisnati kelj, poput kultivara Nero di Toscana, zatim divlji keljevi, malo ljubičastiji od običnog lisnatog i blago nazubljenih rubova. Zanimljiva je sorta kovrčavi kelj, koji ima jako kovrčave listove i lijepa je dekoracija. Kao biljka u vrtu svaki lisnati kelj je izrazito zahvalan. Nema previše zahtjeva za uzgoj, ima vrlo dugu sezonu rasta, a listovi se mogu iznova i iznova ubirati. Zapravo, što ih češće konzumirate, tim bolje, a smatra se da su poslije prvog mraza čak i boljeg okusa.
KORABICA
Optimalni uvjeti za klijanje su temperature od 18 do 20 °C. Za rast su idealni uvjeti od 14 do 20 °C. Kod temperature od 0 °C listovi postaju staklasti, ali utječu na zadebljanje stabljike. Ako su temperature zraka previsoke, to će rezultirati bujanjem lisne mase nauštrb zadebljanja stabljike. Dakle, za korabicu su najbolje proljetne ili jesenske temperature jer upravo tada dobiva ukusnu zadebljalu stabljiku.
KINESKI KUPUS
Ova vrsta do formiranja glavice ima kratku vegetaciju pa se može uzgajati kao međuusjev ili naknadni usjev. Optimalna temperatura za rast je između 12 i 22 °C, ali može rasti i na temperaturama od 7 °C. Teže podnosi visoke temperature, već od 25 °C, što utječe na kvalitetu listova. Dobro podnosi sva tla, ali je osjetljiv na mnogo vode i pokoricu. Na kontinentu se može brati od rujna do sredine studenoga, a u mediteranskim uvjetima i do prosinca.
RAŠTIKA
Jedna od najzahvalnijih kupusnjača s vrlo visokom otpornosti i malim zahtjevima za rast. Uzgaja se zbog lišća, i to najčešće u mediteranskim uvjetima, ali u posljednje je vrijeme sve češća i na kontinentu. Za vegetativni rast optimalne su temperature od 15 do 20 °C, ali dobro podnosi i ljetne temperature te niže zimske do -10 do -15 °C ako ne traju dugo. Bere se tako da se otkidaju listovi, a raštika će ih nadoknaditi novima. Često se uzgaja i kao krmna biljka, a jela od raštike su bila poznata kao “jela za sirotinju”. Ipak, zbog svoje otpornosti, okusa i izrazitih hranjivih vrijednosti sve je češći gost u kuhinjama, kako u domovima tako i u vrhunskim restoranima.
CVJETAČA
Na kontinentu je uzgajamo u proljeće i za jesen, a u mediteranskim uvjetima i za kasniju berbu. Bere se zbog cvata koji je najčešće bijele boje i osjetljiv na sunce. Biljka klije na niskim temperaturama, a ako se približi 20 °C, mlade biljčice će niknuti za pet-šest dana. Za optimalni rast odgovaraju joj temperature od 15 do 18 °C. Postoje i zimski kultivari koji izdrže do -10 °C, ali njima cvat treba zaštititi od mraza.
BROKULA
Prema karakteristikama brokula je slična cvjetači, ali ima manje zahtjeve u odnosu na tlo i klimu. Za klijanje i nicanje također treba temperaturu od 20 °C, a vegetativni rast će prekinuti pri temperaturi od 5 °C. Optimalna temperatura za uzgoj je od 15 do 18°C.
HRANJIVE VRIJEDNOSTI I PREHRANA
Sve vrste kupusnjača, a osobito keljevi i raštika, idealna su zimska hrana jer predstavljaju svjež i nadasve zdrav izvor nutrijenata u razdoblju kada malo koja povrtna vrsta uspijeva.
Keljevi i ostale kupusnjače se često nazivaju “kraljem kalcija”, a mogu se smatrati i namirnicama koje su pri vrhu svakog popisa najzdravijih vrsta hrane. Bogat su izvor vitamina A i vitamina C, željeza, luteina te prehrambenih vlakana. Visok udio kalija keljeve svrstava u skupinu namirnica koje se preporučuju osobama s visokim krvnim tlakom. Vitamin A i lutein prepoznati su kao nutrijenti koji štite zdravlje očiju, a zbog visokog sadržaja kalcija kelj može sudjelovati u održavanju zdravih kostiju.
Posebno treba naglasiti kiseli, odnosno fermentirani kupus koji je tradicionalno jelo u našim krajevima. Tako pripremljen kupus iznimno je bogat C vitaminom, ali i vitaminom K i B6, kalijem, kalcijem, manganom, magnezijem, sumporom i beta-karotenom koji pomaže u prevenciji raka sluznice i mekih tkiva.
U zimskom je razdoblju konzumiranje kiselog kupusa, ukiseljene korabice ili svježeg kelja za naš imunološki sustav puno važnije nego konzumacija tropskog voća poput limuna i naranče ili umjetnih suplemenata.
Sve vrste kupusnjača se kao mlade mogu konzumirati kao listovi salate. Kada listovi ostare, od nekih vrsta mekšeg lista, poput zelja, još se uvijek mogu raditi salate, a druge vrste, poput kelja i raštike, idealne su za kuhanje ili pripremu smoothieja. Tu su, naravno, i brokula i cvjetača kod kojih prvenstveno jedemo cvat, ali ni listovi nisu loši u varivima. Kod korabice se jede zadebljala stabljika, odnosno korijen koji je dobar sirov, ukiseljen te u varivima i juhama. U našem podneblju postoji izuzetno velik broj jela s kupusnjačama i neizostavan su dio tradicionalne kuhinje. Budući da je popis vrlo dug, za ovu se priliku mogu nabrojati variva, kupusnjače s janjetinom ili junetinom, kelj ili raštika na lešo te sva jela od ukiseljenog zelja, poput sarme ili dinstanog zelja s krvavicama.
GLAVNE VRSTE ŠTETNIKA NA KUPUSNJAČAMA
Kupusni buhači (Phyllotreta nemorum, Ph. atra, Ph. nigripes, Ph. undulata) često se javljaju u velikim populacijama, osobito tijekom toplog i suhog vremena. Najveće štete prave na mladim biljkama. To su mali kornjaši dugi od 1,5 do tri milimetra, a ovisno o vrsti, mogu biti sjajno crne, plave ili tamnozelene boje. Neke vrste buhača na pokrilju imaju žutu uzdužnu liniju. Štete prave odrasli kukci koji izgrizu sitne rupice na lišću i napadaju sve vrste kupusnjača.
Kupusne stjenice (Euridema ventrale, Euridema oleracea, Nezara viridula). Sve tri vrste stjenica čine štete sisanjem na listu, što je vidljivo u pojavi bjeličastih točkica. Kod jakog napada točkice mogu prekriti cijelu površinu lista. Pojava ovih štetnika vrlo je opasna na mladim biljčicama koje stjenice mogu u potpunosti uništiti. Razlika između ove tri vrste je u boji i veličini tijela. Crvena kupusna stjenica je crvene boje s crnim pjegama, veličine devet do deset milimetara. Zelena kupusna stjenica je zelenkaste boje s bijelo-žutim pjegama i manjeg je tijela, duljine šest do sedam milimetra. Smrdljiva zelena stjenica zelene je boje i ispušta neugodan miris, a poznata je i kao “smrdljivi martin” ili “smrdibuba”. Ove vrste odlažu jaja u većim skupinama (30 - 200 jajašaca) na donjoj strani lista.
Gusjenice leptira. Najčešće se javljaju gusjenice lisnih sovica, kupusnog moljca te kupusnog bijelca. Štetu prave izgrizanjem lišća, što može dovesti do potpunog uništenja listova ili do nemogućnosti formiranja glavica. Posebice kupusov bijelac može biti prisutan u velikom broju. Kod bijelca se prva generacija javlja u travnju, potom u srpnju, a treća u rujnu. Treća generacija odlaže jajašca na naličju listova iz kojih se sljedeće godine razvije gusjenica, a iz nje leptir.
Ostali sitni kukci poput tripsa, uši ili moljca ne mogu potpuno uništiti biljku ili list, ali mogu uzrokovati razne kvržice ili mrlje te umanjiti kvalitetu biljke.
Puževi golaći, i to posebice crveni španjolski golać, posljednjih su se godina pojavili kao izuzetno velik problem u određenim dijelovima Hrvatske. Od njih nisu zaštićene ni kupusnjače. Ako je populacija golaća dovoljno velika, tijekom noći mogu pojesti i cijelu biljku srednje veličine, a ugroženost mladica ne treba posebno niti napominjati.
Plamenjača (Peronospora parasitica) napada kupusnjače u ranim stadijima razvoja tijekom uzgoja presadnica. Bolest se prenosi zaraženim sjemenom pa da bi se spriječila njezina pojava, izuzetno je važno koristiti zdravo tretirano sjeme te presadnice uzgajati na raskuženom tlu ili steriliziranom supstratu. Bolest se pojavljuje na prvim listovima u vidu klorotičnih pjega koje se postupno šire, a listovi požute, počinju se savijati i venuti.
ZAŠTITA OD ŠTETNIKA
Buhače tjera i miris rajčice (listove rajčice namačemo te ih koristimo i kao pokrivku). Budući da ne vole vlažno i mokro tlo, pokrivanje svježom pokrivkom (od kopriva, pokošene trave, pa čak i lišća bazge ili rabarbare i slično) također snažno smanjuje napad tih štetnika. Opasni su samo za mlade biljke, a poslije ih suzbijamo već i zalijevanjem po lišću i zastiranjem zemlje. Broj buhača se znatno smanjuje ako između posadimo nekoliko presadnica kineskog kupusa kao mamac (koji će, naravno, propasti zbog napada) ili posijemo uže redove bijele gorušice.
Kemijska sredstva nećemo niti spominjati. Najsigurniji način je mehaničkim putem. Kod zalijevanja se listovi mogu poprskati jakim mlazom vode, što će isprati nametnike budući da se ne mogu dobro uhvatiti za kožaste listove kupusnjača. Naravno, to ih samo privremeno uklanja i brzo će se pridići s tla i ponovno popeti na biljku. Mnogo sigurniji način je ručno uklanjanje nametnika, jednog po jednog. To je malo dulji proces, ali ima puno bolji učinak. Ako ostavite neke kupusnjače da procvjetaju u proljeće na njihovim žutim cvjetovima primijetit ćete velik broj kupusnih stjenica koje se u to doba pare. Tada su vrlo neoprezne i pomalo usporene pa je upravo to doba da u kratkom roku skupite velik broj malih napasti.
