Ako želite što prije zakloniti vrt od pogleda i umjesto ograde stvoriti gust zeleni zid, jedna biljka već desetljećima ima posebno mjesto među najpopularnijim vrstama za živice. Lovorvišnja brzo raste, dobro podnosi oblikovanje i, što je možda najvažnije, svoje velike sjajne listove zadržava i tijekom zime. A upravo je jesen jedno od najboljih razdoblja za njezinu sadnju.
Kada se traži zimzelena alternativa klasičnim tujama, lovorvišnja (Prunus laurocerasus), poznata i kao cherry laurel, nameće se kao vrlo praktičan izbor. Royal Horticultural Society opisuje je kao snažan, razgranat zimzeleni grm velikih, sjajnih tamnozelenih listova koji može formirati vrlo gustu živicu. Dobro podnosi rezidbu, a zbog bujnog rasta posebno je pogodna ondje gdje želimo stvoriti prirodnu zaštitu od pogleda.
Važno je pritom ne zamijeniti je s pravim lovorom (Laurus nobilis), čije listove koristimo u kuhinji. Riječ je o dvjema različitim biljkama.
Može narasti oko pola metra godišnje
Jedan od glavnih razloga popularnosti lovorvišnje upravo je brzina kojom može stvoriti gustu zelenu barijeru.
RHS je opisuje kao brzorastuću vrstu koja, ako se ne orezuje, formira guste zidove lišća, dok drugi hortikulturni izvori za tipične uvjete uzgoja navode približno 40 do 60 centimetara godišnjeg prirasta. Brzina, naravno, nije ista u svakom vrtu: ovisi o kultivaru, kvaliteti tla, količini vode, svjetlosti i njezi biljke.
Upravo zato podatak o „pola metra godišnje“ treba shvatiti kao moguću odnosno uobičajenu stopu rasta u dobrim uvjetima, a ne kao zajamčeni godišnji prirast svake lovorvišnje.
Za razliku od listopadnih živica, lovorvišnja ostaje zelena i zimi. Veliki sjajni listovi stvaraju gustu kulisu tijekom cijele godine, zbog čega vrt ni u hladnijim mjesecima ne ostaje potpuno otvoren pogledima.
Koju lovorvišnju odabrati?
Nisu sve lovorvišnje jednake, pa prije kupnje vrijedi provjeriti karakteristike pojedinog kultivara.
‘Caucasica’ je snažna, zimzelena sorta pogodna za živice i vrlo otporna na hladnoću; RHS joj dodjeljuje oznaku otpornosti H6, što odgovara vrlo dobroj otpornosti na niske temperature.
‘Etna’ je kompaktnijeg, uspravnog i grmolikog rasta, a posebno je atraktivna zbog mladih listova brončano-narančaste boje koji poslije postaju sjajno tamnozeleni. Također je odlična biljka za živice.
Za niže živice i obrube postoje kompaktniji kultivari, pa nije uvijek najbolja ideja automatski posegnuti za najbrže rastućom sortom. Kod manjih vrtova konačna visina i širina biljke mogu biti važnije od same brzine rasta.
Zašto je jesen dobro vrijeme za sadnju?
Jesen je tradicionalno vrlo dobro razdoblje za sadnju mnogih drvenastih biljaka. Tlo je nakon ljeta još relativno toplo, dok niže temperature i češće oborine smanjuju stres koji biljka doživljava nakon presađivanja. Korijen tako dobiva priliku početi se razvijati prije sljedeće vegetacijske sezone.
Zato je listopad dobar trenutak za sadnju lovorvišnje, pod uvjetom da tlo nije smrznuto ili natopljeno vodom. Kontejnerske biljke imaju još širi period sadnje, ali ih nakon sadnje svakako treba temeljito zaliti.
Kod jesenske sadnje posebno je važno pratiti vlagu u tlu. Činjenica da su dani hladniji ne znači da novo posađena biljka više ne treba vodu.
Kako pravilno posaditi lovorvišnju?
Prije sadnje dobro pripremite tlo i uklonite korov. Korijenova bala ne bi trebala završiti znatno dublje nego što je biljka rasla u posudi, a nakon zatrpavanja zemlju treba nježno učvrstiti i obilno zaliti.
Razmak između biljaka nije univerzalan. Ovisi o kultivaru, početnoj veličini sadnica i o tome koliko brzo želite postići zatvorenu živicu. Zato je preciznije slijediti preporuku rasadnika za konkretnu sortu nego primjenjivati jedno pravilo na sve lovorvišnje.
Sloj organskog malča oko biljaka može pomoći zadržati vlagu i smanjiti rast korova, ali ga ne treba naslanjati neposredno na stabljike.
Sunce ili sjena? Lovorvišnja je prilično prilagodljiva
Jedna od njezinih velikih prednosti jest prilagodljivost različitim položajima. Suprotno tvrdnji da najbolje uspijeva isključivo u sjeni ili polusjeni, RHS navodi da obična lovorvišnja dobro raste i na suncu i u djelomičnoj sjeni.
Odgovara joj umjereno plodno, vlažno, ali dobro drenirano tlo. Prilično je tolerantna i prema različitim tipovima tla. Odgovaraju joj glinena, ilovasta, pjeskovita pa čak i vapnenasta tla, kao i kisela, neutralna i alkalna tla. Zbog toga tvrdnja da joj je potreban baš pH između 6 i 7 nije opravdana kao opće pravilo.
Ono što joj mnogo manje odgovara jest dugotrajno zadržavanje vode oko korijena.
Zaboravite masivne rešetke: Ova gotovo nevidljiva ograda štiti dom, a ne zaklanja pogled
Zalijevanje i prihrana
Novo posađene biljke zahtijevaju više pozornosti nego već ukorijenjena živica. Nakon sadnje treba ih dobro zaliti, a tijekom prvih sezona paziti da se korijenova zona ne osuši tijekom duljih sušnih razdoblja.
U proljeće se može primijeniti uravnoteženo gnojivo i oko biljaka dodati organski malč. RHS također preporučuje redovito zalijevanje mladih biljaka tijekom sušnih razdoblja, dok jednom dobro ukorijenjena lovorvišnja postaje znatno otpornija.
Nema potrebe automatski primjenjivati velike količine dušika ili posebno jesensko gnojivo s fosforom i kalijem ako za to ne postoji potreba utvrđena stanjem tla i biljke.
Kada je orezivati?
Još jedna prednost lovorvišnje jest dobra podnošljivost rezidbe. Upravo zahvaljujući tome od nje se može dobiti vrlo uredna, kompaktna zelena stijena.
Za zimzelene živice od lovorvišnje preporučuje se rezidbu u kasno proljeće ili početkom ljeta. Zrele biljke mogu podnijeti i snažniju rezidbu kada ih je potrebno pomladiti ili smanjiti.
Kod velikih listova vrijedi razmisliti i o ručnom orezivanju škarama, osobito na manjim živicama, jer električni trimer može prerezati listove napola i ostaviti neugledne smeđe rubove.
Brza privatnost, ali uz malo kontrole
Lovorvišnja je postala omiljena biljka za živice s dobrim razlogom: zimzelena je, gusta, prilagodljiva i može relativno brzo stvoriti prirodni zaklon.
No upravo je njezina bujnost razlog zbog kojeg je ne treba posaditi i zaboraviti. Bez kontrole može postati problematično bujna, pa redovita rezidba nije samo estetsko pitanje nego i način držanja biljke u željenim granicama.
Ako joj osigurate dovoljno prostora, dobro drenirano tlo, vodu tijekom razdoblja ukorjenjivanja i redovitu rezidbu, lovorvišnja može tijekom cijele godine pružati ono zbog čega je najčešće i sadimo, gust, sjajan i zelen zid koji vrt odvaja od pogleda izvana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....