ZAHVALA kolegi fotografu Hanza Medije i vrsnom gljivaru Damiru Krajaču koji nas je vodio kroz šumu i upoznao s gljivarskim svijetom
Gljive u prirodnom carstvu zauzimaju jednu od najvažnijih uloga u ekosustavu kakvog poznajemo. Bez njih život na Zemlji kakav poznajemo ne bi bio održiv, a njihovi su temelji nastali prije 1.3 bilijuna godina, kada su se pojavile prve gljive, što je otprilike sto milijuna godina prije nastanka biljnog svijeta. S pravom možemo reći da se radi o prabićima koja ne spadaju ni u biljni ni u životinjski svijet, već u onaj mikrobiološki, koji se dijeli na tri grane:
1. bakterije i modrozelene alge
2. plijesni i kvasci
3. gljive
Gljive su najrasprostranjeniji živi organizmi na Zemlji te je do danas identificirano preko sto tisuća vrsta gljiva, a pretpostavlja se da u Hrvatskoj raste preko dvadeset tisuća vrsta. Povijesno gledajući gljiva je uvijek bila u središtu čovjekovog zanimanja. Grčki filozof Aristotel dao je prve opise gljiva, najstarija gljiva Cordyceps pronađena je u jednoj posudi za koju je utvrđeno da je nastala prije 90 milijuna godina. Nedavno su znanstvenici otkrili fosilne ostatke gljive Prototaxites, za koju se pretpostavlja da je nastala prije 420 milijuna godina i smatra se da je u to vrijeme bila najviši organizam na Zemlji. Budući da neke vrste gljiva podnose svemirsku radijaciju, postoji mogućnost da potječu iz svemira, jer pod odgovarajućim uvjetima spore nekih gljiva mogu biti u mirovanju stoljećima prije nego se stvore pogodni uvjeti za rast.
ZNANOST O GLJIVAMA - MIKOLOGIJA
Od grčkog myko - gljiva + logos - nauka, znanost o gljivama prošla je dugačak put da bi danas postali svjesni da smo tek počeli otkrivati fascinantni svijet tih prabića i razumijevati njihovu ulogu u okolišu. Gljive predstavljaju zasebni oblik života na Zemlji, koji je razvio tri osnovne strategije preživljavanja u prirodi:
1. Simbionti ili mikorizne gljive: radi se simbiotskom odnosu s biljkama, u kojem gljiva biljci omogućava pristup vodi, mineralnim solima i drugim važnim spojevima, a biljka gljivi prepušta organske tvari kojima se gljiva hrani. Simbiotske gljive svoje domaćine štite od raznih nametnika koji izazivaju bolesti, od predatora i konkurenata. Više od 90% biljnih vrsta prirodno stvara takav simbiotski odnos, osim onih iz porodice kupusnjača (kelj, kupus, prokulice, cvjetača, brokula) koje ne stvaraju veze s gljivama.
2. Saprofiti: gljive koje su zadužene za razlaganje otpadnog organskog materijala u prirodi. One se hrane biljnim i životinjskim ostacima te zajedno s bakterijama razlažu otpadne supstance organskog podrijetla u neorganske sirovine i ponovo ih vraćaju u ekosustav.
3. Paraziti: takve gljive hranu izvlače iz živih domaćina. Najveći dio parazitskih gljiva živi na hranjivoj biljnoj podlozi, kao što je staro, bolesno i oštećeno drveće.
SKRIVENI SVIJET GLJIVA
Gljiva kakvu znamo i prepoznajemo zapravo je struktura (sporofori) u kojoj se razvijaju spore (kao što biljke imaju sjemenje) kojima se dalje rasprostranjuju u okolišu. Pravi svijet gljiva nalazi se skriven ispod tla. Mreža nitastih stanica (hifa) poput paukove mreže prorasta supstrat (sloj suhog lišća, stablo, uginula životinja, izmet ili neka druga organska tvar) i može se prostirati na više hektara površine. To je glavno tijelo gljive i zove se micelij.
Jeste li znali?
Podzemlje cijelih šuma promreženo je micelijima, ponekad tako velikim da zauzimaju i po nekoliko hektara čineći najveća živa bića na Zemlji.
GLJIVA KAO ODGOVOR NA EKOLOŠKE PROBLEME
Danas, uslijed suočavanja s mnogim gorućim ekološkim problemima utjecaja čovjeka na prirodu, gljive su se pokazale kao odgovor na probleme: onečišćenja okoliša od radijacije, izljeva nafte ili kao ambalažni materijal. Mikoremedijacija korištenjem gljiva za čišćenje okoliša metoda je koju je razvio mikolog Paul Stamets i pokazala se vrlo učinkovitom u čišćenju područja zahvaćenih radijacijom, naftnim prerađevinama i pesticidima. Također se pokazalo da će se, ako se pojača dodavanje organske materije, povećati biološka aktivnost na zagađenom području. Smatra se da gljive izlučuju enzime koji stimuliraju druge mikroorganizme u tlu ili biljkama na razgradnju agresivnih toksina.
Dokazano je da gljive mogu iz tla ili vode očistiti teške metale poput olova i kadmija, imajući na umu da su to već najjednostavnije komponente i ne mogu se više razgrađivati na način da ih upijaju i zatim akumuliraju u svome tkivu. Već sada na tržištu postoje kompanije koje se bave proizvodnjom biorazgradive ambalaže načinjene od micelija gljiva kao kvalitetne ekološke alternative stiroporu. Dobiveni materijal odlikuje se čvrstoćom koja dolazi iz micelija, a sastoji se od milijuna tankih vlakana povezanih hitinom, tvari sličnoj onoj od koje su napravljeni oklopi kukaca i rakova. Zajedno djeluju kao neka vrsta ljepila koja povezuje poljoprivredni otpad u čvrste blokove.
Saznajte sve i o jestivim gljivama, kako pripremiti čaj od hrastove sjajnice te kako uzgojiti jestive gljive u zatvorenom prostoru.
Foto: Berislava Picek/Hanza Media
