Proizvod šumarske i drvoprerađivačke industrije može biti iskorišten na brojne načine, posebice u unutrašnjosti doma, ali i na okućnici te u vrtu. Pogledajte kako točno i inspirirajte se...
Rijetko koji prirodni materijal može se pohvaliti toliko širokim rasponom mogućnosti primjene kao što je drvna biomasa. Ovaj proizvod šumarske i drvno-prerađivačke industrije može biti iskorišten na brojne načine, a u ovom članku bit će prikazano nekoliko zanimljivih načina njegove primjene u unutrašnjosti doma te u okućnici i vrtu. Kako je početkom listopada nastupilo vrijeme zimske sječe stabala, možda će vas ovaj članak nadahnuti da u materijalu koji je naoko otpad pronađete nadahnuće za nove zahvate u kućanstvu i vrtu te dugoročno ostvarite uštedu novca i vremena.
Drvna biomasa pojam je koji se odnosi na svu drvnu masu koja se može prikupiti u šumi, poput debla, grana, kore i panjeva stabala te na ostatke nastale preradom drva kao što su piljevina, blanjevina i sl. Takvu biomasu može se prikupljati planski, sječom zdravih stabala, a ponekad nastaje kao nusproizvod uklanjanja oboljelih stabala ili, pak, onih koja su nastradala u vremenskim nepogodama. Kada se krupniji komadi drvne biomase usitne, taj proizvod nazivamo drvnom sječkom. Karakteriziraju je nepravilan oblik i različita veličina pojedinih komada sječke te je najšire korišten oblik drvne biomase. Relativno je jeftina, pristupačna sirovina koju je tehnološki lako proizvesti, a čija upotreba može imati povoljan ekološki, društveni i ekonomski utjecaj.
DRVNA SJEČKA U PROIZVODNJI ELEKTRIČNE I TOPLINSKE ENERGIJE
Sječka se može koristiti kao gorivo u kotlovima za proizvodnju električne i toplinske energije u kućama i stambenim zgradama te zato predstavlja ekološki prihvatljiviju alternativu fosilnim gorivima. Oprema za grijanje na sječku je osuvremenjena, tako da je postupak ubacivanja goriva u kotlove olakšan, može biti automatiziran te prilagođen individualnim potrebama korisnika.
Iako se ovaj način grijanja nekim urbanim stanovnicima može činiti kao povratak u prošla vremena, a suvremeni načini grijanja koji se oslanjaju na fosilna goriva su dostupniji i manje radno intenzivni za krajnjeg korisnika, postoje brojne pozitivne strane korištenja drvne biomase, pa time i sječke kao energenta. Za početak, svi zabrinuti za svoj ugljični otisak trebali bi uzeti u obzir da je drvo materijal čijim se izgaranjem oslobađa onaj ugljikov dioksid koji je stablo utrošilo za svoj rast iz atmosfere te se time približava idealu CO2 neutralnog goriva. Time ne pridonosi dodatno ukupnoj koncentraciji tog stakleničkog plina u atmosferi, dok fosilna goriva na površinu i u atmosferu unose davno pohranjeni ugljik iz pradavnih vremena. Osim te negativne strane fosilnih goriva te činjenice da se sagorijevanjem, primjerice, loživa ulja i ugljena u atmosferu otpuštaju i sumporovi i dušikovi oksidi koji također imaju negativan utjecaj na okoliš, velik problem u njihovoj širokoj primjeni jest što su to neobnovljivi izvori energije čija dostupnost i cijena ovise o političkim i ekonomskim situacijama u društvu. Kupnjom i upotrebom lokalno i planski uzgojenog i posječenog drva, za čiju su sječu i preradu zaposleni lokalni stanovnici, podržavamo održivu lokalnu ekonomiju i radna mjesta, osiguravamo novčanu uštedu i smanjujemo ovisnost o uvoznim energentima.
Ako te dobrobiti nisu dovoljne da nekoga nagovore na prelazak ili odabir korištenja drvne biomase u svom kućanstvu, današnji sustavi grijanja na biomasu su visokoučinkoviti, praktični i estetski privlačni, mogu se automatski paliti, gasiti, dozirati količinu sječke te postići i održavati željenu temperaturu, što je možda razlog koji bi mogao prevagnuti.
Osim sagorijevanja, još jedan zanimljiv način dobivanja toplinske energije proizlazi iz prirodnog procesa kompostiranja drvne sječke. Kompostiranje u prirodi ima za cilj razložiti organski materijal, pri čemu u konačnici nastaje stabilna tvar, kompost, bogata hranivima u biljci lakše pristupačnom obliku. Ono se u prirodi događa spontano, a čovjek ga u kontroliranim uvjetima može čak i ubrzati te se njime višestruko okoristiti. Tako se francuskom izumitelju Jeanu Painu pripisuje pristup kompostiranju gdje kao proizvod razgradnje organskog materijala nastaje toplina koja se može iskoristiti za zagrijavanje vode, bioplin i - naravno - kompost koji se poslije može koristiti u vrtu. Princip ove metode kompostiranja je takav da se na hrpu nagomila organski otpad, u ovom slučaju sječka koje su Painovi imali u izobilju održavajući 241 hektar svog imanja, te se nakon nekog vremena prirodno pokrene proces anaerobne fermentacije zbog koje se otpuštaju toplina i neugodan miris. Nakon nekog vremena hrpa će se pretvoriti u kompost koji valja usitniti na debljinu od dva-tri milimetra. Kada se od takvog materijala napravi kompostna hrpa, u njezino središte se stavi čelični spremnik s odvodom, a vanjski kompost aerobno fermentira bez mirisa te otpušta dodatnu toplinu. U anaerobnim uvjetima spremnika proizvodi se bioplin, dok se aerobnom razgradnjom kompostne hrpe stvara toplina za grijanje vode. Pain je na ovaj način podmirivao 100 posto potreba za energijom u svom domaćinstvu. Zagrijavao je vodu na 60 °C brzinom od četiri litre po minuti te bi destilirao dovoljno metana da pogoni generator električne energije, opremu za kuhanje i osobni automobil. Ovakav sustav grijanja na kompost je poseban jer iz tako jednostavne i relativno lako dostupne sirovine poput sječke proizvodi korisnu energiju koristeći pasivne prirodne procese.
DRVNOM SJEČKOM PROTIV KOROVA
S obzirom na to da se kao jedan od glavnih problema prilikom održavanja okućnica, a i vrtova, pokazalo kako potisnuti ili upravljati rasprostranjenošću korova, ovdje se sječka pokazala kao izvrstan materijal koji ima i funkcionalni i dekorativni učinak. Iako su to biljke koje izvrsno preživljavaju i obavljaju svoj životni ciklus i u nepovoljnim uvjetima, korovima je za rast i osjemenjivanje ipak potrebno zadovoljiti osnovne biološke zahtjeve, poput Sunčeve svjetlosti, topline, medija za razvoj korijena i sl. Kada se tlo prekrije debelim slojem drvne sječke, a pogotovo ako je ispod nje stavljena barijera koja dodatno sprečava prodiranje Sunčeve svjetlosti do površine tla (karton, agrotekstil), sjeme novih korova ne može rasti, a klijanci korova koji su već izbili na površinu uslijed nedostatka svjetlosti i nemogućnosti obavljanja fotosinteze ubrzo odumiru.
Takav malč može se koristiti za pokrivanje tla između ukrasnih trajnica u okućnici ili pokrivanje većih površina koje ne želimo zakorovljene te može - ovisno o vrsti drva i dijelu koji je usitnjen (primjerice, kora) - osim funkcionalne, imati i veliku ukrasnu vrijednost. Posebno je vrijedna za pokrivanje puteljaka te na dječjim igralištima jer je udobna za hodanje i mekana, što je poželjno kada su u pitanju mali istraživači. Ipak, zbog prirodnih procesa razgradnje drva nije trajno rješenje pa ju je potrebno dopuniti novim slojem.
SJEČKA U VRTU I POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI
Osim u hobističkom uređenju okućnice, drvna sječka ima svoje mjesto i u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji te je često prisutna na površinama koje su upravljane prema načelima ekološke ili regenerativne poljoprivrede. Može se koristiti za pokrivanje putova kada su uspostavljene trajne gredice, kao što smo i mi učinili na našim gredicama u ZMAG-u.
I ovdje bi u slučaju velike prethodne zakorovljenosti površine i posljedično velikog bogatstva sjemena korova u tlu bilo dobro ispod sječke staviti barijeru poput kartona koja bi spriječila prodor svjetlosti do tla. Ipak, može se očekivati da će se u uvjetima vrta u kojem se uzgaja na organski način, zbog velike mikrobiološke aktivnosti, već za dvije, a zasigurno tri godine sječka toliko razložiti da će biti teško prepoznati pojedinačne komade drva bi je i u vrtu bilo dobro ponovno primijeniti prema potrebi kako bi se postigao odgovarajući učinak protiv korova.
Drvna sječka na putovima u vrtu zadržava vlagu, što smanjuje potrebu za zalijevanjem. U uvjetima snažnih oborina, koje često onemogućuju pravodobno obavljanje zahvata u vrtu, nepokriveni putovi su obično blatni i neprohodni, dok u slučaju pokrivanja tla sječkom komadi sječke upijaju vlagu i sprečavaju nastanak blata, zbog čega vrlo brzo možete ugodno prolaziti između gredica ili gurati tačke.
Izvrstan je medij za rast brojnih vrsta bakterija i gljiva, od kojih su neke vrlo poželjne u vrtu, pa na taj način stvaramo stanište za dobre mikroorganizme koji, razgrađujući drvo, otpuštaju hraniva koja tako postaju dostupna biljkama. Privučeni mikroorganizmi pomažu održavati zdravlje i ishranjenost kultura koje uzgajamo u vrtu, a doprinose i poboljšanju strukture tla. To što je sječka dobar supstrat za rast gljiva može biti iskorišteno i za dobivanje dodatnog prihoda u vrtu namjernom inokulacijom sječke sporama gljiva poput bukovača (Pleurotus ostreatus) ili slamnatice (Stropharia rugosoannulata), kao što to u svom povrtnjaku čini poznati poljoprivrednik i poduzetnik Richard Perkins.
SJEČKA KAO GNOJIVO I POBOLJŠIVAČ TLA
Neki vrtlari se brinu kako bi drvna sječka mogla negativno utjecati na dostupnost dušika u tlu upravo zbog rada mikroorganizama koji bi za razvoj vlastitog organizma mogli iskoristiti dušik koji bi trebao biti na raspolaganju biljkama. Međutim, do tzv. dušične depresije dolazi prilikom zaoravanja biljnih ostataka u tlo, a oponašanjem prirodnih procesa poput onih u šumi, gdje se lisna biomasa taloži u slojevima na površini te je životinje i mikroorganizmi u tlu unose u dublje slojeve, ona ne predstavlja bojazan za uspješan uzgoj kultura. Zato sječka dodana na površinu tla ima primjenu kao organsko gnojivo koje mikroorganizmi potom razgrađuju i čine hraniva dostupna biljkama.
Za tu se namjenu najboljom pokazala sječka nastala usitnjavanjem svježeg drvenastog materijala, koju u engleskom govornom području zovu ramial chipped wood. Ta je tehnika razvijena 80-ih godina prošlog stoljeća u Quebecu i pokazala se kao odličan gnojidbeni tretman za gotovo sve kulture. Za takvu sječku su potrebne grane i grančice drveća i drvenastog grmlja, po mogućnosti listopadnog, promjera do 7 cm. Potrebno ga je usitniti do sječke koristeći sjeckalicu za drvo, a nastali proizvod ima relativno visok omjer kambija i celuloze u odnosu na ostale drvne proizvode, što znači da sadrži više hraniva te može bolje poslužiti za pospješivanje rasta gljiva u tlu i poboljšanje strukture tla. Biološka pretvorba organske tvari u tlu početak je dugog procesa tvorbe tala (pedogeneze) jer upravlja dostupnošću hranivima, popravlja fizikalnu strukturu tla, njegovu otpornost na eroziju i omogućava povoljne uvjete za život životinjama, bakterijama i gljivama u tlu koje imaju veliku ulogu u tom procesu. Primjenom sječke od mladog granja stvara se prozračno tlo koje ima dobar vodozračni kapacitet, zadržava vlagu i otporno je na zbijanje, a sama sječka je cijelo vrijeme izvor hraniva.
SJEČKA KAO SUPSTRAT ZA UZGOJ PRESADNICA
Sječka se na jednostavan način, uz dovoljno vremena, može pretvoriti u supstrat za rast presadnica, što potvrđuje uspješnost pionira veganske ekološke poljoprivrede (bez unosa proizvoda životinjskog porijekla) Iaina Tolhursta iz Velike Britanije. Tolhurst ima 40-godišnje iskustvo ovakvog ekološkog uzgoja na svojem gospodarstvu na kojem godišnje proizvedu više od 75.000 presadnica. Uzgoj tolikog broja biljaka zahtijevao bi goleme količine kupovnog supstrata za uzgoj presadnica koji u većini slučajeva sadrži treset. Treset je djelomično razgrađena organska tvar nastala razgradnjom mahovina, stabala i trava u anaerobnim uvjetima stagnirajuće vode (u vlažnim staništima i močvarama) tijekom tisuća godina. Tresetišta su prirodna staništa mnogim rijetkim životinjskim i biljnim vrstama, koja pohranjuju goleme količine ugljika, a pojedinim tresetištima dubokima desetak metara bilo je potrebno tisuće godina kako bi nastala, to jest oko godine dana kako bi se stvorio 1 milimetar treseta. Problem, naravno, nastaje u ljudskom neodrživom eksploatiranju nalazišta treseta i činjenici da se nalazišta puno brže iscrpe i unište nego što nastanu nova. Dodatni je problem to što se eksploatacijom treseta otpušta CO2, a danas je većina napora okolišnih inicijativa usmjerena na pronalaženje načina kako smanjiti njegovu koncentraciju u atmosferi. Supstrat nastao kompostiranjem sječke drva kakav koriste na imanju Tolhurst Organics zato je na mnogim razinama izvrsno rješenje za uzgoj presadnica. Dobivaju ga kompostiranjem sirove drvne sječke na dugačkoj kompostnoj hrpi visokoj dva, a širokoj tri metra tijekom 18 do 24 mjeseca. Mikrobnim razlaganjem materijala otpušta se toplina, a hrpa se preokrene nekoliko puta tijekom ljeta te tijekom zime. Kada se hrpa ohladi, a sječka potamni, ubrzo je proraste micelij gljiva, da bi na kraju procesa kompostiranja dobili tamni materijal ugodna mirisa po gljivama i šumskom tlu.
Za pripremu supstrata kompostiranu sječku treba prosijati kroz sito granulacije 1 cm, prosijani dio pomiješati s perlitom u omjeru 3:1 te prema potrebi vapnom i organskim gnojivom. Provedena istraživanja pokazuju da kompostirana sječka može biti dobra alternativa komercijalno dostupnim supstratima za presadnice na bazi treseta te da biljke uzgojene u kompostiranom supstratu imaju prinose, rast i zdravlje usporedivo s onim kupovnim, uz male razlike u masi i kvaliteti biljaka. Takav supstrat ipak ne prednjači što se tiče vodozračnog kapaciteta i strukture, no predstavlja okolišnu i ekonomsku prednost za proizvođača, uz iskorištavanje lokalnog otpadnog materijala.
Primjene drvne sječke iz ovog članka te mnoge o kojima nije bilo spomena, poput sirovine za izradu papira, podloge za ravnanje tla prilikom postavljanja podnih obloga te bioreaktora za denitrifikaciju otpadnih voda iz poljoprivrede, pokazuju njezinu svestranost kao materijala. Jeftina, učinkovita, ekološki prihvatljiva i održiva rješenja za brojne izazove suvremenog čovjeka često nije potrebno tražiti u sofisticiranim suvremenim materijalima i visokim tehnologijama, nego iz novog kuta sagledati primjene onih koje su naši preci koristili za preživljavanje tisućama godina.
