Postoje zimzelene i listopadne magnolije, a razlika je u tome što su listopadne otporne na zimu, iako pupove mogu uništiti kasni noćni mrazevi. Pojedine biljne vrste mogu podnijeti od -15 °C do -20 °C, no to se uglavnom odnosi na kratkotrajne niske temperature, a ne na dugotrajnu hladnoću. Također ih se razlikuje po razdoblju cvatnje na one koje cvatu tijekom listanja i poslije njega i one koje cvatu prije listanja
1. MAGNOLIA X SOULANGEANA
U našim je krajevima najomiljenija vrsta, a riječ je o križancu kineskih vrsta M. denudate i M. liliflore iz kojeg je nastalo manje listopadno drvo visine do sedam metara. Cvjetovi su, ovisno o sorti, različitog oblika - zvončasti, kuglasti, tanjurasti i uglavnom ljubičastocrveni, ali se mogu naći i u nijansama bijele, ružičaste, ljubičaste i kestenjaste boje.
Ova magnolija je zbog iznimne ljepote cvjetova jedna od najčešće uzgajanih u hortikulturi, jednostavno se uzgaja te voli umjerena podneblja i tla bez vapnenca.
2. MAGNOLIA GRANDIFLORA
Zimzeleno drvo iz jugoistočnoga dijela Sjeverne Amerike može narasti i do 30 metara visine. Riječ je o magnoliji s prekrasnim velikim, mirisnim, bijelim cvjetovima koji nalikuju na čašu, dugi su do 15 cm i nalaze se na uspravnoj i dlakavoj stapci. Kad procvjetaju, postaju svijetložuti, a poslije se razvije snježnobijeli vrčasti vjenčić, širok do 25 cm. Cvate cijelo ljeto, tijekom lipnja, srpnja i kolovoza. Uzgaja se u toplim krajevima na kiselim, svježim i bogatim tlima.
3. MAGNOLIA STELLATA
Zvjezdasta magnolija, listopadno japansko drvce, često se uzgaja u Europi i Sjevernoj Americi, a zbog grmolikog izgleda najprikladnija je za male vrtove i sporog je rasta. Voli duboka kisela tla, sunčani ili polusjenoviti položaj i podnosi do -15 °C. Cvate godinu dana nakon sadnje, i to od početka travnja, a cvjetovi su veliki, upadljivi, u obliku zvijezde, široki oko 8 cm, bijele ili ružičaste boje.
4. MAGNOLIA ACUMINATA
Zašiljena magnolija je listopadno drvo koje raste u šumama istočnoga dijela SAD-a i južnoj Kanadi. Dosegne visinu do 30 metara, čunjaste je krošnje i izrazito kratkih grana. To je jedna od najvećih magnolija i često se kultivira u nasadima unutarnjih područja.
5. MAGNOLIA KOBUS
Japanska listopadna magnolija koje izraste u visinu do 15 metara, a nerijetko je i grmastog uzrasta. Cvjetovi su bijeli do blijedoružičasti, ugodnog mirisa i počinju cvjetati u rano proljeće dok mlada stabla ne cvjetaju. Voli izrazito sunčane položaje s djelomičnom zasjenom te bogata i dobro drenirana tla. Cvate prije listanja, od ožujka ili travnja, malim bijelim cvjetovima.
6. MAGNOLIA LILIFLORA
Ljiljanocvjetno listopadno drvo, visoko i do 30 metara, koje samoniklo raste u Kini i Japanu. Može podnijeti kratkotrajne temperature zraka do -20 °C, voli kisela tla i zasjenjene položaje te se obično uzgaja u unutarnjim nasadima. Predivan primjerak ove magnolije može se vidjeti u parku (arboretumu) Opeka u Vinici kod Varaždina. Stablo zbog mnogo vlage i zasjene cvate tijekom cijele godine, a posebice nakon ljetnih vrućina u drugoj polovici kolovoza.
Plitki korijen i kiselo tlo
Bez obzira na sortu o kojoj je riječ, drvo magnolije ima plitki korijen i zakorjenjuje se u površinskom sloju tla. To je bitno imati na umu prilikom sadnje jer je jedna od čestih pogrešaka preduboka sadnja zbog koje sadnica propadne. Drugo važno pravilo kojega se treba pridržavati za uspješan rast je vrsta tla u kojem će rasti. Najpogodnija su tresetna, humusna i blago kisela tla, no ovisno o vrsti, jedne će bolje uspijevati na blago kiselom tlu, a druge na vapnenom tlu.
Prije sadnje tlo se mora dobro prorahliti kako bi se korijenje biljke što lakše zakorijenilo. Nije ju poželjno seliti
Prilikom nabave sadnice magnolije preporuka je uzeti biljku iz lokalnog vrtnog centra do visine jednog metra s pupovima i parom cvjetajućeg cvijeća.
Drvo je potrebno od početka orezivati kako bi se prilagodilo prostoru
Prije sadnje tlo se mora dobro prorahliti kako bi se korijenje biljke što lakše moglo zakorijeniti. Jednom kada se posadi na određeno mjesto, nije ju poželjno premještati jer joj selidba baš i ne odgovara pa su velike šanse da se više ne primi. Potrebno je oko dvije godine da se biljka “smjesti” i počne redovito cvasti. Budući da magnolija razvija plitko korijenje, izbjegavajte okopavanje oko podnožja drveta.
Sadi se u jesen ili proljeće, iako je preporučljivija sadnja u proljeće, no prije nego što krenemo sa sadnjom, treba odabrati pravu vrstu jer je glavni problem magnolije loša tolerancija na mraz.
Foto: Danijel Soldo, Berislava Picek i arhiva Hanza Media
