Što se dogodi kada ekonomistica s vizijom, ljubavlju prema kreativnosti i strašću za zajednicom odluči djelovati? Nastane priča poput one o Vestigiumu i Zelenici, priča o ljudima koji ne čekaju da se stvari dogode, nego ih sami stvaraju.
Irenu sam upoznala prije više od deset godina na okupljanju mladih eko inicijativa. Tada smo tek sanjarile o promjenama, ne znajući kako ih ostvariti. No, ona je već tada bila drugačija - umjesto beskrajnih teorija i filozofiranja, postavljala je britka, konkretna i praktična pitanja.
Vidjelo se da zna što želi i da će to postići. I ubrzo je sve eksplodiralo. Na porodiljnom dopustu, s dvoje male djece, Irena je primijetila da njezin kvart Vrbani nema dovoljno prostora za zajedničke aktivnosti. Umjesto da se pomiri s tim, okupila je prijateljice i osnovala udrugu Vestigium - mjesto gdje su se ljudi mogli susretati, učiti i stvarati. No, tu nije stala. Prije četiri godine ostvarila je svoj san o životu u kući s dvorištem, preselila se u Brezovicu i ondje osnovala zadrugu Zelenica, prvi zadružni društveni centar u Hrvatskoj.
Danas se tamo održavaju koncerti, kazališne predstave, radionice permakulture i još mnogo toga. Irena je pravi magnet za ljude, svaki projekt koji pokrene nije samo aktivnost, nego pokret koji okuplja ljude i jača zajednicu. Ovo nije samo životna priča o uspjehu jedne žene. Ovo je priča o hrabrosti, upornosti i ljudima koji zajedno stvaraju svijet kakav žele. Jer, promjene nisu nešto što čekamo - one se događaju kada ih pokrenemo.
Kako je izgledao vaš put do rada u udruzi Vestigium i zadruzi Zelenica te kako ste se našli u svijetu nevladinih organizacija i ekološko-društvenog aktivizma?
Na osnivanje me potaknula spoznaja da moj kvart, Vrbani, gotovo ne nudi sadržaje za obitelji. Osim nekoliko parkova, za tržnicu, knjižnicu ili kulturne aktivnosti trebalo je putovati tramvajem i pomno planirati svaki izlazak. Već neko vrijeme istraživala sam ekološke zajednice i ekosela, sanjareći o životu bliže prirodi. No, ključni poticaj bile su moje prijateljice - okupljale smo se jednom tjedno kako bismo kuhale, recitirale poeziju, pjevale, plesale i uživale u zajedničkom stvaranju. U jednom trenutku poželjele smo tu radost podijeliti i s drugima. Vestigium smo zamislile kao mjesto kreativnih radionica za djecu i odrasle. Cilj nam je bio ponuditi ih po pristupačnim cijenama, a donacijama pokriti troškove prostora i materijala. Prvi koraci nisu bili laki, borile smo se s troškovima, a bez ikakvih prihoda. Ubrzo smo otkrile koncept grupa solidarne razmjene (community-supported agriculture) i odlučile same nabavljati ekološki uzgojeno povrće. Već u prvoj godini organizirale smo dostavu za dvadesetak ljudi, a ta je aktivnost brzo prerasla u naš sada već poznati Eko plac subotom gdje desetak OPG-ova dolazi u udrugu, a posjetitelji ih mogu upoznati i nabaviti njihove proizvode. Ono što je počelo kao mala inicijativa, s vremenom je preraslo u pravu zajednicu u kojoj svatko može pronaći nešto za sebe.
Koje su glavne aktivnosti kojima se trenutačno bavite?
S obitelji sam se 2021. preselila u Brezovicu. Uredili smo staru obiteljsku kuću, što su potaknuli pandemija i rast cijena nekretnina. Kad smo shvatili da ćemo imati više životnog prostora nego prije, odlučili smo prizemlje kuće pretvoriti u dnevni boravak za zajednicu i dio aktivnosti Vestigiuma preseliti ovdje. Tako je nastala zadruga Zelenica, prvi zadružni društveni centar u Hrvatskoj. Zadruga okuplja kreativce, OPG-ove i edukatore, a svi zainteresirani mogu se uključiti u njezin rad. Dio prihoda ulažemo u zajedničke projekte, poput društvenog voćnjaka i modela zajedničkog stanovanja. Programi koje nudimo u Brezovici ponovno su se razvili spontano, prema prijedlozima građana. Naš prostor postao je mjesto susreta, učenja i zajedničkog stvaranja.
Postoji li neki projekt ili inicijativa na koju ste posebno ponosni?
Na sve sam ponosna. Kad prevrtim film unatrag, najsretnija sam jer sam mogla provesti puno vremena sa svojom djecom kad su bili mali, jer tako brzo narastu - sad su već ozbiljni tinejdžeri! Utjecaj tih nekih stvari na ljude oko mene me isto jako veseli - neki od tih voditelja radionica pokrenuli su vlastite biznise, otvorili obrte i bave se kreativnim poslovima koje su upravo u Vestigiumu testirali i dobili podršku zajednice da krenu. Ili, pak, primjer Brazilke Marilije koja je prije devet godina dolazila na družionicu za djecu koja ne idu u vrtić, a danas upravo ona vodi grupu podrške za mame i bebe i zaposlena je u udruzi na Erasmus projektu koji je sama napisala. Ponosna sam na osjećaj zajednice i pripadnosti koji smo u udruzi stvorili, mjesto na koje su svi ljudi dobre volje dobrodošli, posao u kojem nema stresa i trzavica, jer se svi jako trudimo biti dobri jedni prema drugima.
Koje promjene želite postići svojim radom? Koje su vaše dugoročne vizije i kako vidite budućnost udruge i zajednice oko nje?
Ljudi se danas previše bave onim što nas razdvaja. Svjesna sam da ne mogu promijeniti svijet, ali kao što je Rob Hopkins rekao: "Ako čekamo vlade, bit će premalo i prekasno. Ako djelujemo kao pojedinci, bit će premalo. Ali ako djelujemo kao zajednice, možda će biti dovoljno - i to baš na vrijeme". Kroz tečaj permakulture i tranzicijski pokret naučila sam puno korisnih i eye opening savjeta. Svi koje zanima mogu na YouTubeu pogledati dokumentarni film "In transition" o malim zajednicama diljem svijeta, koje su se samoorganizirale jer su ih na to potaknule razne krize. Tranzicijom se ovdje smatra prelazak iz neodrživog u održiviji način života.
Koliko je izazovno uskladiti sve obaveze, imate li tim koji vam pomaže?
Rad u udruzi je dinamičan i zabavan, i to je najvažnije! Trenutačno smo troje zaposlenih. Moj suprug je prije pet godina dao otkaz, dvije godine volontirao kao administrator, domar i tehničar dok je čekao novi posao, no ispostavilo se da je upravo on osoba koju smo trebali. Sada je zaposlen kao administrator na projektima, a i dalje volontira kao domar i tehničar. Ja vodim projekte, a sredstva od članarina i donacija jedva pokrivaju velike troškove prostora. Zato radimo na raznim projektima uz podršku Grada Zagreba i EU. Prednost samozaposlenja je fleksibilnost - ponekad radimo 12 sati dnevno, ponekad se odmaramo. Suprug se šali da ja uvijek radim, ali kad radiš ono što voliš, ne osjećaš to kao posao, samo kao život. Marilia je zaposlena na dvogodišnjem Erasmus+ projektu.
Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate u svom radu? Jesu li to financije, administracija, motivacija ljudi ili nešto drugo?
Na početku je bilo puno izazova, ali onda sam naučila meditirati.:) Naravno, financije su uvijek izazov. Svaki mjesec treba pokriti račune i plaće, pisati projekte i strpljivo čekati rezultate. No, s vremenom sam shvatila da je sve lakše kada imaš zajednicu ljudi koji ne čekaju da se stvari dogode, nego ih sami pokreću. Ne radimo projekte samo radi novca ili da bismo se uklopili u zadane okvire, nego biramo one koji imaju smisla i koje bismo provodili čak i da nema financijske podrške. To nas motivira i drži na pravom putu.
Imate li neku još neostvarenu ideju ili projekt koji biste voljeli realizirati?
Imam neke projekte na čekanju i ne frustriram se zbog toga jer je potrebna još veća zajednica i promjena svijesti kod ljudi - to su projekti zajedničkog stanovanja i društveni voćnjak. Ljudi još jednostavno nisu spremni za takve radikalne ideje gdje dijeliš puno s drugima. Ali, pomalo, čekam ih.
Kako vidite budućnost ekološkog i društvenog aktivizma kod nas? Postajemo li kao društvo osvješteniji ili je pred nama još puno posla?
I jedno i drugo, ali sam, srećom, vječni optimist.
Koje su konkretne stvari koje pojedinci mogu učiniti kako bi podržali vaš rad?
Vestigium i Zelenica su upravo ljudi, rastu i razvijaju se zahvaljujući svima onima koji se uključe prijedlogom, dolaskom ili izvođenjem nekog sadržaja.
Koji je najbolji savjet koji ste dobili ili koji biste sami dali onima koji žele pokrenuti nešto slično?
Napravite ono što možete s onim što imate!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....