Ljeto je teško zamisliti bez svježe smokve. Tek ubrane, savršeno zrele, mekane pod prstima i toliko slatke da joj ne treba nikakav dodatak. Dovoljno ju je prepoloviti i pojesti. Na plaži, izravno sa stabla ili donesene iz vrta, smokva je jedan od onih plodova koje pamtimo po mirisu, okusu i - ljepljivim prstima.
No, jeste li se ikada zapitali što zapravo jedete kada zagrizete smokvu?
Osim što je ukusna, smokva ima i prilično dobar nutritivni profil. Bogata je vlaknima, a sadrži i niz važnih minerala i mikronutrijenata, među kojima su kalij, bakar, mangan, magnezij i vitamin K. Vlakna pridonose zdravoj probavi, dok antioksidansi i polifenoli koje smokva sadrži dodatno pridonose njezinoj nutritivnoj vrijednosti, navodi zdravstveno-edukativni portal Cleveland Clinic Health Essentials.
Zato se svježe smokve s razlogom smatraju dobrim izborom za ljetni međuobrok: slatke su, sočne i hranjive, a pritom ih je najljepše jesti upravo onakve kakve ih priroda daje.
Međutim, ono što izvana izgleda kao jednostavan, slatki i hranjivi ljetni plod zapravo je prilično neobična struktura. Način na koji smokva nastaje povezan je s vrlo specifičnim odnosom između biljke i kukca, bez kojega se neke vrste smokava ne bi mogle razmnožavati.
Smokva nije klasičan plod
Naime, smokva nije klasičan plod. Ono što nazivamo smokvom botanički je mnogo zanimljivije od običnog voća. Njezina unutrašnjost zapravo je zatvorena struktura, takozvani sikonij, ispunjena stotinama sitnih cvjetova okrenutih prema unutra. Budući da su cvjetovi skriveni unutar smokve, za njihovo je oprašivanje potreban vrlo specifičan oprašivač.
To je smokvina osa.
Prema pisanju portala Live Science, ženka sićušne smokvine ose pronalazi smokvu koja joj odgovara i ulazi kroz mali otvor na njezinu vrhu, koji se naziva ostijola. Prolaz je toliko uzak da osa tijekom ulaska često izgubi krila i dijelove antena. Nakon što uđe unutra, više ne može izaći istim putem.
U unutrašnjosti smokve ženka prenosi pelud koju je donijela iz druge smokve. Time oprašuje sitne cvjetove, a kod vrsta kod kojih je to moguće istodobno polaže jajašca u neke od njih. Za smokvu je oprašivanje ključno za razvoj sjemena, dok je za osu smokva mjesto na kojem će se razviti njezino potomstvo. Nakon što obavi svoju ulogu, ženka ose ugiba unutar smokve.
To je dio prirodnog životnog ciklusa određenih vrsta smokava i njihovih specijaliziranih oprašivača. No, tvrdnja da se u svakoj smokvi koju jedemo nalazi mrtva osa nije točna.
Tijekom sazrijevanja smokve tijelo ose se razgrađuje i postaje neprimjetno. Sitne hrskave dijelove koje osjećamo dok jedemo smokvu ne čine ostaci kukca, nego uglavnom njezine sjemenke.
Ne treba svakoj smokvi osa
Mnoge sorte obične smokve koje se uzgajaju za prehranu mogu razviti plod bez oprašivanja, procesom koji se naziva partenokarpija. Među njima su i neke vrlo raširene komercijalne sorte, poput Mission i Brown Turkey. Kod njih smokvina osa nije potrebna za razvoj jestivog ploda.
Postoje, međutim, i smokve koje ovise o oprašivanju smokvinom osom. Među poznatijim primjerima su sorte Smyrna i Calimyrna. Kod njih je oprašivanje nužno za razvoj sjemena i normalan razvoj ploda, pa je njihov životni ciklus izravno povezan s odgovarajućom vrstom smokvine ose, navodi Live Science.
Ta veza nije ista kod svih smokava. Postoji velik broj vrsta roda Ficus, a mnoge imaju vlastite, vrlo specifične oprašivače. Prema pisanju spomenutog portala, postoji više od 850 vrsta smokava, a svaku od njih može oprašivati specifična vrsta smokvine ose. Osa mora pronaći odgovarajuću smokvu u kojoj može nastaviti svoj životni ciklus, dok se smokva oslanja na nju za prijenos peludi.
Što se događa s osama unutar smokve?
U smokvi se razvijaju i muške i ženske ose, ali njihove su uloge različite. Mužjaci su bez krila i ne napuštaju smokvu. Nakon parenja, progrizu otvor kroz stijenku smokve i tako omogućuju ženkama da izađu.
Naši stari smokvu nikada nisu sadili blizu kuće: razlog je važan, evo o čemu je točno riječ
Ženke potom napuštaju smokvu, pritom skupljajući pelud, i kreću u potragu za novom smokvom odgovarajuće vrste. Mužjaci nakon toga ugibaju unutar smokve.
Ženke tako prenose pelud iz jedne smokve u drugu i započinju novi ciklus. Upravo ta precizna povezanost životnog ciklusa kukca i razvoja biljke čini odnos smokve i smokvine ose jednim od poznatijih primjera međusobne prilagodbe biljke i oprašivača.
Na kraju ostaje pitanje: jedemo li sa smokvom mrtvu osu? Odgovor ovisi o vrsti smokve. Kod brojnih sorti koje se uzgajaju za prehranu plod se razvija bez potrebe za oprašivanjem smokvinom osom, pa u njima nema ni tog životnog ciklusa. Kod vrsta koje ovise o osi, ženka doista završava svoj život unutar smokve, ali se njezino tijelo tijekom razvoja ploda razgrađuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....