Ako već sada razmišljate o tome što ćete idućeg proljeća posaditi u vrt, nije loše početi od onoga što se nalazi ispod biljaka. Kvaliteta tla može napraviti veliku razliku u tome kako će se biljke razvijati, koliko će vode zadržavati i koliko će im hranjivih tvari biti dostupno. No, prije nego što kupite gnojivo, kompost ili neki drugi dodatak, prvo vrijedi otkriti kakvu zemlju zapravo imate.
Za to ne trebate nužno odmah slati uzorak na profesionalnu analizu. Jednostavan kućni test možete napraviti pomoću obične staklenke s poklopcem, poput one od kiselih krastavaca, vode i šake zemlje iz vrta. Nakon što se uzorak ostavi da miruje, različite će se čestice taložiti različitom brzinom i tako otkriti od čega je vaše tlo sastavljeno.
Mineralni dio vrtnog tla čine ponajprije pijesak, prah i glina. Njihov međusobni omjer utječe na niz svojstava tla, među ostalim na to koliko dobro propušta i zadržava vodu, koliko je prozračno te koliko hranjivih tvari može zadržati. Zato dvije vrtne gredice mogu izgledati slično, a nakon kiše ili zalijevanja ponašati se potpuno različito, navodi Oregon State University Extension.
Upravo zato korisno je znati koja od tih triju komponenti prevladava u vašem tlu, a jednostavan test sa staklenkom može dati prilično dobru početnu sliku. Garden Guides predlaže jednostavan postupak. Vrtnom lopaticom uzmite uzorak zemlje iz vrta, ali se pobrinite da kopate nekoliko centimetara u dubinu, kako biste izbjegli samo površinski sloj. Kako bi uzorak bio što reprezentativniji, izbjegavajte mjesta koja ste nedavno obilno prihranjivali ili poboljšavali različitim dodacima. Zatim pomoću sita ili cjedila uklonite krupno kamenje ili lišće iz uzorka te prosijanu zemlju stavite u staklenku dok se ne napuni do otprilike jedne trećine. Nakon toga napunite staklenku gotovo do vrha čistom vodom i čvrsto zatvorite poklopac.
Snažno protresite staklenku kako bi se zemlja što bolje pomiješala s vodom. Nakon toga staklenku ostavite na ravnoj površini i pustite da miruje. Veće i teže čestice počet će se taložiti prve, dok će sitnije ostati suspendirane u vodi znatno dulje. Nakon otprilike 60 sekundi označite razinu do koje se taložio pijesak. Zatim pričekajte dva sata da se prah slegne te ponovno označite razinu taloga. Na kraju, pričekajte oko 48 sati da se slegne i glina.
Tada biste trebali moći vidjeti udjele pijeska, praha i gline u staklenci.
Rezultat neće zamijeniti profesionalnu analizu hranjiva ili pH vrijednosti, ali vam može pružiti približnu sliku teksture tla, odnosno udjela pijeska, praha i gline, bez posebne opreme.
Idealan bi omjer, kako navodi Garden Guides, bio oko dvije petine pijeska, dvije petine praha i jedne petine gline. Takav rezultat približava se ilovastom tlu, koje je pogodno za velik broj vrtnih biljaka jer predstavlja dobar kompromis između zadržavanja vode i hranjivih tvari te drenaže i prozračnosti tla.
Kada vrtlari govore o dobroj ilovači, misle na tlo u kojem nema izražena svojstva samo jedne vrste čestica. RHS ilovaču opisuje kao mješavinu gline, pijeska i praha koja izbjegava krajnosti pojedinih tipova tla. Takvo je tlo plodno, dobro drenira i lako se obrađuje, dok istodobno zadržava dovoljno vode za biljke. Oregon State University također navodi da dobra ilovača zadržava dovoljno vode, ali istodobno omogućuje drenažu i dovoljno zraka za korijenje.
Budući da nije svaka biljka vezana uz isti tip tla - neke vrste bolje podnose pjeskovito ili glinasto tlo - korisno je poznavanje sastava zemlje. Taj će podatak ujedno omogućiti i odabir biljaka kojima uvjeti u vašem vrtu odgovaraju, umjesto da se protiv karakteristika tla cijelo vrijeme borite.
Pjeskovito tlo lako ćete prepoznati i po tome što voda nakon kiše ili zalijevanja brzo prolazi kroz njega. To može biti prednost jer se višak vode ne zadržava dugo, ali takvo tlo slabije zadržava vlagu i hranjive tvari. Pjeskovita se tla također brže zagrijavaju u proljeće, što može biti korisno za raniju sadnju.
Najjednostavniji način da mu poboljšate svojstva jest dodavanje organske tvari. Kompost, dobro odležani stajski gnoj ili drugi zreli organski materijali mogu pomoći da pjeskovito tlo bolje zadržava vodu i hranjive tvari. RHS preporučuje redovito dodavanje organske tvari, primjerice sloja od oko pet centimetara godišnje, kako bi se poboljšala sposobnost pjeskovitog tla da zadrži vlagu i hranjive tvari te poboljšala njegova struktura.
S druge strane, glinasto tlo može zadržavati velike količine vode i hranjivih tvari, ali zbog vrlo sitnih čestica može biti teško, zbijeno i sporo se zagrijavati u proljeće. Kada je mokro, lako se zbija, pa ga nije dobro obrađivati ili gaziti dok je natopljeno vodom.
I u ovom je slučaju organska tvar jedan od najboljih načina poboljšanja. Kompost i drugi dobro razgrađeni organski materijali pomažu stvaranju mrvičaste strukture, poboljšavaju prozračnost i drenažu te čine tlo lakšim za obradu. RHS pritom upozorava da dodavanje pijeska u teško glinasto tlo nije uvijek dobro rješenje - za stvarno vidljiv učinak potrebne bi bile vrlo velike količine, a u nekim slučajevima dodavanje takvih materijala može tlo učiniti još težim za obradu.
No, bez obzira na to što je pokazala staklenka, postoji jedan dodatak s kojim je teško pogriješiti. Kompost je jedan od najkorisnijih materijala koji možete unijeti u vrtno tlo. Organska tvar poboljšava njegovu strukturu, pomaže mu zadržavati vodu i hranjive tvari te potiče aktivnost organizama koji žive u tlu. Među materijalima koji se mogu koristiti za poboljšanje tla su domaći vrtni kompost, dobro odležani stajski gnoj i lisni humus.
Za poboljšavanje tla RHS kao okvirnu količinu navodi oko 5 do 10 kilograma organske tvari po četvornom metru, ovisno o materijalu i stanju tla. Važno je koristiti dobro razgrađene materijale ako ih unosite u tlo, kako se tijekom njihove razgradnje ne bi trošio dušik dostupan biljkama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....