Aspekti impresivne prošlosti, respekt prema podneblju, povijesnoj arhitekturi i umjetnosti, estetska promišljenost do najsitnijih detalja, skladno prožeti s otmjenošću i harmonijom koja se svakodnevno živi. Tako bi nekako trebala biti najkraće opisana filozofija življenja u jedinstvenom Gradu u raznim segmentima. U potrazi za autohtonim dubrovačkim đardinima, pronašli smo pravi arhitekturni, hortikulturni i estetski dragulj nadomak dubrovačkih zidina, čiji vlasnici uistinu žive u dosluhu s poviješću i podnebljem kojemu pripadaju. Razmišljajući o konceptu autohtonog dubrovačkog vrta u modernom vremenu, dočaravamo si upravo prizore koje smo zatekli u vrtu poznate dubrovačke violončelistice Ani Stjepanović na predjelu Pile, s pogledom na Lovrjenac i gradske zidine.
Suburbana obiteljska vila u vlasništvu Ani i njezine obitelji nekada je pripadala plemićkoj obitelji Pucić, pa je i ta komponenta čini još više dubrovačkom. Kompleks obiteljske kuće s vrtom nalazi se u gradskoj četvrti koja ima urbanističku povijest dugu gotovo kao i sam Grad unutar zidina.
U austrijskom katastru iz 1837. godine ovaj se posjed već navodi kao postojeći, a kao vlasnica je bila upisana dubrovačka plemkinja Marija Pozza (Pucić), koja je tu imala i prijavljenu adresu. Kuća, pročeljem okrenuta prema jugu, smještena je u središtu posjeda, a svojim karakteristikama pripada reprezentativnim arhitekturnim primjercima ovoga predjela. Osnovne postavke funkcioniranja prostora posjeda sačuvane su sve do danas, što ovaj sklop čini važnim ostvarenjem stambene arhitekture s visokim udjelom ladanjskih elemenata, karakterističnih za vrtna predgrađa Pila. Ulazom se pristupa središnjoj šetnici, odnosno terasi pred kućom. Osim kamenih kolona (vrtnih stupova), na terasi se nalazi i kameni vrtni puco (kruna gustijerne) gotičkog stila na kojem je štit s grbom, priča nam Ani.
PROČITAJTE VIŠE Novi broj magazina D&D na svim kioscima! Tema broja: mali stanovi
Kuću su kupili u derutnom stanju pa je zahtijevala potpunu sanaciju, jednako kao i vrt.
- Obnova je trajala godinama jer je kuća pod konzervatorskom zaštitom kao kulturno dobro. Dodatna otežavajuća okolnost bila je ta što smo moja obitelj i ja cijelo vrijeme obnove živjeli u njoj. Devastirani vrt ostao je posljednji za uređenje, kao prazno platno. Krenulo se od prekopavanja zemlje, gdje sam pronašla trećinu slomljene džare (vaze od terakote), koje su nekada krasile južni zid vrta. Naš dubrovački umjetnik Niko Radić uspio je napraviti kalup i izraditi šest novih komada, koji su vraćeni na svoje prvotno mjesto. Koncept vrta napravila je Vesna Hrga Martić, pejzažna arhitektica, osmislivši plan sadnje, navodnjavanja i rasvjete. U cijeli proces nastajanja vrta Vesna me uključila s beskrajnim strpljenjem kako bi shvatila što želim. Prihvatila se planiranja, iako vrt nije velik, ali time je koncept njegova uređenja bio još izazovniji - kaže Ani Stjepanović.
Očekivani odabir u dubrovačkim đardinima bio bi autohtono samoniklo grmlje i slično. Je li to baš uvijek tako?
- Istražujući dubrovačke đardine, otkrila sam da su naše najpoznatije biljke, poput dubrovačkog koralja, dubrovačkog gospara, kane, palme i drugih vrsta, davno donijeli naši pomorci iz Meksika, Amerike i Afrike. Ne gledamo ih više kao egzote, nego kao nešto naše, autohtono dubrovačko.
Kao glavni, dominantni element vrta Ani je posadila jakarandu, očaravajuće veliko suptropsko stablo s ljubičastim cvjetovima koje potječe iz Južne Amerike, a cvjeta u proljeće i ljeto. Krošnje jakarande uobičajeni su prizori u mnogim parkovima i vrtovima južne Europe, posebno na jugu Španjolske, a ovom dubrovačkom vrtu dale su dodatnu draž.
- Uz stablo jakarande napravila sam malu terasu, popločanu starim podnim tavelama (opekama) iz potkrovlja kuće. Tijekom vrućih dana jakaranda stvara sjenu i ugodno mjesto za sjedenje.
Na vrtnu pergolu prvotno je posađen klematis (pavitina), ali, nažalost, nije uspio. Sada su tu tri sorte bugenvilije u različitim bojama i različitim vremenima cvatnje kao i lonicera. Na zidove vrta posadila sam penjačice ficus pumilu i parthenocissus.
U drugom dijelu vrta, po sredini, postavljen je travnjak od dihondre, s ležaljkama, pa je tijekom sunčanih dana užitak odmarati se ovdje u okruženju gredica s cvijećem.
Odabir cvijeća bio je izazovan, a još teže dobavljiv. Vrt krase i prelijepe strelicije koje cvatu od početka prosinca pa skoro do ljeta. Tu su još i phormium, callicarpa, muhlenbergia, echinops, leucospermum, razne vrste anigozanthosa... Imam, naravno, i mediteransko bilje: grmove mini pitospora, lavandu, verbenu, kadulju, agapantuse, a u džarama su sukulenti. Vrt je podložan stalnim promjenama, svake je godine drugačiji i mijenja vizure. Za mene je to pravi eksperiment.
S obzirom na veličinu vrta, teško je u njega posaditi još i proljetnice. Stoga u njima uživamo u džarama (teglama od terakote) na taraci. U zimskom periodu vrt krase stabla božikovine puna crvenih bobica i kukurijeci. O vrtu se uglavnom brinem ja. Prijatelj, vrtlar Božo, naučio me orezivanju, uklanjanju korova, nametnicima i važnoj izreci: Dobar vrtlar treba imati oštre škare i hrabro srce!
Vrt je najljepši od svibnja do kolovoza kada je obojen plavim i narančastim nijansama.
Najviše uživamo u jutarnjim, a posebno u večernjim satima kada se okupljamo s obitelji i prijateljima. Iz rada na obnovi kuće i vrta proizašla je posebna povezanost s mjestom. Osjećam fizičku, emocionalnu i duhovnu povezanost. Taj kontakt osobnog rada na kući i u vrtu pruža mi zadovoljstvo doživljaja istinskog doma. Ovaj vrt je moje mjesto za spokoj i kontemplaciju - dodaje Ani Stjepanović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....