Kao što piše ugledni designboom u svom aktualnom izdanju, dobra arhitektura uvažava prirodni krajolik, ali izvrsna arhitektura s njime se stapa. Upravo to napravio je sa svojim projektom Bosc d’en Pep Ferrer na otoku Formentera španjolski arhitekt Maria Castello Martinez. Spajajući djela prirode i čovjeka, Castello glatko dirigira predivnim duetom, pišu u designboomu. Njegova zgrada usijeca se u samu zemlju, u nju glatko uranja omogućujući rijedak, neposredan pogled na golu strukturu stijene.
Taj pogled, zapravo boja stijena - to ga je dovelo do odluke da materijale od bora i jelovine ostavi u prirodnoj boji. Martinez je, vidjet ćete to ako pogledate i druge njegove radove, toliko superioran u svom zanatu (ili umjetnosti?) da naizgled lako dopušta materijalima da mu diktiraju oblike.
Iz daljine, pišu autori designbooma, kuća na Formenteri se čini kao pustinjska fatamorgana, a dojmu nestvarnosti svoj obol daje i činjenica da je čitava leđna strana, ona okrenuta unutrašnjosti otoka, bez prozora. Tri uzdignute geometrijske forme jednostavno tu tako stoje, pobuđujući znatiželju i čuđenje kakve su u stara vremena sigurno pobuđivali drevni hramovi. Kuća je iznutra ipak vrlo dobro osvijetljena – osunčana i sa strane okrenute prema moru na kojeg gledaju panoramski prozori, i kroz ulaze i bočne prolaze triju odvojenih struktura.
Tlocrt je i više nego jednostavan, ali zato je doživljaj prostora nevjerojatno nov. Prolaskom iz jedne odaje u drugu, ili s jednoga kata na drugi, izloženi ste čitavom nizu kontrastnih elemenata, dramatične izmjene svjetla i tame, a sve u suglasju. Doista zaigran prostor, tvrde u designboomu, no prostor u kojem je očito da se unaprijed promislilo kako će djelovati na korisnika.
Silaskom u etažu u podzemnom dijelu (slika neposredno gore) najednom se nađete u zemlji, opkoljeni stijenama, i odatle se penjete prema platoima svjetlosti i pogledu na jasnoplavi Mediteran. Efektno do bola.
Sve fotografije: Maria Castello Martinez
Izvor: designboom
