Kornelija Gavranović Jevtović profesorica je fonetike te poljskog jezika i književnosti. Radi u poliklinici Suvag već 17 godina i mama je dvoje djece. Za sebe kaže da je rob estetike, pretjerani perfekcionist i majstor od kompliciranja. Sve oko nje mora biti vizualno visokoestetizirano, pa čak i kad za to nema uvjeta, vremena ili financijskih mogućnosti.
– Žrtva nije presudna. Učinit ću sve da budem okružena lijepim. Na sreću, našla sam i takvog muža koji je ponekad čak gori od mene, što je dobro jer bi u suprotnom bilo jako teško za suživot – smije se Kornelija koja nas je ugostila na svojoj originalno uređenoj terasi u zagrebačkoj Vinogradskoj ulici.
Njezina terasa zapravo je prošireni balkon, dugačak devet i širok 3,5 metara. Narančasti dio fasade je ostatak nekadašnjeg balkona.
– Kada se ideja krene realizirati, ne možemo znati u kojem će se točno smjeru razviti. Često početna ideja tijekom procesa izraste u nešto još bolje od onoga što smo inicijalno zamislili. Jednostavno ne možeš predvidjeti konačni rezultat. U tome je razlika između profesionalaca i nas koji smo samo strastveno zaljubljeni u uređivanje – kaže Kornelija, dodajući da zbog takvog razmišljanja na njezinoj terasi dominira cijela paleta boja, materijala i stilova.
– Sve što vidite na terasi došlo je iz različitih priča, a vrlo malo toga sam kupila. Posljednji ulov bio je u Preradovićevoj ulici u vrijeme odvoza velikog otpada kada sam pronašla ovu dugo željenu ležaljku s rukohvatima. Prije godinu dana na cesti sam od nekog dječaka otkupila klupu. Tanjuri koje sam naslagala na zid, a zatim na njima oslikala plavu koku, kupljeni su u Emmezeti za samo osam kuna, a šareni tanjuri na željeznom paravanu donacija su šogoričine svekrve i spasili smo ih od zaborava – otkriva Kornelija.
Omiljen detalj vlasnici je klupa na kojoj svako jutro pije kavu, a ispod čijeg se poklopca krije škrinja u koju stane sve i svašta. Veseli je i mali zeleni štokrlek, poklon iz jedne predivne galerije koja se, nažalost, zatvorila.
– Na njemu držim svoju čašu vina dok sjedim u svježe uređenoj ležaljci i gledam šarene lampice iz Ikee koje se svaku večer pale same – zadovoljno priča Kornelija.
Na podu su pločice koje imitiraju drvene daske. Iako je vlasnica silno željela željeznu ogradu, financije joj to nisu dopuštale pa se privremeno odlučila za pobajcane daske brodskog poda, koje su jeftinije i u kombinaciji plavog željeza i smeđeg drva jako su se dobro uklopile u ambijent. Na zidu je stara fasada dijelom obojena u narančasto, a dijelom ne, ali ta nedorađenost nimalo ne smeta.
Što se tiče biljaka, Kornelija je odabrala crveni javor, lavandu i baksuse u kombinaciji s najobičnijim cvijećem s tržnice, koji djeluju čarobno i arhaično te je podsjećaju na cvijeće njezine bake.
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
