Maja Baniček asistentica je na Građevinskom fakultetu i jedna je od osnivačica Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo koji je nastao nakon zagrebačkog potresa u ožujku.
Iako tako možda zvuči, nije riječ o instituciji, nego o platformi koja je prvenstveno poslužila za komunikaciju između inženjera koji su bili na terenu, ali i prema zbunjenim građanima te različitim institucijama koje su koristile podatke iz pregleda. Druga je zadaća HCPI-ja organizacija i povezivanje online platformom gdje bi svi stručnjaci sa zajedničkim nazivnikom ''potres'' mogli komunicirati i rješavati aktualne probleme. Platforma bi trebala povezati stručnjake s terena - od pregleda do projekata, nadzora i izvođača, znanstvenike svih struka na sveučilištima u Hrvatskoj, brojne stručnjake iz inozemstva koji su ponudili pomoć u procesu obnove te odgovorne unutar gradskih i državnih institucija. Kao i u ožujku, Maja Baniček je na terenu od prvih trenutaka nemilih događaja, a mi smo je uspjeli nakratko uloviti i pitati o nekoliko stvari kojima se podiže sigurnost u domu.
U kojoj smo sad fazi ove situacije? Što je najbitnije znati o aftershocku? Možemo li reći da je najgore prošlo?
- Iako su, povijesno gledajući, područje Hrvatske i bivše Jugoslavije pogađali potresi, svijest i razina znanja zajednice o riziku od potresa je minimalna. Upravo zbog niske razine svijesti o toj opasnosti mnogi građani ne znaju postupati na ispravan način prije, tijekom i nakon potresa. Iako se prema postojećim procjenama rizika od potresa i brojnim istraživanjima upozoravalo na moguće posljedice od potresa na području Hrvatske, prvo se, nažalost, treba dogoditi potres da se upozorenja ozbiljno shvate. U zemljama gdje je svijest o posljedicama potresa visoka, zajednicama su dostupne upute kako postupati prije, tijekom i nakon potresa. Neke od takvih uputa i poveznica se nalaze i na mrežnim stranicama Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo (www.hcpi.hr/koraciupotresu) gdje su dostupne svim građanima.
Naknadnih manjih potresa bit će još neko vrijeme i u ovom razdoblju je važno da ljudi ostanu psihički pribrani jer žive u velikom strahu od potresa, što je i očekivano nakon svih nepogoda koja su nas zadesile u posljednje vrijeme. Pribran čovjek će sigurno bolje postupiti u stresnoj i opasnoj situaciji, a to vrijedi i za postupanje tijekom potresa. Dakle, važno je poduzeti sve što možemo u svojim domovima, educirati se o točnom postupanju tijekom i nakon potresa i biti spremni. Ti koraci pomažu i daju osjećaj kontrole, što pomaže.
Je li najgore prošlo, nadamo se da je, ali taj odgovor bih radije ostavila kolegama seizmolozima.
Koje su, prema vašem iskustvu, slabe točke naših kućanstava, odnosno u čemu ljudi najviše griješe?
- Ljudi nerijetko stavljaju teške i velike ili staklene predmete na visoke ormare ili police, a ormare i police ne pričvrste za zid. Mnoga kućanstva imaju neodržavane i neispravne instalacije. Imala sam priliku u Petrinji ući u nekoliko stanova u višestambenim zgradama isti dan nakon glavnog potresa. Konstrukcija zgrade pretrpjela je manja oštećenja koja su očekivana za takvu zgradu i potres te magnitude, ali svi sitni i veliki predmeti i stakleni predmeti koji su se nalazili nepričvršćeni na ormarima ili policama te u vitrinama su popadali. Bilo ih je po podu u cijelom stanu. Osim što su nekoga mogli ozlijediti pri padu, otežavali su i izlazak iz stana, a netko se mogao i ozlijediti ili razrezati na razbijeno staklo.
Trebamo li o nečemu posebno voditi računa kad je riječ o instalacijama?
- Instalacije i uređaji u prostorima u kojima boravimo trebaju biti ispravni i ispravno postavljeni, bez obzira na mogući događaj potresa. Ako plinske ili vodovodne instalacije nisu ispravno izvedene, tijekom potresa može doći do njihova oštećenja, a time i do ispuštanja plina ili poplave. Pogotovo treba obratiti pozornost na grijače vode (bojlere) koji trebaju biti ispravno pričvršćeni na zid, a spojevi i cijevi kod takvih instalacija i uređaja moraju biti ispravni.
Nakon potresa, ako se osjeti miris plina, čuje ispuštanje plina ili ako se sumnja da je neka od cijevi, ventila ili spojeva oštećen, dobro je ručno isključiti plin, ali s napomenom da to uradi samo ona osoba koja zna isključiti plin.
Isto tako, ako tijekom potresa dođe do oštećenja električnih instalacija, treba isključiti glavnu sklopku za struju, a moguće oštećene električne kabele i električne uređaje nikako se ne smije dirati.
Ako zbog potresa dođe do oštećenja dimnjaka, može doći do ispuštanja otrovnih plinova, stoga se ne bi smio koristiti. Također, oštećenom dimnjaku i prostoru oko njega treba pristupati vrlo oprezno kako ne bi došlo do njegova potpuna rušenja tijekom mogućih naknadnih potresa. Bilo bi dobro naučiti kako zatvoriti plin, isključiti električnu energiju i vodu.
Je li istina da je dobro imati otvorena sva vrata unutar kuće ili stana i, ako smo u mogućnosti, ne zaključavati ulazna vrata?
- Istina je da tijekom potresa, kod kojega dolazi do pomicanja konstrukcije zgrade, može doći do deformacije dovratnika te time i do uklještenja krila vrata pa se ne mogu otvoriti. Svatko bi trebao biti spreman što je bolje moguće u slučaju da dođe do katastrofe kao što je potres, ali nezaključavanje vrata nije rješenje da se čovjek osjeća izloženo i živi u strahu da mu netko ne uđe u kuću ili stan. Vjerujem da vrlo malo ljudi može bezbrižno imati otključana i otvorena ulazna vrata.
Bismo li se trebali oprostiti s masivnim lusterima?
- Općenito je važno luster dobro pričvrstiti za strop, pa je važno da ugradnju visećih elemenata kao što su teški lusteri obavlja stručna osoba. U starijim i neodržavanim zgradama, gdje je upitna kvaliteta instalacija i dijela stropa na kojem je pričvršćen luster, treba izbjegavati teške lustere.
Puno se priča o najavama potresa za građane putem SMS-a kao što ih imaju Japanci. Smatrate li to provedivim?
- Primjerice, žarište potresa koji je pogodio Zagreb u ožujku prošle godine vrlo je blizu centra Zagreba i do prve najave protekle su samo dvije sekunde. Vjerujem da je slično i kod petrinjskog potresa kojemu je također žarište bilo vrlo blizu okolnih gradova. U Japanu, osim što imaju zavidno veći broj seizmografa kako bi se dala upozorenja, žarišta potresa koja pogađaju tu zemlju nalaze se toliko daleko da im je dovoljno 90 sekundi da razorni valovi dođu do mjesta s većim brojem stanovnika. Prema tome, možemo zaključiti da je takav sustav kod nas teško izvediv, barem kad je riječ o gradu Zagrebu.
Mnogi od nas dobili su poruku koja se prosljeđuje, a riječ je o tzv. trokutu života. Što mislite o tome, s obzirom na to da se kod nas i dalje preporučuje da se stane pod štok ili stol.
- Čula sam o tzv. trokutu života, ali budući da se zapravo ne može sa sigurnošću reći gdje će se stvoriti "trokuti života", odnosno mjesta koja u ruševinama ostaju prazna, ipak ću se pouzdati u edukacijske materijale naših intervencijski službi i ostale materijale koji se mogu naći na mrežnim stranicama poznatih svjetskih institucija koje se bave dizanjem svijesti stanovništva o posljedicama potresa. Takvih edukacijskih materijala ima mnogo i svi se temelje uglavnom na istim postupcima koje bi trebalo primijeniti prije, tijekom i nakon potresa.
