Kad se grad ponovno zaljubi u svoju arhitekturu: Mladi arhitekt Marin Špigić robnu kuću »Istra« u Puli pretvara u suvremenu Kuću kulture
Nekada simbol modernizma i urbane živosti, danas zapuštena praznina u samom srcu Pule. Bivša Robna kuća »Istra« tema je diplomskog rada arhitekta Marina Špigića, koji kroz projekt Kuća kulture Pula predlaže njezinu transformaciju iz prostora potrošnje u suvremeno mjesto zajedničkog doživljaja, s ciljem ponovnog povezivanja arhitekture, grada i kolektivne memorije.
"Upravo iz tog kontrasta između nekadašnjeg života i današnje praznine nastao je projekt „Kuća kulture Pula”. On proizlazi iz potrebe za prostornim, društvenim i simboličkim oživljavanjem jednog od najmarkantnijih, a danas zapuštenih gradskih volumena. U fokusu nije tek prenamjena napuštene zgrade, već radikalna reinterpretacija njezine uloge: od simbola potrošnje prema prostoru zajedničkog doživljaja.
Projekt arhitekturu promatra kao aktivan društveni instrument, kao pano na kojem se ponovno ispisuju emocije, susreti i sjećanja. Ključna misao leži u ideji palingeneze — reinkarnacije prostora, ne samo kroz materijal, već kroz iskustvo. Arhitektura se ovdje promišlja kao medij koji može ponovno uspostaviti prekinute odnose: između građana i grada, između zgrade i sadržaja, između memorije i budućnosti", objašnjava arhitekt.
Bivša robna kuća »Istra« bila je više od trgovačkog centra; bila je heterotopija svakodnevice, polje spontanih doživljaja i interakcija. Danas, napuštena i zaboravljena, ona ne traži tek novu funkciju, već povratak duha.
"Obnova zgrade u ovom projektu ne podrazumijeva isključivo fizičku prenamjenu, već dublje — emocionalno i društveno — ponovno korištenje izgubljenog doživljaja koji je prostor nekoć pružao.
Revitalizacija zaboravljenog zdanja postaje čin kolektivnog prisjećanja i prostorne reinterpretacije: povratak sjećanjima ne kao nostalgiji, već kao temeljima budućnosti. Projektom se ne spašava samo zgrada — spašava se doživljaj, atmosfera svakodnevne dinamike i prostor identiteta. Kuća kulture reinterpretira monofunkcionalnu kutiju potrošnje u otvoreni sustav javnog života", ističe.
"Kroz arhitektonske geste otvaranja, vizualne transparentnosti i programske slojevitosti, zgrada postaje izlog zajednice, pozornica susreta i most između prošlosti i mogućeg sutra. RE:USE ovdje znači ponovno aktiviranje postojećeg konstruktivnog kostura, ali s potpuno novom svrhom — arhitekturom događaja, u kojoj su susreti, razmjene i pogledi jednako važni kao i nosivi skelet. Ključni nisu samo kvadrati prostora, već neuhvatljivi kubici doživljaja koje ova arhitektura ponovno oživljava", dodaje.
"Prostorna dispozicija Kuće kulture temelji se na vertikalno artikuliranom narativu koji korisnika vodi od podzemlja do krova, pritom generirajući niz ambijenata, doživljaja i vizura koji zajedno čine cjelovitu prostornu priču. Oslanjajući se na postojeću strukturu bivše robne kuće »Istra«, projekt redefinira funkcionalnu organizaciju zgrade u službi javnosti, kulturne razmjene i urbanog zajedništva.
Novi sadržaji uključuju underground klub, izložbeni prostor, medijateku, plesnu dvoranu, glazbenu dvoranu, dvoranu za probe, 24/7 zonu, polivalentnu dvoranu te aktivirani krov sa zonom rekreacije i zabave. Kuća kulture tako postaje slojeviti prostorni organizam — istodobno racionalan u funkciji i bogat u doživljaju. Niti jedna etaža nije sama sebi svrha; sve su dijelovi sekvencijalne prostorne cjeline u kojoj zgrada diše s gradom, a korisnik se kreće poput flâneura — promatrača i sudionika u jednome. Prostorna dispozicija ne diktira ponašanje, već poziva na istraživanje. Arhitektura postaje pozornica — ne samo za program, već za život", pojašnjava.
"Materijalnost nove arhitekture odražava dijalog starog i novog: stakleni omotač donosi transparentnost, dok čelična konstrukcija evocira industrijsku baštinu Pule. Ovojnica slučajnog prolaznika pretvara u aktivnog sudionika. Nekoć introvertna masa postaje porozna i inkluzivna. Bivša rampa transformira se u gradsku tribinu, a unutarnji otvori potiču pogled, kretanje i zadržavanje. Svaki prostor postaje sredstvo naracije. Projekt time ostvaruje arhitekturu koja ne zatvara, već otvara; koja ne dominira, već omogućuje; koja ne zaboravlja, već reinterpretira", zaključuje.
Arhitektonsko remek-djelo: Suvremena reinterpretacija otočke arhitekture koja mami uzdahe
Diplomski rad Marina Špigića pokazuje kako arhitektura može biti snažan alat urbane regeneracije — ne samo kroz formu i funkciju, već kroz ponovno uspostavljanje emocionalne veze između grada i njegovih stanovnika. Kuća kulture Pula tako ne nudi samo novo lice stare zgrade, već predlaže novu paradigmu javnog prostora: onu u kojoj se prošlost ne briše, već postaje temelj za suvremeni, otvoreni i zajednički gradski život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....