Moguće je da vam je dosta uvijek istih prizora i da vam hitno treba nova perspektiva. Moguće je da ste kreativac koji traga za novim, dosad neviđenim uzorkom tapeta. Pogled iz visine na Zemlju može nadahnuti dizajnere, umjetnike, ekologe, i svima nama dobro poslužiti da osobne probleme svedemo na nevažne proporcije. Pogled je to svisoka od kojeg čovjek, paradoksalno, postaje skroman.
A moguće je i to da vam ne treba nikakav razlog da pogledate ovu fantastičnu seriju fotografija iz zraka.
Kompilaciju je za australsku stranicu yellowtrace.com priredila Dana Tomić Hughes.
Rudnik Bingham Canyon, Utah, najveća je rupa na planetu nastala ljudskim radom. Toliko je velika da se vidi iz svemira.
Planine u Kini i Mongoliji.
Ovaj kamenolom mramora u Portugalu snimio je Tito Mouraz i uz brojne spektakularne fotografije predstavio u svojoj knjizi Open Space Office. Kako bi zabilježio promjene koje nastaju stotinama metara pod površinom, Mouraz je pune dvije godine snimao u različitim otvorenim rudnicima mramora u Portugalu.
Detalji na fotografijama kao što su ove visoke ljestve-stepenice promatraču daju osjećaj za goleme proporcije kamenoloma.
Alltervatn, snimio Jarrad Seng. Tijekom svog putovanja po Islandu, australski fotograf i filmaš okušao se i u zračnoj fotografiji. Napravio je seriju zapanjujućih fotografija vulkanskih rijeka i lave koja gotovo može proći pod apstraktno slikarstvo.
Farski otoci, snimio Jonathan Gregson za Cereal.
Valais Wallis, Švicarska, fotograf Matt Cherubino.
Duga iznad Državnog obalnog parka, Havaji, snimio March Romano.
Tulipani iz knjige Overview: New Perspective of Earth autora Benjamina Granta. Svakog ožujka polja tulipana u nizozemskom Lisseu počinju cvjetati, a sezona cvatnje krajem travnja doseže vrhunac. Nizozemska proizvodi oko 4,3 milijarde tulipana godišnje, pri čemu 53% (2-3 milijarde) završi kao rezano cvijeće u vazama i dekoracijama. Od toga čak 1,3 milijarde cvjetova kupe sami Nizozemci. Manje tulipana nego u Nizozemskoj potroši se u čitavom ostatku Europe – otprilike 630 milijuna cvjetova, dok se preostalih 370 milijuna iz nizozemskog uzgoja proda u drugim svjetskim državama.
I avioni imaju svoje groblje slonova, a ovo najveće na svijetu nalazi se u bazi Davis-Monthan Air Force u Tusconu, Arizona. Ove puste piste posljednji su zemaljski parking za 4400 umirovljenih američkih vojnih i vladinih zrakoplova.
Postrojenje Gemasolar Thermosolar u blizini Seville kolektor je solarne energije koji pomoću 2650 heliostatičnih zrcala fokusira toplinsku energiju Sunca, zagrijava tekuće soli i pokreće ih kroz 140 metara visok središnji toranj. Otopljena sol potom cirkulira u spremnik za skladištenje, gdje se pretvara u paru i generira električnu energiju. Zahvaljujući ovom postrojenju, godišnja emisija ugljičnog dioksida na našem planetu manja je za oko 30.000 tona.
Iz zraka, velike kuće ne izgledaju puno luksuznije od šatora. Ove vile, smještene u Marabeu Al Dhafra, dijelu Abu Dhabija (UAE) dom su za nekih 2000 stanovnika. Oni žive u jednom od najvrućih područja na svijetu, gdje temperatura zna skočiti i do zasad rekordnih 49,2°C.
Rudnik urana u rudarskom gradiću Arlitu, u državi Niger. Sva električna energija stvorena u francuskim nuklearnim elektranama, kao i kompletan nuklearni vojni program Francuske, ovisi o uranu iz ovog rudnika – a iskopa ga se više od 3400 tona svake godine.
Jezerca istaljenog metala nastaju kao otpadni nusproizvod u vađenju željezne rudače. Na ovoj snimci otpad iz rudnika željeza u Negauneeu upumpava se u porječje zaljeva Gribbens u američkoj državi Michigan. Pomiješana s vodom, otpadna rudača tvori nešto nalik na željezno blato, koje se potom protjeruje kroz komore za magnetsku separaciju kako bi se iz te mase odvojila svaka čestica preostale rudače. Ova fotografija prikazuje površinu od 2500 četvornih kilometara.
Terminal za ugljen u luci Qinhuangdao najveći je logistički centar te vrste u Kini. Iz njega se godišnje oko 210 milijuna tona ugljena prebaci u brojne tvornice na jugu zemlje. Prije malo više od dvije godine kineska je vlada objavila kako potrošnja ugljena u toj zemlji raste po stopi od 17%. To bi značilo da Kina svake godine spali dodatnih 600 milijuna tona. Ujedno to znači i povećanu emisiju ugljičnog dioksida u atmosferu – u ovom slučaju, radi se o gotovo milijardu tona CO2 godišnje.
Brodovi na vezu u jezeru Oroville, Kalifornija, SAD. Zbog teške suše koja već četiri godine zaredom pogađa ovu državu, sve je manje mjesta za sidrišta na vodi, pa se plovila sve više prebacuju na suhi vez.
Laguna Shadegan u Iranu, Musin zaljev. Voda svojim jezercima i rukavcima tvori izdanke nalik na grane drveća, a ovaj uzorak nastaje kada se voda slijeva preko relativno glatkih i ravnih stijena, odnosno preko podloge koja se opire eroziji.
Jezerca za hlapljenje potaše snimljena su u američkoj državi Utah, u rudniku potaše Moab. Rudnik proizvodi zrnca potaše, odnosno soli koja sadrži kalijev klorid i predstavlja jedan od glavnih sastojaka umjetnog gnojiva. Sol se pumpa iz tla na površinu i suši u golemim plitkim bazenima koji se živopisno protežu diljem krajolika. Kako voda tijekom 300 dana hlapi, tako se formiraju kristali soli. Intenzivna plava koju vidimo na slici dolazi od toga što je voda u solani umjetno obojena jarko plavom: tamnija voda upija više sunca i topline, čime se skraćuje vrijeme potrebno da se iskristalizira potaša.
„More plastike“ snimio je Bernhard Lang. Njegove fotografije nude pogled iz zraka na Almeriju, regiju koja se proteže po jugu Andaluzije. To je na svijetu najveća zona za uzgoj hrane pod plastičnim folijama, a ukupno zapremaju površinu od 350 četvornih kilometara. Odavde se svake godine izvoze milijuni tona voća i povrća. Više od polovice uzgoja ode u Njemačku i druge zemlje zapadne Europe.
Vrtovi dvorca Château de Marqueyssac, Vézac, dolina Dordogne.
Ove neobično oblikovane živičnjake fotograf Philippe Jarrigeon snimio je za magazin PIN-UP. Parkovi Marqueyssaca postoje od kasnog 17. stoljeća, ali današnji su oblik počeli poprimati tek krajem 60-ih godina 19. stoljeća kada je tadašnji vlasnik dvorca, Julien de Cervel, dao posaditi na tisuće sadnica živice koje će kasnije biti oblikovane u fantastične oblike. Danas njegov živičnjak čini više od 150 tisuća grmova i stabalaca i privlači brojne turiste koji se po imanju mogu šetati uređenom stazom dugom pet kilometara.
Kameni bazen u Mona Valeu, blizu Sydneyja.
Grand Prismatic Spring – veliki izvor u američkom Yellowstoneu.
Šuma u parku Yellowstone.
Ovako izgleda izlijevanje nafte u dubokom moru. Posljedice katastrofe koja je nastala nakon eksplozije na bušotini Deepwater Horizon 2010. snimio je Daniel Beltrá.
Daniel Beltrá puna je dva mjeseca iz zraka pratio kako se nafta izlijeva po Meksičkom zaljevu nakon što je najambiciozniji projekt crpljenja nafte iz podmorja otišao u zrak. Nakon eksplozije na platformi Deepwater Horizon neugasivi požar bjesnio je 38 sati prije no što je platforma i njezino čudo tehnike, bušilica koja je naftu pumpala s dubine od 10 kilometara, konačno potonula. Po moru (dubina na tom mjestu iznosi 1259 metara), nafta se, dakako, nastavila izlijevati uništavajući sav život na neizmjernim površinama morskoga dna.
Daniel Beltrá snimio je i ove prizore topljenja leda na Greenlandu.
Plavi led Antarktika snimila je Julieanne Kost.
Australska polja soli snimio je Simon Butterworth. Čitava njegova serija fotografija podsjeća na slikarska platna po kojima istražuje odnos između percepcije, očekivanja i zbilje. Slika prikazuje solane u Shark Bayu, na najzapadnijoj točki Australije. Snimljena je iz malog aviona, s visine od oko 1200 metara.
Pingvini na strmini dio su Arktičke serije koju je snimila fotografkinja Brooke Holm.
Sol i nebo naziv je još jedne serije fotografija Brooke Holm, ovaj put snimljene nad velikom solanom u zapadnoj Australiji.
Mineralna tvar naziv je serije iste fotografkinje za koju joj je pozirao Island sa svojim dinamičnim riječnim deltama i tragovima ljudske znatiželje. Vulkanski pepeo, sedimente i minerale živih boja skuplja i nosi voda koja se topi s glečera, a na njezinim snimkama često se vide i tragovi ljudskih vozila ili stopa. Brooke Holm kaže kako ova perspektiva pomaže sagledati ljudsku predodžbu o dominaciji nad prirodom u malo drugačijem svjetlu.
Vulkanska plaža na Velikim Kanarima, Španjolska.
Bondi Beach, najpoznatija plaža u australskom Sydneyu.
Body surferi u Meksiku.
Plaža svetog Ivana, Antigua, Karibi.
Jadransko more snimljeno iz drona. Ovaj autor poznat je po tome što svoje fotografije pomno koreografira, obrađuje te prikazuje kako izgledaju i nakon što se s njih uklone ljudi. Boje također "frizira", a u ovom slučaju pojačao je plavu kako bi "bila u skladu s bojom mora kakvu je zapamtio s ljetovanja".
Južna Afrika, snimio Zack Seckler.
Na njegovim fotografijama lete ptice, trči dugoroga antilopa, a vidi se čak i usamljena kornjača kako pliva u prozirnom plavetnilu. Ova fotografija, kao i nekoliko prethodnih, snimljene su sa suvozačkog sjedala lakog aviona. "S visine od 15 do 150 metara, krajolik kao da lebdi po liniji koja razgraničava prepoznatljivo i apstraktno. To je ono što me privlači – ta crta između realnosti i apstrakcije", kaže Seckler.
Islandski motivi Zacka Secklera.
Neonska pustinja kako je vidi Stefano Gardel. Ovaj fotograf iz Milana autor je brojnih hipnotičkih vizija pustinje u kojima se tehničkim sredstvima poigrava s prirodnim bojama kako bi promijenio i pogled i očekivanja promatrača. U njegovim vizurama pustinja dobiva metalik ton, urbani sjaj ili pak postaje krajolik iz nekog drugog svijeta.
Izvor: www.yellowtrace.com.au
