67 GODINA NAKON

PIONIRSKI GRAD Biser moderne arhitekture i prvi realizirani projekt Ivana Vitića propada na periferiji grada Zagreba!

    AUTOR:
    • Korana Sutlić

  • OBJAVLJENO:
  • 12.09.2018. u 10:47

Dok još suho lišće u jesenjim bojama ne šuška pod našim nogama, šetamo šumom u parku nekadašnjeg Pionirskog grada, u novije doba nazvanog Grad mladih, i pitamo se po tko zna koji put kako je moguće da su neka od najljepših mjesta u Hrvatskoj još zapuštena. Kompleks Grada mladih koji je parkovni i arhitektonski biser slično kao i mnoge druge značajne građevine nastale u doba SR Hrvatske doživljava sustavni odbijanac ili kako bi to rekli neki današnji pioniri - “dislike”.

Škola

 

Pionirski grad može se svrstati uz bok drugim biserima moderne arhitekture do kojih gotovo nikome nije stalo, kao što su hotel Haludovo na Krku, lječilište u Krvavici, motel Sljeme, motel Trogir i drugi. Dobro, možda nije baš ista priča jer nabrojani su turistički kompleksi prave ruine, ali i skromno ulaganje u nekadašnji Pionirac govori samo po sebi mnogo. Grad mladih je ostao barem u funkciji, njega i dalje posjećuju brojni osnovnoškolci i vrtići koji dolaze na razne programe, godišnje više od 15.000 zagrebačkih osnovnoškolaca pohađa jednodnevnu terensku nastavu u Gradu mladih, a 5000 predškolaraca boravi u petodnevnom programu "Djeca u prirodi".

 

Vikendom i obitelji svraćaju u šetnju i na ručak koji je isti onaj kakav su tete spremale dok su današnji odrasli bili djeca. Sadrži obaveznu juhu, serviranu u velikoj srebrnoj posudi, goleme pohance, salatu od kupusa, kolač, sve za 35 kuna. Taj bi meni u nekoj budućoj značajnoj obnovi kompleksa trebalo zaštititi i sačuvati u ponudi kao neki štos. Ručati se ovdje može na terasi u ugodnom ambijentu ili u unutarnjem velikom restoranu.

Pionirski grad snimka iz 1958.

 

Sve je uglavnom ostalo isto kao prije. Iz perspektive odrasle osobe sada nam se građevine čine manje jer su građene da ne budu prevelike djeci. No sve je oronulo. Ovdje još postoje one divne zgrade, smještajni i nastavni paviljoni koje su radili velikani hrvatske moderne arhitekture Ivan Vitić, Josip Seissel, Marijan Haberle, park skulptura, sportska igrališta. Sve je uredno, ali očito je da se kompleks samo održavao, nije se ozbiljnije ulagalo. Vlasnik je Grad Zagreb, odnosno podružnica Holdinga “Vladimir Nazor”.

 

Arhiva Grada mladih

Zidne novine

 

Pionirac smo posjetili jer je Ivan Mlinar, profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, organizirao i vodio ljetnu školu na kojoj su stručnjaci i studenti aktualizirali temu, a sad je u planu i izrada knjige. Škola je organizirana u suradnji s podružnicom “Vladimir Nazor”. Studenti su kao rezultat ljetne škole sada dali neka od rješenja kojima bi se Pionirac relativno lako mogao osuvremeniti i biti dostupniji posjetiteljima.

"Pionirski grad i Grad mladih 65 godina se koristi bez primjerene obnove. Provodilo se parcijalno održavanje i prilagođavanje te je zato sada neophodna planska i cjelovita obnova, unapređenje i dopuna novim sadržajima koji su u skladu s kulturnim i prirodnim vrijednostima zaštićenog kulturnog dobra", smatra Ivan Mlinar.

Arhiva Grada mladih

Smještajni paviljon Ivana Vitića, 1960.

 

Građen je od 1948. godine do 1951. godine kada je u jesen otvoren. Svečanost početka radova održana je na Trgu Republike, današnjem Trgu bana Jelačića. Grad mladih koji je do 1992. godine bio Pionirski grad građen je na površini od 46 hektara uz naselje Granešinu u Dubravi koja se od 1947. postupno pridružuje gradu Zagrebu. Gradnji Pionirskoga grada prethodila je gradnja Pionirske željeznice Dubrava - Slanovec. Od prvih gostiju 1951. godine do danas ovaj je kompleks posjetilo više od milijun djece iz Zagreba, Hrvatske i svijeta koja su sudjelovala u nizu zabavnih, sportsko-rekreativnih, edukativnih i umjetničkih programa.

Mladen Grčević

Pioniri ispred smještajnih paviljona, 1953.

 

Pionirski grad građen je prema planu Josipa Seissela i projektima Ivana Vitića za većinu građevina, uključujući i tri tipa smještajnih paviljona te projektu Marijana Haberlea za jedan tip smještajnog paviljona. U izvornom programu Pionirskog grada planirano je 20 smještajnih paviljona za oko 400 djece, dva hotela, restoran, željeznička postaja, upravni paviljon, nastavnički paviljoni, škola (danas dječji vrtić), umjetničke radionice za djecu uz ateljee umjetnika, sportski tereni i drugi sadržaji za djecu.

 

Dio planiranih sadržaja nije sagrađen, primjerice ambulanta, bazen, gimnastička dvorana i republički paviljoni. Bio je to reprezentativan režimski projekt. Od 20 smještajnih paviljona i 20 paviljona za nastavu, učitelje, dvoranu i drugo, većina i danas postoji, ali nisu svi u funkciji, neki su ruševine. Zgrada u kojoj je restoran djelo je arhitekta Ive Bartolića.

Arhiva Grada mladih

Tito u Pionircu, 1953.

 

Ideja pionirskog pokreta i gradnje pionirskih gradova potekla je iz SSSR-a, u kojem je najpoznatiji pionirski grad bio Artek na Krimu, svesovjetski i najelitniji, a slični su se kompleksi za djecu gradili u Istočnoj Njemačkoj, Mađarskoj, u Beogradu...

"Artek je 2005. godine zaštićen i uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Grad mladih preventivno je zaštićen iste godine, te je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao Kulturno-povijesna cjelina sa svojstvom kulturnog dobra", naglašava Mlinar.

Prema sovjetskom modelu preuzeta je i ideja o Pionirskoj željeznici, sagrađena je linija uz Maksimir, a nakon nje 1948. godine od Dubrave do Slanovca koja je vozila i do Pionirskoga grada.

"Zanimljivo je i da se za vrijeme NDH planirao sagraditi Dječji grad Maksimir za ustašku mladež. Postoji nerealizirani projekt iz 1943. godine koji je radio arhitekt Franjo Zvonimir Tišina kojim je planiran dječji grad s dosta sadržaja za igru, tri smještajna paviljona i električna željeznica", govori Ivan Mlinar.

Arhiva Grada mladih

Autobus Pioniski grad

 

Željeznica koja je vodila do Pionirca imala je četiri stanice, početnu u Dubravi, pa u Pionirskom gradu, Miroševcu i Slanovcu. Arhitekt Ivan Vitić projektirao je dvije postaje od kojih jedna i danas postoji kao zgrada. Željeznicu do Pionirskoga grada vodila su djeca! Oni su bili kondukteri, naplaćivali su karte, pazili na red u vlaku i slično.

No s vremenom prestaje biti isplativa i ukida se 1964. godine. Danas u Pionircu još postoji kao ukras jedna od lokomotiva.

Smještajni paviljon, Marijan Haberle, 1948.

 

Iako 50-ih godina nisu postojali značajni odnosi sa zapadom, arhitekt Ivan Vitić objavio je tada projekt Pionirski grad u švicarskom časopisu za arhitekturu Werk članak “Die “Kleine Stadt” in Granešina bei Zagreb” i u francuskom časopisu “L’Architecture d’Aujourd’hui”.

"Materijali koji su korišteni za gradnju Pionirskog grada su drvo, opeka, lokalni kamen... Sve je vrlo vješto inkorporirano u šumu. Dakle, primjer regionalnog modernizma, suprotno onome što danas imamo, a to je uglavnom dekontekstualno kopiranje radova najpoznatijih svjetskih arhitekata", smatra Ivan Mlinar.

Hotel Ivana Vitića

 

Bila je to sinergija, dobar omjer odnosa sagrađenog i krajobraznog uređenja. Autori krajobraza bili su Pavao Ungar i Zvonimir Frolich. Osnovna namjena Pionirskoga grada bio je odgoj i obrazovanje djece. Program korištenja trebalo bi doraditi da i današnjoj djeci bude zanimljiv i osuvremeniti ga nekim dodatnim sadržajima. No trebalo bi, smatra Ivan Mlinar, ponovno razmisliti i o imenu.

"Ključan je i naziv koji je došao s promjenom 90-ih godina kad je Pionirski grad preimenovan u Grad mladih. To je uzrokovalo diskonuitet u prepoznatljivosti jer su ljudi dotada išli u Pionirski grad. Također, radi se i o krivim korisnicima navedenim u novom nazivu, jer to nisu mladi nego djeca. Bilo bi bolje da je nazvan Dječji grad, jer točnije označava skupinu svojih najbrojnijih korisnika. Mogao je ostati i Pionirac, jer nikome ne smetaju pioniri kao dobna selekcija u nogometu selekcija u nogometu", kaže Ivan Mlinar. Žalosno je, dodaje, da zbog promjene naziva mnogi uopće ne znaju da on i dalje postoji, a kamoli što nudi.

Umjetnička radionica Ivana Vitića

 

Na ljetnoj školi “Ambientura - Pionirac” sudjelovao je akademik Andrija Mutnjaković koji je nakon prve godine studija arhitekture u Zagrebu kao student bio sudionik gradnje Pionirskog grada na radnim akcijama. Pričao je da se na radnim akcijama radilo do ručka, a popodne se odmaralo i družilo.

Paviljon za nastvanike, Ivan Vitić

 

Kasnije 80-ih godina Andrija Mutnjaković bio je umjetničkom vijeću likovne kolonije koja se ovdje dugo održavala. Ostala su brojna djela umjetnika, te je sada želja vodstva Grada mladih da ih se prezentira u umjetničkom paviljonu - galeriji koja bi se napravila u paviljonu nekadašnje male škole. Neka se djela vide u parku kao drvena skulptura "Majka s djetetom Josipa i Ivana Cikača iz 1987. godine.

"Ideja je za vrijeme Pionirskog grada bila da se dogodi interakcija djece s nekim zanimanjima koja nisu susretali u svakodnevnom životu, s umjetnicima i znanstvenicima, kao poticaj i motivacija djeci", kaže I. Mlinar.

Vitićeva škola danas

 

Na Ljetnoj školi Ambientura – Pionirac održan je niz tematskih predavanja i razgovora. Jedan od sudionika bio je i arhitekt Mladen Perušić, nekoć konzervator Zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji je istraživao temu Pionirskoga grada. Sa studentima je Mlinar proveo i razglede s kojima je usporedno provedeno urbanističko-arhitektonsko istraživanje prostornih potencijala Grada mladih u suradnji s djelatnicima i posjetiteljima, a zatim je uslijedilo planiranje i programiranje te konzultacije, evaluacija tema i evaluacija urbanističko-arhitektonskih studija prostornih potencijala nazvanih Ambijentalne razglednice Grada mladih.

Restoran danas

 

Studenti su iznijeli svoje prijedloge - vizije što bi se kao osnovno moglo napraviti da se poboljša korištenje Grada mladih. Detektirano je niz nedostataka. Kompleks nema reprezentativan ulaz. Nužan je prepoznatljiv kvalitetan ulazni prostor koji je sada kroz servisno dvorište i parking.

Studija ulaza, Marko Gusić i Mario Peko

 

Ulaz u Pionirac treba oblikovati kao prepoznatljiv orijentir u prostoru koji privlači i ostavlja upečatljiv prvi dojam te ostaje pamtljiv simbol u mapi grada svim prolaznicima i posjetiteljima. Elementi s kojima ulazni prostor može biti dopunjen i naglašen su, prema rješenju studenata arhitekture Marka Gusića i Marija Peke, pješački nathodnik i skulpturalni natpis “Pionirac“.

“Nathodnik bi zbog svog položaja i visine ujedno bio i vidikovac s kojeg bi se vidio dio Pionirca, Medvednice, Dubrave i trasa nekadašnje Pionirske željeznice. Na kraju nathodnika bi se do jezera spuštalo stepenicama i atraktivnim spiralnim toboganom zanimljivim i djeci i odraslima”, zaključili su studenti u opisu.

Studija igrališta, Paula Čingel i Neva Horvat

 

U čitavom parku nema primjerene signalizacije koja bi ukazivala na sadržaje i vodila prema njima. Nadalje, postoji dječje igralište, ali bi se trebalo dodati još prostora za igru i osuvremeniti postojeće. Postojeći sustav staza i putova kroz park može se, predlažu studentice Paula Čingel i Neva Horvat, dopuniti novim sustavom kretanja koji postaje “zabavno putovanje“ za djecu, podijeljeno na dijelove određene postojećim sustavima kretanja i sadržaja.

“Svaki dio sastojao bi se od tobogana za spuštanje, staze za uspinjanje i platoa s interaktivnim spravama za igru. Tobogan bi bio ugrađen u teren i ovisno o nagibu mogao bi imati običnu ili pokretnu plohu za spuštanje, a na kraćim dijelovima mogao bi biti oblikovan i kao prozirna cijev koja prolazi kroz teren i raslinje. Uz zabavne staze bili bi smješteni platoi s interaktivnim pločama za križić kružić, gumi gumi, twister, labirint, Čovječe, ne ljuti se, 4 u nizu, školicu, te poligon za autiće”, opisale su studentice.

Također, mogućnosti su velike i vezano za sport, primjerice može se dodati bazen i zatvorena sportska dvorana. U istočni dio parka studenti smještaju “biciklistički šumarak“ s edukativno-rekreativnom biciklističkom stazom za djecu i odrasle. Dodaju i edukacijske sadržaje kao što je park s domaćim životinjama, šuma vjetrenjača, voćnjak i slično. Naime, edukacija djece u prirodi dio je izvornog programa i kontinuiranih aktivnosti u Pionircu.

Košarkaško igralište danas, Ivan Vitić

 

Danas se edukacija odvija uglavnom u postojećim građevinama, dok prostorna organizacija Pionirca omogućava niz edukativnih programa i sadržaja u prirodi. Jedan od bitnih segmenata te edukacije je i upoznavanje djece s prirodom. Postojeći voćnjak u jugoistočnom dijelu Pionirca jedini je sadržaj koji se koristi u procesu edukacije, koji se može znatno dopuniti novim i suvremenim sadržajima. Moguće je lako dodati i pozornicu na otvorenom.

Studija amfiteatra, Marcela Ostroški i Vana Pavić

 

Otvoreni auditorij s pozornicom dio su izvornog programa Pionirca i mogu se smjestiti sjeveroistočno od vrtića i planirane galerije na padini idealne konfiguracije za auditorij s nagibom prema velikoj pozornici sa šumom kao prirodnom scenografijom. Otvoreni auditorij služio bi za priredbe, predstave i ljetno kino, a može se urediti zahvatima na padini na kojoj bi se omogućilo sjedenje na klupama ugrađenim u padinu s proširenjima koja mogu poslužiti i kao ležaljke.

Autori ambijentalnih razglednica su studenti Arhitektonskog fakulteta Paula Čingel, Marko Gusić, Ira Habijanec, Neva Horvat, Barbara Horvatić, Ivana Lazar, Marcela Ostroški, Vana Pavlić, Mario Peko i Darija Rubeša. Voditelj Grada mladih Miroslav Čulk već je najavio provedbu Programa razvoja 2016. - 2018. godine koji uključuje rekonstrukciju dva hotela, sanaciju gimnastičke dvorane, gradnju sportske dvorane i uređenje sportskih terena, dječjih igrališta, te šumskih putova.

 

Izdvajamo

Iz drugih medija