Jeste li čuli za pojam ‘brownfield lokacije‘? One se odnose na napuštene ili zapuštene industrijske, vojne, prometne i infrastrukturne lokacije koje su izgubile svoju izvornu funkciju, ali i dalje imaju snažan prostorni i razvojni potencijal. Takvih je prostora mnogo jer su se proizvodni procesi selili iz gradskih središta, industrija se restrukturirala, a brojni kompleksi ostali su prazni nakon deindustrijalizacije i promjena u gospodarstvu.
Njihov potencijal leži u postojećoj infrastrukturi, atraktivnim lokacijama - često uz željezničke pruge, u blizini centara gradova, uz rijeke... - te u arhitektonskoj vrijednosti koju suvremeni projekti mogu reinterpretirati. Umjesto širenja gradova, revitalizacija brownfielda omogućuje održiviji razvoj kroz ponovnu uporabu zemljišta i konstrukcija.
Prenamjene najčešće uključuju transformaciju u stambene kvartove, poslovne prostore, kulturne centre ili mješovite zone koje kombiniraju stanovanje, rad i javne sadržaje. Uspješni projekti zadržavaju prepoznatljive elemente industrijske arhitekture - poput čeličnih konstrukcija, opeke ili visokih stropova - i nadopunjuju ih suvremenim intervencijama. Time se čuva identitet mjesta, smanjuje građevinski otpad i stvara nova vrijednost unutar postojećeg urbanog tkiva.
Takvi su projekti u fokusu građevinske tvrtke Auböck Bau. Riječ je o austrijskoj obiteljskoj tvrtki koja posljednjih godina snažno djeluje i u Češkoj, ponajprije kroz podružnicu u mjestu Boršov nad Vltavou, nedaleko od Českých Budějovica. Tvrtka ima dugu tradiciju u Austriji, a specijalizirana je za stambene projekte, obnovu i adaptaciju postojećih zgrada te kompleksne građevinske zahvate. U Češkoj često rade na prenamjeni povijesnih i industrijskih objekata, gdje se Auböck profilirao kao investitor i izvođač koji ulaže u transformaciju brownfield lokacija. Njihov pristup karakterizira kombinacija austrijske građevinske preciznosti i lokalnog konteksta, uz suradnju s arhitektonskim uredima koji naglašavaju očuvanje identiteta mjesta.
Upravo jedan takav projekt danas predstavljamo: Boršov Rye Mill Residence.
Puno važnije pitanje od novogradnje je postizanje veće kvalitete postojećeg stambenog prostora
Riječ je o nekadašnjem mlinu za raž smještenom na obali Vltave, u mjestu Boršov nad Vltavou, koji danas živi posve novim životom.
Projekt je prepušten češkom arhitektonskom studiju mar.s architects, a kad su arhitekti 2019. prvi put zakoračili u zapušteni kompleks, dočekala ih je snažna atmosfera mjesta u kojem su se gotovo dva stoljeća isprepletali energija rijeke, miris žita i ritam industrijskih strojeva. Veza s rijekom nije bila samo prostorna, nego i povijesna: izvorno mlinsko kolo pokretao je vodeni kanal, koji su početkom 20. stoljeća zamijenile dvije Francisove turbine za proizvodnju električne energije.
Dominantnu cjelinu činio je peterokatni zidani silos iz kasnog 19. stoljeća, kasnije nadopunjen betonskim silosima i upravnom zgradom. S druge strane kompleksa uzdizao se barokni dvorac iz 17. stoljeća, pa je pred projektantima stajalo pitanje kako očuvati snažan pečat prošlosti, a istodobno prostoru dati novu funkciju - stanovanje za 21. stoljeće.
Danas se kompleks sastoji od četiri arhitektonska volumena: dvije povijesne i dvije nove zgrade. U njima su smještena 83 stana, veličine od 45 do 150 kvadrata: od kompaktnih jednosobnih do prostranih peterosobnih jedinica. Posebnost je dvoetažni stan unutar izvorne zgrade mlina, čija arhitektura nalik tornju stvara jedinstven prostorni doživljaj.
U prizemlju glavne zgrade otvoren je kafić koji aktivira trg i povezuje kompleks s javnim prostorom. To je simbolično mjesto susreta prošlosti i sadašnjosti - prostor u kojem se industrijska baština pretače u svakodnevni život.
Arhitekt Davor Salopek izračunao je štetu nastalu rušenjem robne kuće u Petrinji
"Jedan od ključnih urbanističkih poteza bilo je zatvaranje otvorene strane tlocrta u obliku slova ‘U‘ novom trokatnom stambenom zgradom. Time je formiran trg obrubljen drvoredom i definiran širokim stubištem orijentiranim prema dvorcu, koje povezuje sve dijelove kompleksa. U središte trga vraćen je pronađeni artefakt - izvorna Francisova turbina, izvučena iz zatrpanog kanala. Trg tako nije samo dvorište stanara, nego i podsjetnik na industrijsku prošlost te mjesto zajedničkog okupljanja", opisuje arhitekt Martin Šenberger.
Prema rijeci je obnovljen vodeni kanal i nadopunjen novim mostom koji prirodno povezuje kompleks s obalnim parkom. Očuvani ostaci nekadašnje garaže prenamijenjeni su u galerijski prostor za izlaganje tehnoloških artefakata.
"Transformacija povijesnih zgrada provedena je pažljivo i s mjerom. Petokatni silos ogoljen je do izvorne opeke, uklonjene su kasnije dogradnje i kosi krov. Nova nadogradnja od svjetlije opeke jasno je povučena od izvorne mase. Prozori reinterpretiraju industrijske čelične okvire, a prema rijeci su dodani crni čelični balkoni", dodaje arhitekt.
Najradikalnija intervencija dogodila se u središnjem tornju, gdje je oblikovan loft stan. Armiranobetonska konstrukcija kruni toranj i stvara prostor s terasama i pogledom na krajolik. Krov je izveden kao zeleni i dio je šireg ekološkog koncepta.
Nekadašnja upravna zgrada, dvokatnica položena okomito na silos, dobila je novi opečni sokl i svijetlu žbukanu fasadu. Stanovi slijede sličnu prostornu logiku kao oni u silosu, uz dodatak balkona. Dvije povijesne zgrade povezane su novom vertikalnom komunikacijskom jezgrom od stakla i crnog metala - suvremenim arhitektonskim naglaskom koji jasno razlikuje staro od novog.
Šokantni prizori iz Pule: Ušao u ogroman šoping centar i unutra snimio jezive prizore
Nova zgrada koja zatvara trg projektirana je kao trokatni volumen od svijetle opeke s bijelim metalnim elementima i ravnim krovom. Namjerno se razlikuje od povijesnih struktura, naglašavajući svoj suvremeni karakter. Umjesto klasičnih balkona nudi lođe i terase.
Druga nova zgrada, smještena uz kanal i rijeku, jednostavan je peterokatni kubus s fasadom od crvene opeke i velikim francuskim prozorima. Kombinacija lođa i balkona uspostavlja izravan odnos s vodom.
Cijela prenamjena temelji se na načelu ponovne uporabe - maksimalnom zadržavanju postojećih konstrukcija, što autori smatraju najodrživijim pristupom gradnji. Projekt uključuje zelene krovove i sustav upravljanja oborinskim vodama koji opskrbljuje obnovljeni kanal. Konstrukcijski zahvati bili su zahtjevni: u najstarijem dijelu izvorni drveni silos zamijenjen je armiranobetonskim pločama, dok su u novijem dijelu uklonjeni betonski ćelijski spremnici, čiji su fragmenti sačuvani u interijeru kao podsjetnik na prošlost.
Projekt je nastajao u bliskom dijalogu s investitorom, tvrtkom Auböck Bau, koja u Češkoj ne djeluje samo kao klasični izvođač radova, već i kao razvojni investitor, što znači da sudjeluje u projektu od početne ideje do realizacije i prodaje stanova. Time imaju veću kontrolu nad kvalitetom i dugoročnom vrijednošću projekta.
Dvorac, silos, upravna zgrada, nove kuće, trg i obalni park danas funkcioniraju kao jedinstven organizam - prostor koji čuva svoje sjećanje, ali nudi suvremenu i kvalitetnu svakodnevicu. Obnova ovog mlina pokazuje kako industrijska baština može postati temelj održivog i autentičnog novog susjedstva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....