Suhozid nije tek način gradnje - on je kronika krajolika i ljudi koji su ga oblikovali. Složen bez veziva, od kamena izvađenog iz iste zemlje koju omeđuje, suhozid je jedan od najupečatljivijih i najprepoznatljivijih simbola hrvatskog priobalja i zaleđa. Njegove linije prate reljef, vjetar i sunce, stapajući funkcionalnost i ljepotu u gotovo arhetipski oblik gradnje koji traje stoljećima.

U Hrvatskoj su suhozidi nastajali iz nužde, no s vremenom su prerasli u izraz iznimne vještine i dubokog razumijevanja prostora. Njima su se ograđivali maslinici i vinogradi, plodna zemlja se štitila od erozije, označavale su se međe i uspostavljao se red u naizgled surovu kršu. Svaki kamen ima svoje mjesto, a svaki zid nosi potpis zajednice koja ga je gradila - strpljivo, kolektivno i s dubokim poštovanjem prema prirodi.

Jedan od najstarijih materijala. Ima dobre osobine i veliku primjenu u graditeljstvu

Danas su suhozidi prepoznati kao vrijedna kulturna baština, ali i kao snažna suvremena inspiracija za arhitekturu, dizajn i održivo promišljanje prostora. Njihova važnost nadilazi estetiku: oni su podsjetnik na ravnotežu između čovjeka i krajolika, na znanje koje se prenosilo rukama, a ne knjigama, i na ideju da trajnost ne proizlazi iz sile, nego iz sklada. U vremenu brzih rješenja, suhozid nas uči sporosti, pažnji i dugovječnosti.

O stanju suhozidne baštine, izazovima njezina očuvanja i mogućnostima suvremene reinterpretacije razgovarali smo s članovima udruge 4 GRADA DRAGODID: Anitom Trojanović, mag. ing. prosp. arch., Filipom Šrajerom, dr. sc., dipl. ing. arh., Zvonimirom Malbašom, mag. ing. aedif., i Anom Jadrijević, prof.

Anita Trojanović, mag. ing. prosp. arch.

Privatni Album/

Stanje suhozida danas

Danas se suhozidni krajolici Hrvatske nalaze u osjetljivoj ravnoteži između nasljeđa i zaborava. Iako i dalje čine snažan vizualni i prostorni identitet priobalja i zaleđa, velik dio tih struktura prepušten je propadanju. Kako ističe Anita Trojanović, mnoga područja nekoć gusto premrežena suhozidima danas su većim dijelom zapuštena, ponajprije zbog napuštanja poljoprivrede kao primarne djelatnosti. U primorskoj Hrvatskoj, gdje su suhozidni krajobrazi najzastupljeniji, ostale su tek fragmentirane cjeline - "fleke" - u kojima se još uvijek prepoznaju tragovi mukotrpnog rada seoskog težaka.

Promjene u načinu obrade zemlje dodatno su ubrzale taj proces. Razvoj poljoprivredne mehanizacije, osobito u vinogradarstvu, učinio je nekadašnje metode terasiranja suvišnima. Obrasci koji su stoljećima definirali jadranski pejzaž postupno gube svoju funkciju, a s njom i razlog za održavanje.

Razmjeri gubitka teško su u potpunosti sagledivi, no procjene govore o stotinama kilometara nestalih suhozida, a u pojedinim regijama čak i o tisućama. Najugroženija su područja ondje gdje je turizam postao dominantna razvojna grana. U tim se prostorima suhozid sve češće doživljava kao smetnja, a ne kao vrijednost - element koji treba ukloniti kako bi se prostor prilagodio novim ekonomskim očekivanjima, upozorava Trojanović.

Spašavanje građe sa zone širenja zračne luke Ruđer Bošković u Čilipima

Privatni Arhiv/

Suhozidi kao kulturna i krajobrazna vrijednost

Unatoč tome, vrijednost suhozida daleko nadilazi njihovu izvornu utilitarnu funkciju. Kako naglašava Trojanović, suhozidi imaju neprocjenjivu kulturnu i estetsku vrijednost. Na simboličkoj razini oni su spomenici ustrajnosti, žilavosti i opstanka generacija koje su živjele u neposrednom suživotu s prirodom. Suhozidna gradnja u svojoj je biti narodno stvaralaštvo - oslonjeno na lokalne materijale i znanje, prenošeno iskustvom, a ne formalnim obrazovanjem.

Najčešće vezana uz arhitekturu ruralnog stanovništva, ova je gradnja osiguravala osnovne preduvjete opstanka zajednice: zaštitu obradivih površina, jasno definirane međe i sigurnost pred prirodnim i društvenim izazovima. Upravo u toj skromnoj, ali promišljenoj arhitekturi suhozid je pronašao svoju trajnu vrijednost.

Ana Jadrijević, prof.

Privatni Album/

Njegova specifičnost proizlazi iz same tehnike gradnje - slaganja kamena na kamen, bez upotrebe vezivnog sredstva. Tek su rijetki elementi, poput gumna, gustijerni ili klačina, bili povezani vapnenim mortom. Kamen se uvijek uzimao iz neposredne okoline, zbog čega svaki suhozid nosi lokalni karakter i odražava geološku i krajobraznu posebnost mjesta u kojem je nastao.

Osim kulturne, suhozid ima i iznimno važnu ekološku ulogu. On je stanište brojnim životinjskim vrstama - od sitnih sisavaca i ptica do gmazova, vodozemaca i kukaca - te aktivni sudionik lokalne bioraznolikosti. Istodobno, njegova je funkcija bila vrlo konkretna: ograđivanje prostora, sprječavanje prodora stoke i divljači te terasiranje zemljišta na nagibu. Podzidi su zadržavali plodnu zemlju i stvarali preduvjete za uzgoj ondje gdje bi to bez njih bilo nemoguće.

Prijetnje i razlozi nestajanja

Danas su suhozidi pod pritiskom koji dolazi iz više smjerova, no najizraženiji je onaj prostorno-razvojni. Širenje građevinskih zona te izgradnja prometne, stambene i poslovne infrastrukture izravno dovode do njihova uklanjanja. Kako upozorava Trojanović, ono što je nekada značilo život i održivost, danas se često doživljava kao prepreka suvremenim potrebama i ubrzanom tempu gradnje.

Dodatni problem predstavlja i nedostatak znanja te kvalificirane radne snage. Suhozidna gradnja zahtijeva iznimnu pedantnost, strpljenje i fizičku izdržljivost, a broj građevinskih tvrtki i obrta koji se njome bave vrlo je malen. U usporedbi s brzim i standardiziranim rješenjima, poput betonskih zidova, suhozid traži neusporedivo više vremena i vještine - ne samo u slaganju kamena, nego i u njegovoj pripremi i klesanju. Upravo ta sporost, koja je nekoć bila njegova snaga, danas postaje razlog zbog kojeg se sve rjeđe obnavlja.

Filip Šrajer, dr. sc., dipl. ing. arh.

Privatni Album/

Pravna i institucionalna zaštita

Opsežan sustav zaštite pojašnjava Filip Šrajer, ističući kako u Hrvatskoj postoji više od stotinu nepokretnih kulturnih dobara koja uključuju suhozidnu gradnju - od arheoloških lokaliteta i ruralnih cjelina do pojedinačnih objekata poput bunja, povijesnih putova i suhozidnih krajolika. Među najpoznatijima su primoštenski vinogradi Bucavac i Starogradsko polje na Hvaru, upisano na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.

"Problem je u tome što je ta zaštita istodobno i premala i prevelika - premala jer mnogi vrijedni suhozidi ostaju izvan nje, a prevelika jer se ista kruta pravila, ustanovljena za crkve, palače i takve spomenike, primjenjuju i na svakodnevne, funkcionalne suhozide", objašnjava Šrajer, naglašavajući važnost nematerijalne UNESCO-ove zaštite vještine gradnje.

Zvonimir Malbaša, mag. ing. aedif.

Privatni Album/

Odnos investitora i suvremena primjena

O različitim stavovima investitora govori Zvonimir Malbaša, ističući kako dio investitora prepoznaje krajobraznu vrijednost suhozida, dok ih drugi doživljavaju kao prepreku. Čak i kada postoji dobra volja, problem često predstavlja nedostatak kvalitetnih izvođača.

"U današnje vrijeme, u moru jeftinih i umjetnih materijala, gradnja kamenom percipira se kao luksuz. Suhozid, iako izvorno nije bio luksuz, danas upravo zbog svoje autentičnosti i prirodnosti značajno podiže vrijednost nekretnina", kaže Malbaša.

Edukacija, zajednica i prijenos znanja

Ana Jadrijević naglašava važnost edukacija i radionica koje provodi Dragodid, temeljenih na učenju kroz praktičan rad.

"Vještina se ne može očuvati samo dokumentiranjem - ona mora ostati živa. Kroz radionice se znanje prenosi iz ruke u ruku, a sudionici aktivno sudjeluju u obnovi krajolika", ističe Jadrijević, dodajući kako interes mladih postupno raste, osobito među onima koji traže iskustvene oblike učenja i snažniju povezanost s lokalnom baštinom.

Nevjerojatna transformacija kamene kuće na jadranskoj obali: ‘Sve smo unutra morali srušiti, zadržali smo samo zidove‘

Pogled u budućnost

Sugovornici su suglasni da budućnost suhozida ovisi o ponovnom vraćanju funkcije zapuštenim obradivim površinama, jačanju međuresorne suradnje, poticanju poljoprivrede i stočarstva te sustavnoj edukaciji i certificiranju graditelja.

"Suhozid se može i mora uklopiti u suvremenu arhitekturu i krajobrazni dizajn. On je sastavni dio prostora primorske Hrvatske i snažan izvor inspiracije, što potvrđuju i brojni suvremeni arhitektonski i krajobrazni projekti", zaključuje Anita Trojanović.

Suhozid je više od kamena složenog bez veziva. On je zapis o prostoru, radu i zajednici, o znanju koje se prenosilo generacijama i o ravnoteži koja se danas ponovno traži. Njegova budućnost ne leži samo u zaštiti, nego u razumijevanju - u sposobnosti da prepoznamo vrijednost sporog, promišljenog i održivog u svijetu koji se sve brže mijenja. U tom smislu, suhozid nije relikt prošlosti, nego tihi vodič prema odgovornijem odnosu prema prostoru koji nas oblikuje jednako snažno kao što smo mi nekoć oblikovali njega.

Svoj primjerak zimskog broja magazina D&D jednostavno naručite putem webshopa!