Nakon objave priče o udruzi Dragodid i važnosti očuvanja suhozidne baštine, javio nam se Mario Rinčić s primjerom koji pokazuje kako tradicija ne mora ostati samo dio prošlosti. Na velikom terenu u Vrsinama, unutar industrijske zone, umjesto uobičajenog betoniranja, odlučio je - zajedno sa suradnicima - graditi suhozide. Rezultat je projekt koji spaja funkcionalnost, poduzetništvo i poštovanje prema krajoliku.
Riječ je o čuvanom odlagalištu brodova i kamperica Domus Dry Docks, koje su pokrenuli Mario Rinčić i njegov partner, gospodin Stein Klevan iz Norveške, strastveni zaljubljenik u more.
"Željeli smo napraviti nešto drukčije od ostalih odlagališta, bolju uslugu, drugačiji pristup ljudima i cjelovitu brigu o plovilima: od preuzimanja, pripreme za zimu, pa do ponovne predaje klijentu, i to po konkurentnim cijenama", objašnjava Rinčić.
Gospodin Klevan investira u različite hrvatske projekte, koje zastupa direktor, inženjer građevine Ervin Terzić, dok Rinčić dolazi iz turizma i dugogodišnjeg rada u marinama. Upravo je spoj iskustva iz nautike, investicijskog znanja i duboke povezanosti s lokalnim krajolikom oblikovao smjer projekta.
Rinčić potječe iz Vrsina, iz zemljoradničke obitelji u kojoj su kamen i suhozid stoljetna tradicija. Ervin Terzić, kako kaže, također je zaljubljenik u prirodu, a osobito u suhozidnu gradnju. Ideja o kaskadnom uređenju terena proizašla je iz same konfiguracije prostora, nagib od približno 30 posto zahtijevao je terasasto rješenje.
"Shvatili smo da bismo betoniranjem devastirali krajolik okružen maslinama, smokvama i bajamima", ističe Rinčić.
Domus Dry Docks nalazi se u industrijskoj zoni Vrsine, u sastavu općine Marina. Zona obuhvaća oko 12.000 četvornih metara, a projekt trenutačno zauzima 4000 četvornih metara, s mogućnošću širenja. Voda dolazi iz spremnika za vodu, a električna energija riješena je putem solarnih sustava.
Plan predviđa smještaj brodova duljine od približno pet do devet metara te kamp-depo, raspoređen na desetak kaskada, uz buduću izgradnju hale.
U realizaciji su u najvećoj mjeri koristili kamen s terena, a ostatak su dovozili prema potrebi slaganja. Suhozide su slagali Mario Rinčić, Ervin Terzić i jedan do dva pomoćnika tijekom otprilike 15 mjeseci, uz ljetnu pauzu. Minibager pomogao je pri podizanju sitnog kamena i zemlje iza zidova radi potpore i povezivanja s kaskadama.
Postojeće masline pažljivo su oblikovali kako bi se uklopile u novi raspored i kako ne bi ometale prolaz i radne operacije.
"Od početka nam je želja bila pokazati da se radna zona i priroda mogu uklopiti ako postoji volja. Oko nas ima puno devastacije prostora, a mi smo htjeli dokazati da može drugačije", kaže Rinčić.
Danas mu se, priznaje, prostor sviđa više nego prije.
"Dobio je nešto posebno sa suhozidima, od kojih su neki viši i od dva metra. Naši potencijalni klijenti često ostanu bez daha kad to vide. Pogled se pruža na više sela i tisuće maslina, sve do mora."
Plan je u istom tonu urediti i preostalo zemljište, a susjedi su već prihvatili ideju. Postoji mogućnost da u budućnosti zajednički nastupe prema klijentima, čime bi cijelo područje dobilo jedinstveni, prepoznatljivi identitet.
U neposrednoj blizini gradi se farma, nalazi se i glamping-kamp, selo Vrsine udaljeno je svega dvije minute, a more je na pet minuta vožnje.
"Moguće je u ovom stilu ići dalje. Ovo su održivi projekti koji su potrebni ovom kraju", poručuje Rinčić.
Priča o Domus Dry Docksu pokazuje da suhozid nije samo romantični ostatak prošlosti, već održivo i estetski snažno rješenje i za suvremene projekte. Uz malo više promišljanja i poštovanja prema prostoru, moguće je graditi, a da se ne briše ono što je stoljećima stvarano.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....