Ovih smo dana svjedočili prizorima koje ne zaboravljamo lako. Snažni udari vjetra lomili su krošnje, a stabla koja su desetljećima stajala čvrsto odjednom su popuštala pod pritiskom. U tim trenucima nestaje iluzija njihove trajnosti i nameće se pitanje: zašto zapravo padaju? Je li riječ o sili prirode kojoj nema otpora ili o nerazumijevanju koje se godinama gomila?
Odgovore donosi Delimir Hrestak, entuzijastični zaljubljenik u prirodu koji je gotovo cijeli život proveo uz biljke na obiteljskom gospodarstvu u Bjelovaru, a posljednjih sedam godina vodi tvrtku za održavanje zelenih površina DH STUDIO j.d.o.o. Kroz svoj rad i iskustvo razotkriva najčešće zablude o stabilnosti stabala i otkriva što se događa ispod površine – gdje sve zapravo počinje.
Njegov tekst, izvorno objavljen na Facebooku, podijelile su tisuće građana, a ekskluzivno za Dom i dizajn napisao je proširenu verziju koju donosimo u nastavku.
Kad vjetar razotkrije slabosti koje ne vidimo
Zadnjih dana ponovno se dogodilo, vjetar je dizao krovove, trgao cerade i rušio drveće. Padalo je staro i mlado, bolesno i "zdravo". Ti olujni naleti vjetra, bilo zimski ili ljetni, nisu nepoznanica, pa opet svi imamo dojam da su češći ili barem jači. Možda je dojam subjektivan, no šteta je nastala i tu nema govora. Kao i neke rijetke nesreće, pad drveta u centru grada, pa još ako imamo i materijalnu štetu, uvijek budi veliki interes javnosti.
Između straha i stvarnosti: kako nastaju pogrešni zaključci
Pad stabla je nešto nepredvidivo i prirodno budi strah u čovjeku, a strah, osim što nam često spašava živu glavu, isto nas tako pogurne da napravimo iracionalne poteze. Možemo na društvenim medijima čitati komentare da drveće nije orezano na vrijeme, da je trebalo biti srušeno i prije, da je staro i preveliko... To razmišljanje je proizvod straha, neznanja i nerazumijevanja stabala. Čast izuzecima, ljudima koji su svjesni problematike.
Navike koje prenosimo – i koje nas skupo koštaju
Kod nas ima puno običaja, praksi i ponašanja koja se prenose s koljena na koljeno, tako je i kod odnosa prema drveću. Znanost je otišla naprijed, detektirani su problemi i loše prakse koje ih uzrokuju.
Kad želja za sigurnošću postane prijetnja
Dokazalo se da prekomjerno orezivanje (topping, rezanje u glavu, ovršavanje) proizvodi puno više problema nego ih rješava. Potreba da učinimo stabla sigurnijima proizvodi od tih istih stabala potencijalnu opasnost. Umjesto da im pomognemo jer razvojem urbanih sredina štetimo njihovu normalnom razvoju, gotovo na dnevnoj bazi im odmažemo. Prvo osakatimo krošnju, njihova pluća, onda se sjetimo da bi bilo super proširiti parking pa potrgamo korijenski sustav i još povučemo asfalt do trupca da iskoristimo svaki centimetar prostora, pa kad to stablo padne za desetak godina, tješimo se da je bilo staro i da je vjetar puhao kao nikada dosad. Nažalost, ne razumijemo drveće.
Lekcija iz osnovne škole koju smo zanemarili
Zaboravili smo osnovnu školu i fotosintezu, najbanalniji primjer koji bi nam trebao upaliti lampicu prilikom uništavanja krošnje. Ako stablo kroz lišće apsorbira ugljikov dioksid i pomoću fotosinteze pretvara ga u šećer od kojeg se hrani i u kisik, kako će nastaviti živjeti ako mu uništimo pola ili više krošnje? Trik je u tome što su ta naša stabla uistinu jako izdržljiva i mogu podnijeti puno stresa, pa će aktivirati rezerve da se održe, no sve ima svoju cijenu. Cijena je narušeno stanje stabla. Nije svo drveće isto, razlikuje se od vrste do vrste i neka će se bolje boriti, neka lošije, no naglasak bi trebao biti na podizanju kvalitete urbanih šuma, parkova i drvoreda, a ne na desetkovanju istih. Stara stabla kojima je već krošnja uništena trebalo bi posebno oprezno njegovati, raditi na tome da se što manje orezuju kako bi mogla proizvoditi hranu, no naravno, treba paziti i na potencijalne opasnosti prilikom lomova. Redukcije su neizbježne, no mogu se odraditi stručno. Praksa u urbanim područjima je gotovo uvijek ista, samo reži! Nije bitno ni kada ni koliko. Struka se posluša teoretski, a na terenu se sve radi po starom. Nažalost, to je trenutačna realnost i dok država ne donese neki ozbiljniji zakonski okvir, teško ćemo se pomaknuti s mjesta.
Uvjerene zablude
U praksi se susrećem s velikim brojem zabluda prema drveću koje se uporno gaje. Neke su rezultat neznanja, neke nezainteresiranosti, dok je dio povezan s jednom drugom strukom, voćarstvom. Nemojte misliti da želim kritizirati drugu struku, no voćarstvo gleda na stablo potpuno drugačije. Nitko, recimo, ne očekuje da voćnjak u intenzivnom uzgoju proizvodi plodove 60 godina, dok je taj vremenski period za većinu drveća mladost.
Mit o rezidbi
Prva velika zabluda, da orezivanje pomlađuje, naprosto nije istinita. Da, drvo će potjerati mlade izboje nakon rezanja, ali to je samo reakcija na smanjenje volumena krošnje i ono želi u što bržem roku namiriti prvobitni volumen. Pritom će krošnja rasti neravnomjerno, spojevi novih grana bit će slabiji i otvorit ćemo put gljivicama u tkivo stabla koje će potencijalno tijekom vremena strukturno oslabiti stablo.
Posadite stablo, korak po korak: Kako odabrati poziciju, izabrati sadnicu i izvesti sadnju
Pogrešna sadnja
Druga velika zabluda, preduboka sadnja. Ljudi vole posaditi drvo preduboko i iako nisam nigdje uspio pronaći neki konkretan razlog zašto je tako, pripisujem to nekoj logici da će biti stabilnije i sigurnije od suše ako posadimo dublje. Ne! Drvo se sadi na način da se vidi korijenov vrat, to je onaj pojas gdje se korijenje počinje širiti. Ako posadimo preduboko, dokazano smo mu skratili životni vijek, a ako uspije narasti vjerojatno smo uzgojili opasno stablo. Nažalost, kada pogledate mlade nasade u vašim ulicama, parkovima i dvorištima, vrlo često su posađeni preduboko. Još ne vjerujete? Skočite do prve šume i nađite drvo koje izgleda kao bandera upiknuta u zemlju.
Kada rezati
Treća velika zabluda, stabla se orezuju zimi. Prije svega, to nije potpuno netočno, no nije ni potpuno točno. Godišnje doba orezivanja prvenstveno ovisi o vrsti drveća. Neka stabla, poput divljeg kestena, imaju gotovo nikakva obrambena svojstva tijekom zimskog orezivanja, dok je kod platana to poželjno. Breza općenito slabo podnosi orezivanje. Nažalost, kod nas je praksa brže-bolje sve izrezati tijekom zime.
Savjeti za kraj
Par savjeta za kraj.
Želimo li imati dugovječno i zdravo stablo, moramo od početka promisliti sve aspekte. Od maksimalne visine, udaljenosti od objekata do potencijalnih građevinskih radova u budućnosti. Na kraju i o vrsti koju želimo.
Ako želite formirati stablo, radite to od početka, nemojte se sjetiti 15 godina prekasno.
Razmišljajte da stabla imaju korijenje i da nije poželjno voziti se automobilom preko njih.
Osim u rijetkim slučajevima, nema potrebe za voćarskim smolama, drveće ima sustave zatvaranja rana.
Mladim stablima je potrebna njega do dvije sezone, pa pripazite da napravite potpore i zalijevate tijekom sušnih perioda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....