Rani dokazi o nečemu što bi se moglo nazvati zidnim oblogama pojavljuju se navodno 1400-ih godina i radi se o drvenim oblogama koje su se počele koristiti za oblaganje kamenih zidova. Djelujući kao vrsta izolacije te drvene obloge pomagale su kao toplinska i zvučna izolacija te u kontroli protoka zraka kroz prostore. Također je taj postupak povećao estetske mogućnosti za zidove koji se mogu lakše dekorirati.
Dekorativne karakteristike obloga postale su sofisticiranije kako su se tehnike iz renesansne Italije širile svijetom, prvenstveno zbog njihovih prikaza na slikama i tisku. U vrijeme vladavine Tudora u Engleskoj, drvene obloge postale su vrlo dekorativne i naširoko su postale prihvaćene u domovima bogatih i moćnih.
Tijekom tog razdoblja oplata se obično izrađivala od tankih hrastovih dasaka i često je imala urezane detalje. Uzorak nabor koji je nalikovao naboru tkanine postao je popularan u Engleskoj 1500-ih, s maštovitijim oblogama koje su se pojavile 1600-ih i kasnije.
U Francuskoj u 16. stoljeću postala je popularna vrsta ukrašenih drvenih obloga poznata kao boiserie. Vješto izrezbareni i maštovito oslikani, ti su zidni tretmani postali moderni u vrijeme Luja XV. i Luja XVI. Primjeri se mogu vidjeti u palači Versailles, gdje su važne prostorije bile ukrašene boiserieom koji je uključivao plitke reljefne rezbarije, obojene u kontrastnim bojama, a zatim ukrašene pozlatom. Ova tehnika primjenjivana je i na vratima, okvirima i drugim dijelovima prostorija. U novije doba poznati su nam različiti primjeri rane moderne, početkom prošlog stoljeća, gdje se kao predvodnika može istaknuti bečkog arhitekta Adolfa Loosa.
S obzirom na to da smo u zadnje vrijeme uočili ponovno vraćanje ovog načina ukrašavanja domova, odlučili smo istražiti što se to promijenilo i zašto su nam dekorativne obloge zidova uvijek tako zanimljive. Arhitektica Lana Trobentar Šimunić iz arhitektonskog studija Lunixar koji se bavi arhitektonskim projektiranjem i dizajnom interijera, što uključuje projekte različitih mjerila i namjena, od obiteljskih kuća i stanova do komercijalnih prostora, pomogla nam je pobliže objasniti smisao obloga zidova.
- Mislim da korištenje zidnih obloga u uređenju interijera zadržava svoj kontinuitet kroz povijest, no s vremena na vrijeme, poput većine stvari danas, postane češće interesantnije projektantima zbog razvoja novih mogućnosti izrade, obrade i pojave novih tipova obloga kao i trendova. Smatram da je trenutačni trend uvelike potaknut i raznim medijima kojima smo svakodnevno i konstantno izloženi i koji nam nameću trendove u ovome kao i u svim sferama života - navodi Lana.
Arhitektica nam objašnjava kako se zidne obloge danas prije svega koriste kao dekorativne obloge u različitim oblicima i kombinacijama dok im je funkcionalni karakter postao češće sekundaran, no u određenim situacijama je neizbježan, pogotovo kada ga prate i određeni tehnički razlozi. Zidnim oblogama mogu se ostvariti funkcionalna rješenja poput zaštite i isticanja nekih povijesnih elemenata zidova u starim građevinama ili formiranja određenih dijelova prostora kao zasebne cjeline posebnog ugođaja, a također su ponekad i jedino tehničko rješenje u situacijama kod teško obradivih zidova ili velikom broju instalacija koje je iz različitih razloga nemoguće integrirati u zidove. Isto tako u prostorima gdje je velika fluktuacija i izmjena ljudi, radi lakšeg održavanja i čišćenja, poseže se za postavljanjem zidnih obloga.
Danas na tržištu postoje razne vrste dekorativnih obloga: drvene, kamene, keramičke, staklene, metalne, tapete, tapecirani paneli...
- Rekla bih da se danas najčešće upotrebljavaju obrađene drvene ploče u raznim dekorima i oblicima - iveral ploče, zatim MDF ploče koje svojom strukturom nude razne varijante rezbarenja i ukrašavanja, a mogu biti lakirane ili furnirane. Također je tu i kamen, čija je upotreba kod nas posebno istaknuta zbog našeg mediteranskog položaja i povijesti gradnje kamenom. Posebne vrste kamena, poput oniksa, svojom translucentnošću nude posebnu atrakciju. Razvojem materijala pojavljuju se novi oblici postojećih konvencionalnih materijala poput velikoformatne keramike u manjoj debljini (poput Laminama i Miragea), kompaktnih ploča (Trespo, Fundermax), kompozitnih ploča - objašnjava arhitektica.
Što se tiče same isplativosti, na prvom mjestu su one koje će kroz najduže vrijeme ispunjavati svoju funkciju, te izgledom ostati nepromijenjene. Velik broj ljudi obično voli brza rješenja pa su često u potrazi za najjednostavnijim rješenjima pa je u tom slučaju najbolje se odlučiti za obloge koje se izvode bez potkonstrukcije odnosno one koje se lijepe direktno na zidnu površinu, poput keramike, kamena i slično, što im pruža i najbržu izvedbu - naravno uz kvalitetnog majstora. Međutim, to nikako ne mora značiti da su one ujedno i najjeftinije, jer u svakoj vrsti materijala i obloga postoje različiti cjenovni rangovi i više aspekata o kojima ovisi cijena. Kvaliteta samih obloga ne ovisi samo o materijalu već i o kvaliteti izvedbe, ali u ovom slučaju obično se ta kvaliteta ipak može mjeriti po uloženoj vrijednosti.
Lana nam također govori kako su u posljednje vrijeme poprilično tražene i popularne obloge velikih formata, stoga klasifikacija poput isplativosti, jednostavnosti izvedbe i kvalitete pada u drugi plan, jer u tom slučaju na prvo mjesto dolazi pojam najatraktivnije.
- Veći formati obloga su naravno i veći tehnički izazov u postavljanju, ponekad su za njih potrebna i veća prijevozna sredstva, a i ozbiljne građevinske dizalice za dizanje istoga. No s njima se oblaganje brže realizira i zbog manje međusobnih spojeva dobije se određeni finalni izgled. Manji formati se svakako jednostavnije i brže polažu zbog praktičnijeg formata, a samim time i lakše dostave, transporta i manipulacije. Pružaju mogućnost obloge zida kada zid nije čista ravna ploha te tako daju određenu dekorativnu ekspresiju - pojašnjava arhitektica.
Što se tiče samog arhitektonskog pristupa odabiru obloga, arhitektica nam govori kako odabir zidne obloge ovisi o cjelokupnom konceptu projekta interijera, namjeni prostora, a naravno i o proračunu investitora.
- Češće su situacije da obloge koristimo samo na određenim dijelovima zidova kojima se želi naglasiti određeni dio prostora. S obzirom na to, tada koristimo obloge koje su prije svega tehnički dobre, dobavljive i izvedive. Proces nabave je usko povezan suradnjom dobavljača, arhitekta i izvođača te izvedbu najčešće preuzmu dobavljači sa svojim specijaliziranim izvođačima. Kao što smo spomenuli i ranije, u zadnje vrijeme u interijerskim rješenjima jako su tražene velike radne kuhinjske plohe iz jednog komada, pa sam se tako i ja susrela s istim zahtjevima. Koristila sam velikoformatne ploče tvrtke Laminam ili Mirage, ili kompozitne kvarcne ploče koju su spoj prirodnog kvarca i raznih aditiva koje poboljšavanju njegovu otpornost. Također sam u nekoliko projekata surađivala s tvrtkom Bokart koji su specijalizirani za sve vrste stakla i nude razne vrste obrade stakla - navodi Lana.
Konačno, došli smo do onog dijela koji mnogima izgleda manje važan, ali s obzirom na rapidnu promjenu trendova u ovom je slučaju jako bitan. Kako ukloniti dekorativnu oblogu kada vam se više ne sviđa taj stil?
To uvelike ovisi o načinu pričvršćenja na zidnu površinu. Kako sam već spomenula, može se raditi potkonstrukcija na koju se vješa obloga ili se može lijepiti direktno na zidnu površinu. Ovisno o tome, naknadni su radovi jednostavniji ili kompliciraniji. Kod skidanja ljepila se najčešće skine i dio žbuke što zahtijeva naknadno žbukanje i gletanje zida. Kod skidanja potkonstrukcije, ostaju nam rupe u zidu, ali njih se brže sanira - zaključuje arhitektica.
TAPETE - VRLO JEDNOSTAVNO, A EFEKTNO RJEŠENJE
