Od male i mračne kuhinje iz 1960-ih do toplog dragulja: Pogledajte ovu preobrazbu za malo novca u stanu od 47 kvadrata

U gradu koji nikada ne spava, u srcu užurbanog Manhattana, nalazi se stan od svega 47 četvornih metara koji dokazuje da ni najmanji prostori ne moraju biti prepreka za stvaranje doma iz snova. Vlasnik stana, Larry Fish, zaljubljenik u kuhanje i ugostiteljstvo, znao je da će njegov novi dom na Upper West Sideu trebati temeljito preuređenje — a osobito kuhinja, koja je od 1960-ih ostala gotovo netaknuta. Iako je prostor bio malen i skroman, Larry je u suradnji s arhitektom Drewom Powersom iz studija DRYY STUDIO krenuo u preobrazbu koja dokazuje kako se uz dobar dizajn i pametna rješenja može postići mnogo više od osnovne funkcionalnosti.

Ova priča o renovaciji nije samo tehnički prikaz zahvata u prostoru, već i primjer kako dom može postati produžetak osobnosti svog vlasnika — topao, gostoljubiv i s karakterom. Pogledajmo kako je jedna zastarjela i zatvorena kuhinja postala moderno, otvoreno središte doma u kojem se kuhanje i druženje stapaju u savršen sklad.

Kad je Larry Fish kupio svoj stan od 47 četvornih metara na Upper West Sideu na Manhattanu, znao je da će mu trebati malo preuređenja – a to je uključivalo i kuhinju, koja je još uvijek bila originalna iz 1960-ih.

„Iskreno, bila je prilično užasna“, kaže arhitekt Drew Powers iz DRYY Studija, koji je vodio obnovu. „Stara kuhinja bila je mala, zatvorena prostorija s vratima koja su je odvajala od ostatka stana. Također je bila vrlo jednostavna; imala je ormarić za sudoper, jedan visoki ormarić za ostavu, hladnjak i štednjak.“

Iako je izvorna kuhinja imala veliki prozor koji je propuštao mnogo prirodnoga svjetla, sam prostor nije bio naročito funkcionalan. Larry voli kuhati, a dotadašnji raspored nije bio idealan. Izvorna krilna vrata kuhinje činila su da se ona doima odvojenom od ostatka stana, nije imala perilicu posuđa, a škripavi ormarići i fiksne police nisu bile praktične za pohranu.

Zbog skučenog i disfunkcionalnog rasporeda kuhinje znali su da će je morati renovirati, no proces nije prošao bez prepreka. Na primjer, Drew objašnjava da je bilo nemoguće otvoriti kuhinju prema dnevnom boravku jer se u zidu između njih nalazila plinska cijev, električne instalacije i noseći stup zgrade.

Zato se Drew dosjetio. Postojeće predsoblje bilo je prostrano, pa su uzeli dio tog, u suštini neiskorištenog prostora i otvorili zid između dviju prostorija kako bi proširili kuhinju. Maksimalno korištenje vertikalnog prostora za odlaganje također je bilo ključno – ugradili su hladnjak i ostavu pune visine, kao i podesive police u stražnjem dijelu kuhinje, koje su vidljive čim se otvore vrata.

Sjećate li se kako se zid između dnevnog boravka i kuhinje nije mogao ukloniti? Drew nije dopustio da ga to spriječi u povezivanju dvaju prostora – kada je kuhinja proširena u predsoblje, produžili su i pult, čime je stvoren mali šank za doručak. Sada se gosti mogu osjećati kao da su istovremeno u obje prostorije.

„Osim toga, pult se proteže u dnevni boravak i pretvara se u malu policu za izlaganje“, objašnjava Drew. „Iz dnevnog boravka ta polica vizualno upućuje na to da se kuhinja nalazi odmah iza zida. To je mali trik koji prostor čini povezanijim, a kuhinju manje zatvorenom.“

Drew kaže da je cilj estetike kuhinje, uz funkcionalnost, bio unijeti „toplinu i bogatstvo“ u prostor. Želio je postaviti panele od furnira oraha na ormariće i stražnji zid, ali njegov klijent u početku nije bio oduševljen. „Larry je isprva zamišljao zidne panele nalik onima od imitacije drveta iz 1970-ih, pa je trebalo malo uvjeravanja da će izgledati moderno i elegantno, a ne zastarjelo ili previše retro“, kaže.

„Smatrali smo da bi dodavanje još jednog materijala za zidnu oblogu (poput pločica) učinilo da mala kuhinja djeluje pretrpano, pa smo odlučili koristiti isti kvarcni materijal i za zid iza radne plohe.“ Dodatni svijetlosivi ormarići pokazali su se kao isplativo rješenje koje štedi budžet, a da pritom ne zatamni prostor, i lijepo su se uklopili s orahovim drvom koje prevladava u kuhinji.

Larry je, osim novog hladnjaka, dobio i perilicu posuđa marke Bosch (oba uređaja skrivena su iza zidnih panela). Tijekom renovacije nije bilo nikakvih „uradi sam“ projekata, što Larry smatra „najboljim mogućim poklonom“. Od početka do kraja radovi su trajali oko osam mjeseci, a Drew procjenjuje da je ukupni trošak iznosio oko 50.000 dolara.

„Sviđa mi se što je prostor tako otvoren“, kaže Larry o svojoj novoj kuhinji. „Kao netko tko voli kuhati za druge, sada mogu biti u kuhinji, a imamo i dvije stolice uz ‘šank za doručak’ na kojima gosti mogu sjediti dok kuham. Mogu razgovarati sa mnom, pomoći oko pripreme hrane ili jednostavno popiti piće.“

Priča o Larryjevoj kuhinji ne govori samo o promjeni rasporeda ili izboru materijala, već o promjeni osjećaja — o pretvaranju zatvorenog, zastarjelog prostora u svijetlu i povezanu oazu u srcu metropole. U uspješnoj suradnji s arhitektom Drewom Powersom, funkcionalni kompromisi pretvoreni su u kreativna rješenja, a svaka dizajnerska odluka — od toplih tonova oraha do produženog pulta — pažljivo je promišljena kako bi dom bio i lijep i upotrebljiv.

Ova mala kuhinja sada odiše osobnošću, karakterom i gostoljubivošću. I dok su prostorne prepreke na početku možda djelovale kao nepremostive, pokazalo se da su upravo one bile poticaj za dizajnersku domišljatost. U konačnici, ovaj dom u srcu New Yorka još je jedan dokaz da male kvadrature mogu imati stil.