Kad je u pandemiji ostala bez posla, Jana Beck preselila se iz Zagreba u malo selo Vurot, između Siska i Petrinje. Ondje je, dok je obitelj paralelno pokušavala obnoviti kuću oštećenu u potresu, počela razmišljati o vlastitom malom kutku. Željela je mjesto u kojem će imati mir, prostor za kreativnost i priliku da napokon počne raditi ono što je godinama nosila u sebi, priča nam.
Danas taj kutak stoji u njezinu vrtu i teško ga je ne primijetiti. Šarena vrtna kućica s velikom terasom privukla je pažnju čim je Jana fotografije objavila u Facebook grupi Tiny Houses Croatia, a tolike reakcije, kaže, nije očekivala. Ljudi su pitali gotovo sve: koliko je koštala, tko ju je napravio, kako je riješila vodu i struju, treba li građevinska dozvola, ali i može li se i njima napraviti nešto slično.
Jana je završila Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, no iako ju je život odveo drugim putevima, ljubav prema estetici i uređivanju prostora nikad nije nestala.
"Znala sam u tri mjeseca tri puta promijeniti boju zidova u kući, premještati namještaj. Ovdje moram zahvaliti svojima što su trpjeli sve moje mušice i ideje", smije se.
Godinama je pratila priče ljudi iz SAD-a koji su velike kuće počeli zamjenjivati malim prostorima i jednostavnijim načinom života. Posebno ju je privlačila ideja da čovjeku nakon što djeca odrastu možda više nije potrebna velika kuća koju mora stalno održavati.
No njezina kućica nije zamišljena kao zamjena za dom, već kao kutak za kreativno stvaranje, a ideju joj je, kaže, dala sestra. Vidjela je da Jana razmišlja što bi dalje sa sobom i svojim kreativnim interesima pa joj je ovog proljeća rekla: "Pa daj sklepaj u vrtu neku kućicu, makni se od svih i kreiraj, stvaraj, počni nešto."
Jana ju je poslušala.
Nakon dugog traženja po internetu, u jednom trgovačkom lancu kupila je gotovu vrtnu kućicu dimenzija 4 × 4 metra s terasom veličine 4 × 2 metra. Od narudžbe do isporuke prošao je otprilike mjesec dana, a kućicu su vlastitim prijevozom dovezli na zemljište.
Tada je krenuo posao.
Trebalo je pripremiti teren, zaštititi drvo bojom, postaviti kućicu i montirati krov. Sve je trajalo oko tri tjedna, dijelom i zbog velikih lipanjskih vrućina. Najveći dio posla odradili su Janin suprug Boris i njihov dugogodišnji kućni majstor Mladen.
"On nam već petu godinu pomaže gdje god treba i sretni smo što ga imamo", kaže Jana.
Ukupni trošak na kraju je, zajedno s dodatnim materijalom i radom majstora, ostao ispod 10.000 eura.
Ostalo je još pitanje vode i struje, što kod ovakvih malih objekata često nije najjednostavnije riješiti. Kućica nema vlastitu vodu jer nije zamišljena kao prostor s kuhinjom i kupaonicom. Odmah pokraj nje nalaze se montažni bazen i solarni tuš, pa je voda za osnovne potrebe već dostupna.
Struju su riješili još jednostavnije. Suprug je kabel proveo iz obiteljske kuće do kućice i ondje napravio nadžbuknu instalaciju.
Pitanje građevinske dozvole bilo je među najčešćima u komentarima.
Jana je svoju kućicu zamislila kao mjesto za ono što joj je godinama nedostajalo. Završila je i tečaj masaže pa će zasad ondje vježbati masažu na prijateljima i svima koji naiđu, ali to je tek jedan dio priče. Još važnije joj je što je u ovom malom i veselom kutku našla prostor u kojem može fotografirati, stvarati, uređivati i razvijati nove ideje.
Zato joj zasad, kaže, ne pada na pamet ništa mijenjati.
"Predstoji mi da krenem u ono što me veseli, inspirira i daje mi poticaj da rastem u svojim idejama i željama. Nadam se da ću u tome i uspjeti."
Onima koji razmišljaju o sličnom projektu ne bi, kaže, savjetovala da previše kompliciraju.
"Ne bojte se započeti tako nešto, bilo da to bude kućica za život ili dodatna oaza za hobije i vlastite interese. Samo prije početka isplanirajte korake", poručuje Jana kojoj je ovaj mali projekt pružio mir i priliku da napokon radi ono što je veseli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....