Oluci i odvodne cijevi neizostavan su dio gotovo svake kuće, ali rijetko ih doživljavamo kao nešto što može uljepšati fasadu ili vrt. Japanci su još prije nekoliko stoljeća pronašli zanimljivo rješenje koje spaja praktičnost i estetiku. Umjesto klasične vertikalne cijevi koriste ukrasne lance niz koje se slijeva kišnica, stvarajući prizor nalik malom vodopadu. Riječ je o takozvanim kišnim lancima, u Japanu poznatima kao kusari-doi. Njihova je osnovna zadaća usmjeravati vodu s krova prema tlu, ali istodobno postaju dekorativan element koji posebno dolazi do izražaja tijekom kišnih dana.
Kako piše Homes & Gardens, ovi lanci nisu novost, iako su posljednjih godina postali popularni u suvremenom uređenju okućnica. Potječu iz Japana, gdje su se tradicionalno koristili za prikupljanje kišnice, a i danas ih se može vidjeti na kućama i u vrtovima.
Kako funkcionira japanski kišni lanac?
Lanac se postavlja na mjesto na kojem bi se inače nalazila vertikalna odvodna cijev, najčešće na rubu krovnog oluka. Kada počne padati kiša, voda se slijeva niz metalne karike ili ukrasne čašice, sve do tla ili posude u kojoj se prikuplja. Najjednostavniji modeli izgledaju poput običnog čvrstog metalnog lanca i dobro se uklapaju u rustikalno uređene vrtove. Dekorativne izvedbe mogu imati niz malih zvonolikih posudica, lijevaka ili drugih metalnih elemenata koji usmjeravaju vodu i stvaraju zanimljiv vizualni efekt.
Rachel Bull, urednica vrtne rubrike portala Homes & Gardens, objašnjava da kišni lanci imaju sličnu funkciju kao klasične odvodne cijevi, ali mogu usporiti protok vode i tako smanjiti opterećenje sustava odvodnje. Osim što uljepšavaju eksterijer, mogu se uklopiti u uređenje prilaza, terasa i vrtnih staza, osobito ondje gdje prevladavaju beton, kamen i druge tvrde površine.
Kišnica može završiti ondje gdje je najpotrebnija
Jedna od najvećih prednosti ovog rješenja jest mogućnost iskorištavanja kišnice za zalijevanje biljaka. Ako se lanac nalazi iznad cvjetne gredice, voda može otjecati izravno u zemlju. To je posebno korisno uz zidove kuće, gdje krov često zaklanja biljke od kiše. Na mjestu gdje voda pada preporučuje se napraviti plitko udubljenje i ispuniti ga kamenčićima ili šljunkom. Tako se poboljšava otjecanje i smanjuje mogućnost stvaranja lokvi. U neposrednoj blizini mogu se posaditi biljke koje vole vlagu, dok je vrste otpornije na sušu bolje smjestiti nešto dalje.
Druga je mogućnost postaviti bačvu ili spremnik za prikupljanje kišnice. Voda koja se ondje skuplja može se poslije koristiti za zalijevanje vrta, čime se smanjuje potrošnja vode iz vodovoda.
- Ako lanac završava neposredno iznad spremnika, čut ćete kapanje vode, što vrtu daje dodatnu osjetilnu dimenziju - ističe Rachel Bull. Kišni lanac može se usmjeriti i prema ukrasnoj posudi, fontani ili drugom vodenom elementu, pa tijekom oborina postaje zanimljiv dio vrtne atmosfere.
Na što treba pripaziti prije postavljanja?
Duljina lanca može se jednostavno prilagoditi dodavanjem ili uklanjanjem karika, no prije kupnje treba izmjeriti udaljenost od oluka do mjesta na kojem će voda završavati. Posebno je važno dobro ga učvrstiti. Naime, snažan vjetar može pomicati slobodno viseći lanac, zbog čega postoji opasnost od oštećenja okolnih predmeta ili ozljeda. Zato se preporučuje pričvršćivanje za tlo posebnim klinom ili korištenje teže posude koja će ga držati na mjestu. Treba voditi računa i o tome kamo odlazi prikupljena voda. Ako se slijeva izravno u zemlju, podloga mora omogućiti odgovarajuću odvodnju kako se voda ne bi zadržavala uz kuću.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....