Na osmo izdanje sajma interijera InDizajn, koje se održava od 3. do 5. listopada u Areni Zagreb, stigao i Jürgen Mayer H., njemački arhitekt i osnivač ureda "J.Mayer.H & Partners", poznat po projektima na sjecištu arhitekture, komunikacije i novih tehnologija. Njegovo prepoznatljivo djelo Metropol Parasol u Sevilli steklo je globalnu slavu i postalo novi simbol grada.
- U arhitekturi me najviše zanima stvaranje prostora koji potiču ljude na reakciju i preispitivanje vlastitog odnosa prema prostoru - poručuje Jürgen Mayer H., a mi smo s njim povodom njegova gostovanja u Zagrebu porazgovarali i o drugim temama. Evo što nam je rekao.
* Kako ste postali arhitekt? Je li ta želja bila prisutna od djetinjstva?
Mislim da se ideja o tome da postanem arhitekt razvijala postupno, a ne kao dječji san. Uvijek su me privlačili oblici, uzorci i presjek umjetnosti i tehnologije. Tijekom studija, prvo u Stuttgartu, a zatim na Cooper Unionu u New Yorku, postalo je jasno da je arhitektura savršen medij za istraživanje prostornih koncepata koji nadilaze čistu funkciju. Omogućila mi je da spojim dizajn, strukturu i društvene narative u jednu holističku disciplinu.
* Kada ste i s kojim projektom pomislili da ste uspjeli?
Taj trenutak vjerojatno se dogodio s Metropol Parasolom u Sevilli. Bio je to ambiciozan projekt i tehnički i konceptualno, transformirajući zapušteni trg u živo urbano središte. Međunarodna pozornost koju je dobio pokazala je da su naše ideje odjeknule izvan Njemačke. Osjećao sam da je to bio pomak u kojem su se eksperimentalni oblik i građanska relevantnost uspješno spojili.
* Koji vam je do sada najdraži projekt i zašto? Što za vas kao arhitekta čini ‘dobar‘ projekt drugačijim od ‘lošeg‘?
Naša gradska vijećnica u Ostfildernu bila je nevjerojatan projekt koji sadrži mnoge teme i konceptualna razmišljanja koja su dalje istražena u projektima koje smo od tada realizirali. Ili, naravno, Metropol Parasol u Sevilli mi je jako blizak srcu zbog aktivacije javnog prostora, inovacija u dizajnu i gradnji te načina na koji zrači međunarodno. Ali također volim manje, intimnije projekte poput naših paviljona i privatnih rezidencija, gdje možete pomicati granice na drugačiji način.
Jesenski broj magazina D&D u prodaji: Vodimo vas u najljepše hrvatske farme!
Dobar projekt izaziva očekivanja i stvara emocionalni odgovor - trebao bi biti prostorno velikodušan i konceptualno gust. ‘Loš‘ projekt, nasuprot tome, djeluje ravnodušno ili previše kompromitira svoju početnu viziju zbog praktičnosti ili birokracije.
* Koji su od vaših kolega utjecali na vaš arhitektonski izričaj?
U našem procesu arhitektonskog projektiranja radimo na vrlo nelinearan način, ali uvijek postoji skulpturalni program kojim se vodimo pri donošenju odluka. Rad Ericha Mendelsohna, Frederika Kieslera ili Louisa Kahna rano je privukao moju pozornost u arhitekturi. Ali možda je najveći utjecaj imao stalni dijalog između digitalnih tehnologija i društvenih narativa - radi se o kulturnom razgovoru.
* Kako biste se profesionalno opisali kao arhitekt? Znamo da je nezahvalno govoriti u svoje ime, ali što vas opisuje kao arhitekta? Koje su vaše najveće kvalitete, a koje slabosti? Profesionalno, naravno.
Rekao bih da sam netko tko želi proširiti vokabular arhitekture - pitati se kako zgrade mogu biti više od spremnika za aktivnosti, biti iskustva sama po sebi. Znatiželjan sam, interdisciplinaran i ne bojim se rizika. S druge strane, ponekad ideje dovodim do ruba izvedivosti, što može biti izazovno za klijente ili izvođače. Ali vjerujem da je to dio inovacije - potrebno je trenje.
* Što mislite o utjecaju digitalizacije i umjetne inteligencije na arhitekturu? Koliko je pomogla, a koliko je učinila negativnih stvari?
Digitalni alati i umjetna inteligencija radikalno su proširili naše mogućnosti dizajna. Omogućuju nam simuliranje, izradu i vizualizaciju na načine koji su bili nezamislivi prije nekoliko desetljeća. Uz to, postoji opasnost od prevelikog zavođenja površinom - tehnologija bi trebala služiti ideji, a ne zamijeniti je. Ključno je koristiti te alate kritički i poetski, a ne samo učinkovito.
* Što po vašem mišljenju razlikuje dobru od loše arhitekture?
Dobra arhitektura stvara identitet - angažira osjetila, kulturno odjekuje i ostavlja prostora za interpretaciju. Velikodušna je, ne samo u prostoru nego i u značenju. Loša arhitektura djeluje ravnodušno - nedostaje joj naracije, znatiželje ili brige. Možete osjetiti kada vas prostor uzdiže, a kada vas ostavlja hladnima.
* Što vas najviše inspirira u vašem radu?
Beskrajno me inspiriraju obrasci u prirodi, vizualizacije podataka i kontradikcije urbanog života. Ali i ljudi - način na koji zauzimaju i reinterpretiraju prostor. Volim neočekivano, one međutrenutke u kojima se dizajn i upotreba razilaze na iznenađujuće načine. To su trenuci kada arhitektura oživljava.
* Što vas strastveno zanima osim vašeg rada?
Strastveno me zanima umjetnost, posebno suvremeni instalacijski rad, koji se često vrlo izravno bavi prostornom percepcijom. Također volim putovati - vidjeti kako različite kulture oblikuju svoja okruženja. I glazba za mene igra veliku ulogu; to je još jedna vrsta strukture i ritma koja oblikuje moje razmišljanje o prostoru.
* Jeste li prije bili u Zagrebu? Što znate o Hrvatskoj?
Da, ali samo u zračnoj luci, presjedajući zbog nekog tehničkog problema, leteći iz Dubrovnika u Berlin. Mnogo sam puta uživao boraviti na Brijunima. I jako sam uzbuđen što napokon posjećujem Zagreb. Postoji neka vrsta slojevite povijesti koja mi se čini vrlo privlačnom.
* Znate li neke hrvatske arhitekte? Čiji vam se rad sviđa?
Poznati su mi neki od projekata Vjenceslava Richtera i Ivana Vitića, posebno njihov doprinos jugoslavenskom modernizmu. Među suvremenim glasovima, a prijatelj sam s Markom Dabrovićem i Sašom Begovićem , poznajem rad 3LHD-a još od njihova memorijalnog mosta početkom 2000-ih, čija je promišljena integracija arhitekture s krajolikom i javnim prostorom vrlo impresivna. Usto se radujem otkrivanju više arhitektonske kulture u Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....