DIY projekti posljednjih su godina postali jedan od najjednostavnijih načina da se dom promijeni bez velikih ulaganja. Ne mora se pritom sve izrađivati od početka. Često je dovoljno uzeti gotov komad namještaja, prilagoditi ga prostoru, dodati nekoliko detalja i od njega napraviti nešto sasvim drugačije od onoga što je zamišljeno u trgovini.
Takav pristup može biti posebno zanimljiv kada je riječ o spremištu i manjim prostorima, gdje gotovi elementi često ne odgovaraju baš idealno mjerama. Umjesto cijelog namještaja po mjeri, može se kombinirati nekoliko dostupnih modula, a novac uložiti u one detalje koji će cijelu kompoziciju povezati.
Kako to izgleda u praksi pokazala je dizajnerica interijera Sara Grgić, koja je za svoje predsoblje iskoristila svima znane IKEA EKET elemente. Od njih je složila zid za odlaganje s mnogo zatvorenog prostora, klupom, policom i otvorenom nišom, a nekoliko elemenata izradila je prema vlastitim mjerama kako bi sve prilagodila prostoru.
Sara je prije kupnje precizno izmjerila prostor i prema tim mjerama kombinirala različite EKET module. Željela je što više zatvorenog spremišta, ali nije htjela da cijeli zid izgleda kao niz ormarića. Zato je u kompoziciju uključila otvorenu nišu s kukama i policom te klupu koja služi i za sjedenje i odlaganje.
Sara je sama obnovila kuću iz snova na Medvednici: ‘Mama nije dočekala vidjeti kraj‘
Kao dizajnerica interijera i sama često poseže za gotovim rješenjima koja se mogu prilagoditi konkretnom prostoru. Nije joj prioritet da svaki dio bude izrađen po mjeri, nego da se dostupni elementi dobro uklope u ono što prostor traži.
“Volim upravo takav način uređenja – ne mora svaki dio biti izrađen po mjeri niti skup da bi prostor u konačnici djelovao promišljeno i skladno.”
Kod ovog je projekta najveći izazov predstavljalo nekoliko centimetara. Originalni IKEA nosači zahtijevaju oko pet centimetara slobodnog prostora iznad elementa kako bi ga bilo moguće objesiti, a Sara je željela da gornji ormarići dođu točno do stropa. Kada bi ih spustila, morala bi spustiti i ostatak kompozicije, pa bi klupa bila preniska za udobno sjedenje, dok bi otvorena niša izgubila visinu potrebnu za policu.
Zato je prilagodila način montaže. Umjesto originalnih nosača upotrijebila je univerzalne zidne nosače, a stražnje stranice gornjih ormarića djelomično je izrezala kako bi napravila dovoljno prostora za njih. Razmak koji je ostao pri dnu zatvorila je ukrasnom maskom, pa su ormarići mogli doći gotovo do stropa i iskoristiti punu visinu prostorije.
Nakon toga na red su došli detalji koji su gotove elemente povezali u jednu cjelinu. U Elgradu je prema vlastitim mjerama naručila drvenu ploču, policu i završne letvice. Drvo je unijelo toplinu među bijele elemente, dok je otvorena niša razbila veliku površinu zatvorenih ormarića. Dodala je još jastuke za klupu, kukice, rasvjetu i dekoracije.
Cijeli je projekt izvela sama, od mjerenja i planiranja do sastavljanja elemenata, rezanja stražnjih stranica, montaže ormarića, postavljanja ploče, police i završnih letvica. Najzahtjevniji dio bilo je podizanje i pričvršćivanje gornjih elemenata, za što bi preporučila pomoć još jedne osobe.
“U jednom sam trenutku improvizirala s automobilskom dizalicom kako bih element podignula na potrebnu visinu. Uz malo snalažljivosti, rješenje se uvijek pronađe.”
Kod ovakvih projekata posebno je važno dobro izmjeriti prostor prije kupnje. Sara ne savjetuje da se gledaju samo dimenzije ormarića, nego i način na koji će se montirati, visina klupe, položaj otvorenih dijelova, police, spojevi i završne letvice. Kod modularnog sustava nekoliko centimetara može promijeniti cijelu kompoziciju, pa mjere treba provjeriti više puta.
Njezin je savjet i da se po mjeri izrade samo oni dijelovi koji će doista napraviti razliku. Gotovi modularni elementi mogu biti osnova, dok nekoliko dobro odabranih detalja, poput drvene ploče, police i završnih letvica, može cijeloj kompoziciji dati izgled namještaja koji je izrađen po mjeri. Važno joj je i razbiti velike zatvorene površine, a otvorena niša i prirodni materijali dobar su način da zid s mnogo spremišta ne djeluje teško.
Sarin pristup uređenju već smo imali priliku upoznati kroz njezinu kuću na Medvednici. Prije nekoliko mjeseci pisali smo o prostoru koji je počela obnavljati sa svojom majkom, a nakon njezine smrti nastavila sama. Kuću je velikim dijelom obnovila vlastitim rukama, od zahtjevnijih radova do detalja uređenja. Za ulazni prostor sada je krenula drugim putem, kombinirajući gotove IKEA elemente s nekoliko detalja izrađenih prema njezinim mjerama. Cijeli projekt koštao ju je oko 660 eura, što je puno manje nego da je angažirala majstore koji bi joj predsoblje izradili po mjeri.
Na taj je način dobila puno zatvorenog spremišta, klupu, otvoreni dio i policu, a sve zajedno izgleda kao jedna zaokružena cjelina.
“Dobar interijer ne mora biti skup da bi bio lijep”, zaključuje Sara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....