Svima je jasno da život na fotografijama koje kolaju društvenim mrežama nije ni približno sličan stvarnom životu, ali isto tako, svi volimo maštati. Stoga, kad vidimo fotke lijepih mladih ljudi na plažama ili šumskim proplancima, snimljene pored njihovog kombija ili kampera, krv nam nekako brže kola žilama, zamišljamo se na njihovom mjestu. Jer tko ne bi volio živjeti slobodno, nesputano, putujući od mjesta do mjesta, zadržavajući se na lokacijama koje nud spektakularan pogled?

Mnogi zamišljaju da je život na četiri kotača ‘med i mlijeko‘

SHUTTERSTOCK

Ali, kao što smo napisali, stvarnost je drukčija od one na fotografijama. Da je tome tako, svjedoči i Kaya Lindsay, mlada američka avanturistica i sportska penjačica, koja je nakon četiri godine života na cesti odlučila odustati i skrasiti se na jednom mjestu. Kaya danas živi u kući u Moabu, u Utahu, i kaže da ne žali ni za čim.

- Provela sam četiri teške, nevjerojatne godine u kombiju prije nego što sam shvatila da želim dom koji nema ručnu kočnicu - napisala je Kaya u eseju za Business Insider.

Kako smo stvorili najposebniji božićni broj D&D magazina: 204 stranice bajkovitih priča su u prodaji! Dar čitateljima!

U svoj Dodge Sprinter iz 2006. uselila se 2016., u vrijeme kad život u kombiju još nije bio trend niti je većina ljudi mogla raditi na daljinu.

- Tad to još nije bilo mainstream. Većina ljudi jednostavno nije imala poslove koje možeš obavljati s ceste - prisjeća se.

Kaya je samo željela putovati i baviti se penjanjem, pa je obišla cijele Sjedinjene Američke Države i Kanadu. U stalnom čarobnom krugu cesta-planina-cesta, upoznala je, kaže, ‘nevjerojatne ljude i doživjela nevjerojatne stvari‘. Ali malo je toga bilo lijepo kao na fotografijama, tvrdi Kaya.

Slobodno vrijeme? Na cesti ga nema

Iako društvene mreže nude sliku mirnog života uz toplu jutarnju kavu i predivni pogled na planine, Kaya kaže da je stvarnost potpuno drukčija:

- Imala sam puno manje slobodnog vremena dok sam živjela na kotačima nego što imam sada. U kući imam vodu, internet, tuš, sigurnost, stroj za pranje rublja, a to su sve stvari koje vam nisu svakodnevna pojava kad živite u kombiju- pojašnjava ona.

Svaki grad i svaki kamp značili su novu potragu za osnovnim stvarima: gdje se istuširati, gdje napuniti vodu, gdje oprati odjeću, gdje uopće smiješ stati preko noći...

Kombi ili kamper se u svakom trenutku mogu pokvariti

SHUTTERSTOCK

- I samo održavanje kombija uzelo mi je puno vremena. Toliko puta bih završila dan penjanja i sjetila se da su bazen ili teretana, mjesta na kojima bih se tuširala, već zatvorena. Bila sam umorna, znojna, a morala sam čekati do jutra da se operem.

Kaya kaže da su se s vremenom te male neugodne situacije gomilale i da su na kraju postale uistinu iscrpljujuće.

Sloboda je lijepa - ali samoća je stvarna

Kaya priznaje i da ju je ‘život na kotačima činio slobodnom, ali jako često i jako usamljenom‘. Putovala je sama, pa je većinu mjesta obišla turistički, kao prolaznik.

- Kad bih nekoga na tim svojim putovanjima i upoznala, bilo je divno. Ali istovremeno sam shvatila da neprestano ljudima objašnjavam tko sam. Upoznala bih ljude, povezala se… i onda bih za par dana opet odlazila.

Nakon tjedan ili dva, priča se resetirala: novo mjesto, novi ljudi, nova kratkotrajna prijateljstva. Kaže da su je ti ciklusi počeli opterećivati, da je sve postalo iscrpljujuće. Sve češće je osjećala da želi nešto što se ne može izgraditi na kotačima - zajednicu, stabilnost, osjećaj pripadnosti.

U potrazi za mjestom kojem pripada

Nakon četiri godine takvog života, Kaya je shvatila da je vrijeme za promjenu:

- Bila sam umorna od traženja sigurnog mjesta za spavanje. Umorna od lova na Wi-Fi signal. Umorna od toga da se sve oko mene stalno mijenja. Poželjela sam ljude koji će me zvati imenom dulje od tjedna, prijatelje koji imaju vremena upoznati me. Željela sam svoj krug dragih ljudi, koji su tu i kad stvari ne idu dobro i kad su kampovi zatvoreni.

Kaya je putovala sama i često se osjećala usamljeno (ilustracija)

SHUTTERSTOCK

Danas živi u kući, ali s vremena na vrijeme se vraća svom kombiju:

- Nisam potpuno odustala od tog života - priznaje Kaya.

I dalje ljeti putuje kombijem, bježeći od moabske vrućine, u potrazi za stijenama podno hladnijih planina. Razlika je, kaže Kaya, u sigurnosti:

- Sad putujem znajući da me na kraju puta čeka moja kuća. I moji ljudi. To sve mijenja.

Hoće li se jednog dana vratiti punom životu na kotačima?

- Možda, nikad ne reci nikad. Ali za sada, kraća su putovanja sasvim dovoljna - zaključuje Kaya.

Svoj primjerak blagdanskog broja magazina D&D jednostavno naručite putem webshopa!

D&D