Iako je već mnogo toga napisano, održano i podijeljeno na temu cijanotipije, nije postojao službeni priručnik — sve do sada. Martina Mladenović je, unatoč svojoj multitasking svakodnevici, uspjela složiti upravo to: priručnik koji je istovremeno stručan, inspirativan i duboko osoban. Kao da je u njega utkala dio sebe. Kao voditeljica Odjela baštine Kulturno-povijesnog centra Sisačko-moslavačke županije, Martina neumorno radi na istraživanju, očuvanju i prezentaciji tradicijske materijalne i nematerijalne baštine. Kroz izložbe, nakladničke projekte, pedagoške radionice i predavanja, ona ne samo da čuva ono što je bilo, već stvara prostor za ono što tek dolazi s poštovanjem, znanjem i srcem.
Martinu poznajem dugi niz godina. Imale smo priliku surađivati više puta, i svaki susret s njom bio je spoj predanosti, požrtvovnosti i nevjerojatne radne energije. Sve to, naravno, uz njezinu zaraznu pozitivu i onu posebnu iskru koja je čini pokretačicom ideja i projekata. Kada bih trebala opisati Martinu Mladenović, vjerojatno bih, kao i mnogi, posegnula za riječima poput jedinstvena i neponovljiva, ali to bi bilo tek površno jer Martina je mnogo više od toga. Ako postoji netko tko bi svoj priručnik nazvao "Početnica za rad i radost!", onda je to upravo ona jer ona jest radost u svemu što radi, u načinu na koji pristupa svijetu, ljudima, baštini uz osmijeh koji nosi kao zaštitni znak.
Novi broj magazina D&D je na kioscima! Ne propustite 204 stranice božićne inspiracije
Povratak svjetlu i strpljenju
U vremenu instantnih fotografija i digitalnih filtera, kada slika nastaje brzinom svjetlosti i nestaje jednako brzo, zasićeni vizualnim sadržajem koji nas svakodnevno preplavljuje, teško je zamisliti da je nekada fotografija bila čin strpljenja, tišine i svjetla. Ručni postupci, kemijske reakcije i sunčeva svjetlost bili su jedini alati stvaranja i upravo ta jednostavnost, ta iskonska ljepota ručno izrađene fotografije, danas ponovno osvaja srca.
Cijanotipija nije samo umjetnost, ona je dokument, znanstveni alat, poslovni zapis. Tehnika bez fotoaparata, koja koristi željezne soli i UV zrake za stvaranje slike, bila je nekoć ključna za bilježenje važnih trenutaka, izražavanje emocija i prenošenje znanja. Danas, ona ponovno postaje prostor kreativnosti i povezanosti s prirodom. Jedna od najpoetičnijih tehnika svog vremena, cijanotipija, sa svojom prepoznatljivom plavom bojom, doživljava svoju renesansu. U svijetu, ali i ovdje u Sisačko-moslavačkoj županiji, ona pronalazi svoje uporište zahvaljujući entuzijazmu, znatiželji i predanom radu Martine Mladenović. Kroz brojne radionice, predavanja u školama, izložbe i javna predstavljanja, Martina neumorno širi znanje koje polako nestaje, vraćajući ga zajednici s ljubavlju i strašću.
"Početnica za rad i radost!" nije samo priručnik, to je poziv na putovanje. Martina vodi čitatelje kroz povijest cijanotipije, upoznaje ih s njezinim izumiteljima, razvojem kroz vrijeme i, što je najvažnije, s procesom njezine izrade. Svaka stranica nosi trag njezine strasti, njezine predanosti i njezine želje da podijeli ono što je vrijedno čuvanja. Kako Martina kaže: "U svijetu koji juri, cijanotipija nas uči stati. Pogledati. Udahnuti. I stvarati svjetlom."
U priči o cijanotipiji, uz Martinu Mladenović, neizostavno mjesto zauzima i Miroslav Arbutina Arbe, hrvatski majstor starih fotografskih tehnika, vizionar i neumorni promotor analogne fotografije. Njegov doprinos ovom području ne mjeri se samo znanjem, već i stvaranjem prostora za očuvanje i razvoj: Centar za stare fotografske tehnike i procese u Sisku, jedinstven u Hrvatskoj, nastao je upravo zahvaljujući njegovoj inicijativi i ljubavi prema fotografiji. Martina s dubokim poštovanjem ističe njegovu podršku, savjete, znanje, opremu i inspiraciju koju joj je nesebično pružao tijekom stvaranja "Početnice". Njihova suradnja nije samo profesionalna, već i prijateljska, utemeljena na zajedničkoj strasti prema baštini i svjetlu. Miroslav Arbe povremeno organizira izložbe i radionice, dijeleći svoje bogato iskustvo s novim generacijama. No, njegov najvažniji doprinos možda je pokretanje procesa upisivanja starih fotografskih tehnika kao nematerijalne kulturne baštine pri Ministarstvu kulture i medija, korak koji osigurava da ove dragocjene metode ne budu zaboravljene, već priznate, zaštićene i dostupne svima koji žele učiti. Samo je desetak osoba u Registar kulturnih dobara upisano kao nositelj popisa nematerijalne baštine Umijeća izrade fotografija povijesnim procesima, a Arbe i Martina su među njima.
U nijansi plave
Cijanotipija je prvi potpuni fotografski proces koji ne koristi srebro, već dvokomponentnu emulziju (amonijev fericitrat i kalijev fericijanid) kojom se premaže papir, tkanina ili drugi medij. Rezultat je trajna pozitivna slika u nijansama plave, nastala jednostavno, jeftino i bez toksičnih otapala. Upravo ta dostupnost i sigurnost čine cijanotipiju iznimno privlačnom kako za umjetnike, tako i za edukatore, znanstvenike i entuzijaste. No, iza te jednostavnosti krije se složena kemijska priča. Cijanidni ion, iako ključan u procesu, poznat je po svojoj toksičnosti – ometa stanično korištenje kisika, što može dovesti do gušenja unatoč prisutnosti kisika u krvi. Ipak, u kontroliranim uvjetima, njegova prisutnost u spojevima poput pruske plave nije opasna, već korisna. Pruska plava – pigment koji dijeli kemijsku osnovu s cijanotipijom, koristi se u medicini i biološkim znanostima za bojenje histoloških i patoloških preparata. Osim toga, našla je primjenu u industriji boja, tekstila i kao antikorozivni premaz.
Tehnika cijanotipije otvara prostor za istraživanje i igru, pruža slobodu da se kreativnost izrazi kroz različite medije. Martina najčešće radi na papiru, no njezin rad ne staje tu. Eksperimentira s tekstilom, glinenim pločicama, povremeno koketira s drvetom, kamenom i staklom, tražeći nove površine koje će upiti svjetlost i biljni trag. Što cijanotipiju čini toliko privlačnom, vizualno i emotivno? Baš kao i u životu – odgovor leži u nijansi. Kako kaže Martina: "Sve je u nijansi, u prijelazu, u tišini između oblika, u onome što se ne vidi odmah."
Ta misao dobiva dodatnu dubinu kad se prisjetimo povijesti jedne od najpoznatijih nijansi plave – pruske plave. Oko 1706. godine, u Berlinu, znanstvenici su sasvim slučajno otkrili ovu boju. Johann Jacob Diesbach, radeći u laboratoriju alkemičara Johanna Konrada Dippela, pokušavao je proizvesti crveni pigment poznat kao karmin. Koristio je ekstrakt zdrobljenih košenilskih štitastih uši u kombinaciji sa željeznim sulfatom i kalijevim oksidom. No, jedna serija ispala je blijedoružičasta. Pokušaj koncentracije smjese doveo je do ljubičaste, a zatim do tamnoplave boje. Zbunjeni, Diesbach i Dippel otkrili su da je kalijev oksid bio kontaminiran krvlju životinja, što je izazvalo neočekivanu kemijsku reakciju. Rezultat je bila stabilna, duboka nijansa plave, lako proizvediva i izuzetno vrijedna, jer su dotad plavi pigmenti bili rijetki i skupi. Umjetnici su je s oduševljenjem prihvatili. Pruska plava ubrzo je postala omiljena među slikarima poput Vincenta van Gogha i Claudea Moneta.
Takav odnos prema procesu stvaranja duboko je utkan i u povijest cijanotipije. Engleska botaničarka Anna Atkins bila je među prvima koja je ovu tehniku iskoristila za ilustriranje svoje knjige o papratima i algama. Godine 1843. objavila je djelo Photographs of British Algae: Cyanotype Impressions, prvu fotografski ilustriranu knjigu na svijetu. Time je postala pionirka u korištenju fotografije u znanstvene svrhe i prva žena fotograf u povijesti. Martina je tu iznimnu knjigu nedavno imala priliku vidjeti u muzeju Victoria and Albert u Londonu, a kolegi kustosu i ostaviti primjerak svoje Početnice kao prilog muzejskoj biblioteci. Knjiga Anne Atkins sadrži čak 389 cijanotipijskih otisaka algi i paprati, a svaki je ručno izrađen. Željela je dokumentirati i klasificirati biljni svijet britanskih voda, pružajući znanstvenicima i botaničarima dragocjene vizualne podatke.
Martinin svijet cijanotipije
Martina mi je jednom predivno objasnila poveznicu između cijanotipije i ceremonije čaja: "Cijanotipija je ritual, ceremonija – poput ceremonije čaja koju majstor priprema s posvećenošću i mirom, za svoje goste. U tom činu, svi zajedno uživaju u mirisima i okusima čajnih listića ili praha."
U tom svjetlu, atelje ili laboratorij postaje čajna soba. Mješavina amonijevog ferocitrata i kalijevog ferocijanida pretvara se u najfiniji čajni prah, a kist koji ga nanosi na papir odražava preciznost bambusove metlice kojom majstor ceremonije miješa biljni eliksir. Jednako kao što majstor čaja priprema napitak za svoje goste, tako i majstor cijanotipije stvara radove za svoju publiku s istom pažnjom, strpljenjem i poštovanjem prema svakom detalju. U ceremoniji cijanotipije, kemikalije se susreću s biljkama na papirnoj površini, a sunčeva svjetlost otkriva njihove nježne obrise. To je čin tihe kontemplacije i izražavanja zahvalnosti prema jednostavnosti, prirodi, trenutku i samom životu. Tako je i promociju Početnice pratila izložba naziva Cijan&Čaj u kojoj je Martina povezala ceremoničnost obje discipline te pružila posjetiteljima doživljaj atmosfere majstorske radionice i čajne sobe. Uz cijanotipijske otiske izložila je i svoju čajnu opremu koju skuplja desetljećima te je svaki dan u izložbenom prostoru (u kimonu!) kuhala svježi čaj te s posjetiteljima vodila male razgovore o ljepotama života. Izložba je donedavno bila postavljena u Etnografskom muzeju u Zagrebu, a početkom prosinca gostuje u galeriji Muzeja Moslavine u Kutini. Izložbu su pratile i radionice cijanotipije, a na papiru i tekstilu su se izrađivali radovi s motivima bilja, vječne inspiracije.
Za Martinu, biljke nisu samo motivi, one su tihi svjedoci vremena, skromni nositelji bogate priče neraskidivo povezane s poviješću ljudske civilizacije i prirodnim ekosustavom. Samoniklo bilje ima kulturni i povijesni značaj, neke vrste koriste se u tradicionalnoj medicini, druge su imale važnu ulogu u religijskim i ritualnim praksama, a mnoge nose simboličko značenje u mitologiji. Njihova prisutnost podsjeća nas na snagu prirode, njezinu sposobnost obnavljanja, preživljavanja i tihe prisutnosti koja nas poziva na poštovanje i brigu. Martina dodaje da se fotogrami mogu izrađivati i pomoću gotovih šablona, no njezini najdraži motivi dolaze iz prirode: "Biljke imaju dušu – svaki list, svaka grančica ostavlja svoj jedinstveni trag. To je ono što čini cijanotipiju živom." Upravo zato Martina u svom radu najčešće koristi samoniklo bilje. Pažljivo ga skuplja, suši i preša, birajući motive koji će u cijanotipijskim radovima zračiti jednostavnošću, ljepotom i značenjem.
Najviše voli raditi s djecom. Kroz kreativno izražavanje cijanotipijom sa samoniklim biljem, razvija inovativan pristup obrazovanju koji povezuje znanost, umjetnost, povijest i ekologiju. Djeca pritom vide konkretne rezultate svog truda, otiske koje su sami stvorili, što im pomaže da razviju osjećaj ponosa, postignuća i samopouzdanja. Njezine radionice opisuju se kao radost, veselje i vedrina jer kroz igru, kaže Martina, najlakše se nauče i najveće stvari.
Evo kako da sami napravite ukrasnu kutiji - korak po korak
Božić je vrijeme darivanja, ali i stvaranja uspomena kroz male rituale izrade poklona. Umjesto klasičnog omota, zašto ne biste sami oblikovali ukrasnu kutiju koja će već na prvi pogled nositi priču? U ovom DIY projektu spojit ćemo čaroliju blagdana s plavom estetikom cijanotipije – stare fotografske tehnike koja na poklopcu kutije ostavlja otisak prirode u nijansama indigo plave.
Cijanotipija je poput zimskog neba pretočenog u papir: jednostavna, a istovremeno magična. Kada se prenese na poklopac božićne kutije, ona postaje više od ambalaže, pretvara se u umjetnički predmet, uspomenu i znak pažnje.
Kroz korake koji slijede pokazat ćemo kako običnu kutiju pretvoriti u jedinstveni blagdanski detalj, gdje se tradicija fotografije susreće s kreativnim darivanjem.
Materijali za suhi dio: komponenta A 20-postotna otopina amonijevog fericitrata u destiliranoj vodi, kist, kutijica, suho bilje, komponenta B 8-postotna otopina kalijevog fericijanida u destiliranoj vodi, prozirno staklo, UV svjetlo
Komponente A i B miješaju se u omjeru 1:1 neposredno prije upotrebe
Emulzija se ravnomjerno nanosi na poklopac kutije. Premazana površina se suši na tamnom mjestu nekoliko minuta
Biljni materijal pažljivo se postavlja na suhu, premazanu površinu
Pokriva se prozirnim staklom radi stabilnosti
Izlaže se sunčevoj ili UV svjetlosti, biljke blokiraju svjetlost i ostavljaju bijele siluete na plavoj pozadini. Na suncu: 5-10 min. Pod UV lampom: do 10-15 minuta
Mokri dio – razvijanje slike
Prvo ispiranje – hladna voda + alkoholni ocat
Fotogram se uranja u mješavinu hladne vode i alkoholnog octa. Uklanjaju se neeksponirane kemikalije te zaustavlja proces osvjetljavanja. Ispiranje traje dok se ne uklone žućkasti dijelovi s papira
Drugo ispiranje – čista hladna voda
Stabilizira sliku i uklanja ostatke octa
Treće ispiranje – voda s vodikovim peroksidom
Dodaje se nekoliko kapi vodikovog peroksida u hladnu vodu
Trajanje: 1–2 minute
Pojačava kontrast i daje prepoznatljivu cijan-plavu nijansu.
Zatim još završno ispiranje samo u hladnoj vodi.
Kratko ispiranje za čistoću i stabilnost otiska.
Sušenje na zraku
Rad se suši prirodno, od nekoliko sati, ovisno o debljini kutije. Sušenje se može ubrzati sušilom za kosu
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....