Josip Lukač je odmalena želio biti zoolog, ali je pod utjecajem roditelja odustao od svojih snova i upisao elektrostrojarsku školu. Iako je poslije imao vlastitu tvrtku te se bavio proizvodnjom ambalaže od plastike, u njemu je i dalje tinjala neostvarena želja iz djetinjstva, da bi se u jednom trenutku sa suprugom Nikolinom odlučio odmaknuti od stresne poslovne svakodnevice, okružiti životinjama i živjeti u skladu s prirodom.
Kad su prije više od deset godina počeli uzgajati piliće za prodaju, nabavili su nekoliko domaćih životinja kako bi kupci prilikom posjeta dobili i dodatni sadržaj.
- Dvije koze smo kupili radi mlijeka za vlastite potrebe, a magarca iz ljubavi. Od bake smo imali kokice - prisjeća se Nikolina, dodajući kako su krenuli s 900 četvornih metara dvorišta uz obiteljsku kuću.
Malo po malo, otkupljujući susjedne parcele, nabavljali su sve više domaćih životinja te su odlučili pokrenuti privatni zoološki vrt. Danas se njihovo imanje Svijet Prirode "Blaga Lijepe Naše" u Lužanu Biškupečkom u Varaždinskoj županiji prostire na čak 130.000 četvornih metara, a udomljava 200-tinjak životinja. Riječ je, naime, o zaista posebnom imanju, jedinom takve vrste u Hrvatskoj, na kojemu su okupljene sve hrvatske autohtone pasmine domaćih životinja!
- Nakon koza i magarca željeli smo nabaviti purana. Došao sam kod jednog gospodina u Bednji koji se bavi uzgojem zagorskih purana. Kad sam mu rekao da gradimo zoološki vrt s domaćim životinjama, napomenuo mi je kako je nedavno prije našeg dolaska, znači prije sedam-osam godina, k njemu došla grupa Kineza koja je htjela vidjeti isključivo zagorskog purana. Kako je on to izgovorio, tako je meni kliknulo: zašto ne bismo okupili sve autohtone pasmine domaćih životinja na jednom mjestu i da ti Kinezi, uvjetno rečeno, dođu na jedno mjesto i vide sve što Hrvatska ima. I tako je sve krenulo - prepričava nam Josip.
Supružnici na imanju imaju 13 različitih vrsta životinja s više od 40 pasmina. Priznaju kako je bilo jako teško nabaviti ih, budući da su neke pasmine životinja kritično ugrožene i u izumiranju, a ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje se može vidjeti, primjerice, međimurski konj, koji spada u trenutačno najugroženije pasmine konja u svijetu.
- Imali smo tu neku sreću da smo se povezali s konkretnim i kvalitetnim ljudima koji su prepoznali našu ideju. Svojedobno nije bilo dozvoljeno da međimurski konj napušta županiju, ali mi smo upoznali jednog vlasnika kojemu se svidjela ideja i promotivna svrha našeg zoološkog vrta te nam je prodao jednog. Danas imamo tri kobile Međimurke, jedna od njih je Czilla, naš konjić od tisuću kilograma - smiju se Josip i Nikolina.
Od ugroženih pasmina imaju i istarsku kozu, dok su za dubrovačku rudu (pasminu ovce) potegnuli autom skroz do Dubrovnika. Želja im je, kažu, nabaviti i banijsku šaru (pasminu svinje).
- Imamo sve vrste domaćih životinja: konje, magarce, koze, svinje, goveda, kuniće, od peradi guske, patke, patuljaste koke i pure. Svaka vrsta ima više pasmina. Od goveda imamo ličku bušu, istarskog boškarina i slavonsko-srijemskog podolca, od koza hrvatsku šarenu i istarsku, od svinja crnu slavonsku, a od magaraca istarskog i sjeverno-jadranskog. Od ovaca imamo devet pasmina, među kojima su krčka, creska, rapska, istarska, dalmatinska pramenka... - nabrajaju vlasnici dok obilazimo imanje.
Neke životinje slobodno šeću imanjem, primjerice purice "skitnice" i puran Dragec, star sedam-osam godina, koji više ne može pratiti tempo mlađih purica, pa većinu dana odmara. Ostale životinje imaju svoje kućice i ograđena dvorišta, a sve reagiraju na zvuk zrnja u Nikolininoj ruci. Dok ih vadi iz papirnate vrećice, javljaju se koze, ovce, guske..., sve se približavaju ogradi.
- Životinje ne uzgajamo za hranu i samim time ih ne tovimo. Njihova je prehrana drukčija, one žive na sijenu, tako da im je zrnje tek poslastica - pojašnjava Josip, dodajući kako njihov radni dan počinje već u pet-šest sati ujutro, a traje sve do 22 sata. Ponekad im se i djeca pridruže u svakodnevnim zadacima: Niko (13), Tena (11), Hana (9) i Gita, koja je upravo upisala prvi razred, a uskoro navršava sedam godina.
Zanimljivo, svaku kućicu tematski prati po jedna stranica iz slikovnice "Sportske avanture plavog konjića" autora Josipa Petrlića Pjera, popraćene ilustracijama "Plavi konjić" Ljiljane Petrlić. Radnja slikovnice odvija se upravo na ovoj farmi, a Nikolina i Josip pojašnjavaju kako se poznati križevački pisac za djecu i odrasle inspirirao nakon posjeta imanju, kad se kobila oždrijebila.
Sve na imanju radili su sami, ručno. Šikarom obrasle susjedne parcele močvarnog tla, koje su s vremenom kupovali, morali su prvo raskrčiti. Pustili su ovce da pobrste travu, a korov su čupali sami. Prokopali su kanal duž cijelog imanja za slijevanje vode, kako bi se osušila cijela natopljena površina. Ogradu je Josip sam postavljao, prenoseći 50 kilograma teške bagremove stupove na ramenima.
- U početku nismo imali ni tačke. Kupovali smo dio po dio, alat, stare kosilice, sad imamo i traktor. Polako se unapređujemo. Ima tu još puno posla. Cilj nam je da svaka pasmina dobije svoju kućicu s ograđenim prostorom za ispašu, automatskim pojilicama i rasvjetom, kao i edukativnim pločama kako bi posjetitelji mogli vidjeti razliku između pojedinih pasmina - kažu.
Među zadnjim objektima koje su dovršili je natkrivena terasa uz kućicu koju koriste tijekom hladnijeg doba godine. Imaju i ugostiteljski objekt s domaćim pićem i nekoliko jednostavnih jela. Imanje je otvoreno za obiteljske posjete, a održavaju se i organizirani edukativni obilasci za vrtiće i škole. Dolaze im organizirane grupe turista, među kojima su i Amerikanci, Belgijci, Arapi... Organiziraju i "family day" za hrvatske tvrtke, a ističu kako se kupnjom ulaznice izravno pomaže održavanju životinja na imanju, a samim time i očuvanju ugroženih, autohtonih pasmina hrvatskih domaćih životinja.
- Kad me pitaju koliko imamo životinja, ne volim to gledati kroz brojku. Nije isto imati međimurskog konja i 100 kokoši. Konj pojede tri puta više nego sto kokoši u jednom danu. Volim reći da imamo taman koliko možemo bez ičije pomoći, da nijedna životinja ne bude gladna - zaključuje Josip.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....