Njihov EduGarden 2.0 zamišljen je kao vrt unutar učionice, ali i kao prostor istraživanja. U njemu učenici uzgajaju biljke, mjere njihov rast, bilježe podatke, fotografiraju promjene i uspoređuju rezultate. Digitalni dio sustava prati ono što se događa u stvarnim gredicama, povezujući svakodnevnu brigu o biljkama s edukacijom, bodovima i natjecanjem među školama na nacionalnoj i globalnoj razini.
A sve je počelo mnogo skromnije, u studentskoj sobi, s jednom teglicom jagoda i inženjerskom željom da se nešto unaprijedi.
Jagode na prozoru kao početak priče
Iza Smart Gardena danas stoji tim koji okuplja nutricioniste, agronome, savjetnike i marketinške stručnjake, uz dvojicu osnivača: Josipa Lukešića, magistra strojarstva, i Andreja Penića, magistra elektrotehnike. Poduzetnička znanja, kažu, stjecali su kroz vlastite pokušaje i pogreške, postupno pretvarajući početnu znatiželju u sustav namijenjen školama i kućnom uzgoju.
„Smatramo da su biljke i tehnologija zanimljiv spoj za svakog učenika jer na moderan način pružaju nova znanja i vještine”, ističu.
Ideja pametnog vrta za škole nastala je prije gotovo pet godina. Kupili su teglicu jagoda, postavili je na prozor studentske sobe i čekali prve plodove. No čekanje se dvojici budućih inženjera nije osobito svidjelo.
„Odlučili smo tu teglicu malo unaprijediti. Spojili smo je na pumpice za vodu i prihranu, a na 3D printeru izradili joj novi izgled, sve kako bi jagodice brže izrasle”, prisjećaju se.
Jedna teglica ubrzo je otvorila prostor za nove ideje. Počeli su razvijati veće i naprednije posude za uzgoj, a zatim razmišljati o tome kako cijeli koncept povezati s učenjem. Tako je nastao edukacijski pametni vrt za škole, uz želju da njihov proizvod jednoga dana bude dostupan svakoj školi.
„Danas, gotovo pet godina nakon začetka ideje, možemo reći da se bližimo ostvarenju te želje”, kažu.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
Tri gredice za tri različita iskustva
Točan naziv nove generacije sustava je EduGarden 2.0. Najjednostavnije ga opisuju kao sustav za uzgoj biljaka u učionici, uz koji učenici, koristeći tehnologiju, obrađuju podatke, mjere, fotografiraju, skupljaju bodove i uspoređuju svoj rad s drugim školama.
Njegovu osnovu čine tri odvojene sekcije, a iznad svake nalazi se LED svjetiljka čiju je visinu moguće prilagođavati rastu biljaka. Biljke se uzgajaju u zemlji, a ne u vodi, no njihov životni ciklus ne počinje izravno u gredicama.
Sjeme se najprije sije u propagator, mali plastenik u kojem može proklijati znatno više sadnica nego što ih poslije stane u vrt. Učenici potom odabiru najjače primjerke i presađuju ih, dok višak sadnica mogu ponijeti kući, posaditi u školski vrt ili podijeliti drugom razredu.
Upravo u tom jednostavnom koraku osnivači vide prirodan način uključivanja roditelja u cijelu priču.
„Dijete donese sadnicu kući i mora je nekamo posaditi”, objašnjavaju.
Svjetlo osiguravaju svjetiljke, zbog čega vrt ne ovisi o položaju prozora ni količini prirodnog osvjetljenja. Zalijevanje je, međutim, namjerno ostavljeno učenicima. Uz uređaj dolazi mjerica kojom djeca, prema planu edukacije, ručno dodaju vodu.
„Namjerno nema pumpi. Dijete koje samo natoči litru vode zapamti koliko je biljci trebalo. Ako sustav sve obavlja sam, izostaje upravo onaj dio iskustva iz kojeg se uči”, ističu.
Tehnologija koja ostavlja prostor za rad rukama
Senzori u svakoj od triju sekcija zasebno mjere vlagu tla, dok se u prostoriji prate temperatura, vlažnost i kvaliteta zraka, uključujući ugljikov dioksid i hlapive organske spojeve. Sustav automatski upravlja trajanjem osvjetljenja i jačinom svjetla, neovisno za svaku sekciju.
Takva podjela omogućuje da se unutar jedne učionice, neposredno jedna uz drugu, uzgajaju iste biljke u trima različitim uvjetima. U tome osnivači vide jednu od najvećih vrijednosti svojeg rješenja.
Sve ostalo ostaje u rukama učenika i nastavnika. Oni zalijevaju izmjerenom količinom vode, podižu svjetiljke kako biljke rastu, mjere visinu, broje listove i važu berbu. Svakoga dana fotografiraju gredicu iz istog kuta, a od tih fotografija nastaje ubrzana snimka rasta, odnosno timelapse.
Kako to izgleda u praksi, objašnjavaju na primjeru bosiljka.
„Posijemo ga u sve tri sekcije. Lijevoj osiguramo 16 sati svjetla i svjetiljku postavimo blizu biljke, srednjoj 12 sati, a desnoj osam sati, uz udaljeniju svjetiljku. Pri tjednim mjerenjima učenici očitavaju vlažnost tla u svakoj sekciji te upisuju koliko su litara vode dodali i koliko je bosiljak narastao. Za šest tjedana imamo tri različita bosiljka iz istog paketića sjemena, uspoređena na fotografijama i na vagi, a razred sam objašnjava zašto su različiti.”
Krastavac koji izgleda kao limun
Odabir biljaka također je dio promišljenog pristupa učenju. Uz EduGarden 2.0 dolaze sorte koje se ne susreću često na policama trgovina: paprike različitih boja, čokoladna paprika, krastavac u obliku limuna i još nekoliko neuobičajenih sorti.
„Djeci ne dajemo običnu salatu. Dijete koje čeka da naraste krastavac koji izgleda kao limun vraća se vrtu svaki dan, dok običnu salatu već poznaje od kuće”, objašnjavaju.
Takav izbor potiče znatiželju, ali i proširuje dječju predodžbu o hrani. Učenici otkrivaju da paprika ne mora biti crvena ni krastavac zelen te da se i takve biljke mogu uzgojiti u učionici.
Do prvih plodova ipak treba pričekati. Krastavcima je potrebno oko dva mjeseca od sjetve, a paprikama oko tri, pa se cijeli ciklus planira unutar polugodišta. I strpljenje je, naglašavaju, važan dio edukacije.
Prije kušanja berba se obvezno važe. Masa uroda po sekciji jedan je od glavnih podataka pokusa, a tek nakon bilježenja rezultata uzgojeni se plodovi mogu konzumirati.
Kako u učionici usporediti Las Vegas, Hrvatsku i Tokio
Rad uz vrt organiziran je kao izvannastavna grupa, a edukacije traju određen broj tjedana. Svaki tjedan donosi zadatak dostupan u nastavničkom portalu, razrađen na trima razinama: osnovnoj, namijenjenoj svima, produbljenoj za učenike sedmih i osmih razreda te razini izazova za srednjoškolce.
Nastavnik na prijenosnom računalu otvara portal i pregledava što toga tjedna treba izmjeriti i upisati. Učenici zatim mjere, zalijevaju, broje i fotografiraju. Na kraju sata podaci su pohranjeni u sustavu, a graf rasta i timelapse automatski se nadopunjuju.
Jedan od pokusa nosi naziv „Tri klime, jedna biljka”. U sve tri sekcije sije se ista sorta, dok se mijenjaju trajanje osvjetljenja, udaljenost svjetiljke i količina vode koju biljka dobiva. Prema zamisli pokusa, jedna sekcija oponaša klimatske uvjete Las Vegasa, druga sjeverne Hrvatske, a treća Tokija.
Nakon nekoliko mjeseci učenici mogu usporediti biljke različite visine i prinosa, uz sve tjedne podatke i fotografije koje su prikupili. Tako nastaje podloga za razgovor o tome što se s biljkom događa kada joj se promijene uvjeti rasta.
Kraći pokus, „Tri gustoće, jedna vaga”, usmjeren je na samo jednu promjenu. Ista biljka sije se rijetko, srednje gusto i gusto, a završno vaganje pokazuje u kojoj je sekciji najveći prinos po biljci, a u kojoj ukupan prinos.
Nova generacija nastala uz nastavnike
Prvi EduGarden bio je tehnički složeniji. Imao je pumpe za vodu i hranjivo, automatsko zalijevanje prema očitanjima senzora te jednu veliku svjetiljku s motorom. Taj sustav radi i danas, no bio je približno pet puta skuplji i, prema iskustvu njegovih autora, previše je zadataka obavljao samostalno.
„Djeca su gledala kako stroj zalijeva. U verziji 2.0 promijenili smo logiku. Uveli smo tri odvojene sekcije s vlastitim svjetiljkama kako bi se u jednoj učionici mogao provoditi pravi pokus. Izostavili smo pumpe, a vodu učenici dodaju ručno jer je i to dio učenja”, objašnjavaju.
Nova generacija donosi i unaprijeđenu mobilnu aplikaciju za svakog učenika te nastavnički portal s pripremljenim tjednim planovima.
Važan dio razvoja bili su razgovori s nastavnicima. Među njihovim željama našla se i mogućnost samostalnog osmišljavanja edukacija, pa portal danas svakom nastavniku omogućuje da izradi vlastiti program koji potom mogu koristiti škole diljem svijeta.
Korištenje tih sadržaja moguće je pratiti. Kada neka škola započne edukaciju i uspješno je završi nakon nekoliko tjedana ili mjeseci, može je ocijeniti. Nastavnik koji ju je osmislio dobiva potvrdu o napisanoj edukaciji, njezinu korištenju i sudjelovanju učenika.
„Te potvrde nastavnici koriste za napredovanje u struci”, dodaju osnivači.
Digitalna biljka raste zahvaljujući stvarnoj aktivnosti
Ulaskom u aplikaciju putem QR koda svoje škole učenik dobiva vlastitu EduPlant, odnosno EduBiljku u hrvatskoj verziji aplikacije. Njezin rast ovisi o bodovima EduPoints, skraćeno EP, koji se prikupljaju aktivnostima: dnevnom brigom o biljci, kvizovima u botaničkom laboratoriju i zadacima koje grupa obavlja uz stvarni vrt.
„Bodovi se ne mogu kupiti ni za kakav novac, ni u jednoj dobi. To je pravilo od prvog dana”, naglašavaju.
Stvarni vrt i aplikacija povezani su u oba smjera. Tjedna mjerenja i fotografije koje nastavnik unosi u portal donose bodove školi, pa se rad u učionici odražava i na digitalni napredak. Djeca u aplikaciji mogu pratiti timelapse rasta vlastite školske gredice, a razredi se uspoređuju prema broju bodova po učeniku, kako bi manje škole imale jednake izglede kao velike.
Fotografiraju se isključivo biljke, nikada djeca. Bodovi koje škole prikupe tijekom godine vidljivi su na nacionalnoj i globalnoj ljestvici, što omogućuje ravnopravno natjecanje škola iz različitih dijelova svijeta.
Natjecateljski dio ima i svoj vidljivi znak. EduGarden 2.0 opremljen je ambijentalnim osvjetljenjem, a vrt škole koja u određenom trenutku ima najviše bodova svijetli.
„Tako dodatno potičemo želju za natjecanjem, a time i za edukacijom uz naš pametni vrt”, kažu.
Iskustvo iz Lipovljana koje posebno pamte
Iza njih su već tri godine iskustva s primjenom pametnog vrta, a reakcije učenika, ističu, jedan su od glavnih razloga zbog kojih projekt razvijaju s toliko ustrajnosti.
Posebno pamte povratak u Osnovnu školu Josipa Kozarca u Lipovljanima, godinu dana nakon postavljanja prvog sustava. Ondje ih je dočekalo nešto što se teško može izraziti tehničkim specifikacijama ili brojkama.
„Nastavnica je svakom učeniku ispisala list s edukacijom, a svaki je učenik na njega napisao vlastiti zaključak, poput eseja. Iz tih se radova jasno vidjelo koliko su vremena proveli uz pametni vrt i koliko su pomno prošli sve edukacije. Teško je riječima opisati naše oduševljenje”, prisjećaju se.
Upravo je u toj školi 2023. godine postavljen jedan sustav prve generacije, koji radi i danas. EduGarden 2.0 nova je generacija, čije su prve isporuke školama predviđene ove školske godine.
Što zapravo znači brojka od 77 škola
Broj od 77 škola, koji se spominje uz projekt, osnivači žele jasno objasniti: riječ je o dogovorenim suradnjama, a ne o već postavljenim sustavima.
Prema njihovim riječima, 77 škola u Hrvatskoj ove je godine prijavilo projekt s EduGardenom 2.0 prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja, u sklopu programa kroz koji škole dobivaju sredstva za takvu opremu. Instalacije trebaju početi nakon pristizanja odluka.
„Za nas je to i veći dokaz od bilo koje nagrade: 77 nastavničkih vijeća sjelo je i napisalo projekt oko našeg vrta”, ističu.
Prema planovima u trenutku razgovora, prvi EduGarden 2.0 trebao bi biti službeno instaliran u jednoj školi u Dubaiju u studenome. Ondje odlaze na sajam školske opreme kako bi predstavili novu generaciju sustava, a u međuvremenu su ostvarili i suradnju sa školom u kojoj planiraju postaviti prvi uređaj.
Stručna podloga i ritam školskog sata
Botanički sadržaj, odabir biljaka i tjedni planovi edukacija prolaze stručnu provjeru prof. dr. sc. Marka Peteka s Agronomskog fakulteta. Cilj je osigurati točnost informacija koje učenici čitaju u aplikaciji, a nastavnici koriste u portalu.
Suradnja s nastavnicima usmjerena je na svakodnevnu primjenu. Portal je razvijen imajući na umu vrlo konkretnu situaciju: nastavnika, dvadesetero djece i školski sat od 45 minuta. Zato svaki tjedan donosi jasne upute o tome što treba napraviti.
Praćenje rezultata ugrađeno je u sam sustav. Mjerenja, zalijevanje i fotografije bilježe se kada nastanu, pa se podaci ne moraju naknadno prikupljati.
„Prvu cjelovitu sliku primjene u više škola imat ćemo na kraju ove školske godine”, najavljuju.
Vrt kojem je dovoljna jedna utičnica
Sastavljen EduGarden 2.0 širok je tri metra, dubok dva metra i visok dva metra. Samostojeći je, pa mu je potrebno osigurati prostor od približno tri puta dva metra, jednu električnu utičnicu i Wi-Fi vezu.
Prirodno svjetlo nije nužno jer potrebnu rasvjetu osiguravaju svjetiljke. Sustav se zato može smjestiti u hodnik ili učionicu, bez uvjeta da prostor ima prozore okrenute prema jugu.
Uređaj dolazi rastavljen, na jednoj paleti, a težak je oko 50 kilograma. Sastavljanje traje približno tri sata. U svim hrvatskim školama postavljanje preuzimaju sami osnivači, koji pritom upoznaju s radom sustava nastavnike koji će ga koristiti.
Edukacije su planirane unutar nastavne godine, od rujna do lipnja, kako bi učenici berbu dočekali prije praznika. Ako tijekom ljeta u školi nema nikoga tko bi se o biljkama brinuo, vrt miruje.
Cijena, održavanje i troškovi korištenja
Paket za školu stoji 5000 eura, a uključuje uređaj, dostavu i postavljanje, obuku nastavnika, nastavnički portal te aplikaciju za sve učenike.
„Cijena je usklađena s okvirom sredstava koja škole za ovakvu opremu mogu dobiti kroz projekte, kako bi pokrile financiranje”, objašnjavaju.
Pretplate nema. Nakon što potroši početnu količinu materijala koju dobiva uz uređaj, škola sama, prema njihovu popisu, nabavlja supstrat i sjeme. To su ujedno redoviti troškovi koje navode uz korištenje sustava.
Održavanje obuhvaća zalijevanje i čišćenje gredica između dviju sjetvi, a jamstvo na uređaj traje dvije godine.
Pobjeda iz četvrtog pokušaja i put u Las Vegas
Nedavna pobjeda na Idea Knockoutu za osnivače Smart Gardena ima posebno značenje. Natjecanje su pokušali osvojiti četiri puta, dvaput završili na drugome mjestu, a ove godine napokon stigli do pobjede.
„To nam priznanje znači više od bilo kojeg dosad. Za nas je dokaz da se rad, trud i upornost isplate. Vjerujemo da se ove godine sve posložilo i da smo spremni za svjetsko tržište”, kažu.
Pobjeda im osigurava štand na CES-u u Las Vegasu, koji opisuju kao najveći tehnološki sajam na svijetu, te avionske karte i hotelski smještaj. Prijevoz samog proizvoda do sajma ipak trebaju financirati vlastitim sredstvima, što im je zbog visokih cijena trenutačno izazov.
Na CES namjeravaju ponijeti cijeli EduGarden 2.0, koji će na paleti prijeći ocean. Od nastupa očekuju dva konkretna pomaka: povezivanje s distributerima i školskim mrežama za tržišta izvan Hrvatske te pronalazak sponzora koji bi im pomogli financirati dopremu uređaja u Las Vegas.
Europsko tržište pritom opisuju kao stotinjak puta veće od hrvatskog, a američko kao još veće.
„Ne tražimo investitore, nego partnere koji će naše proizvode ponuditi na svojim tržištima”, ističu.
Dizajnirano u Karlovcu, povezano vlastitim softverom
Svi proizvodi Smart Gardena dizajnirani su u Karlovcu, gdje se odvija i većina rada na njima. EduGarden 2.0 i kućni vrt Aurelia u cijelosti se proizvode u Hrvatskoj. Hardver manjeg hidroponskog vrta Simply proizvodi se u Kini prema njihovu dizajnu, dok su kontrola kvalitete i softver u Hrvatskoj.
Softverski dio u potpunosti je njihov. Aplikaciju, poslužitelj, nastavnički portal i internetsku trgovinu razvili su unutar vlastitog tima, bez oslanjanja na tuđe platforme.
Najzahtjevnijim dijelom razvoja ne smatraju jednu komponentu, nego povezivanje svih dijelova u skladnu cjelinu: uređaja u školi, aplikacije na učenikovu mobitelu, portala na nastavnikovu računalu i poslužitelja koji usklađuje njihov rad.
U toj povezanosti vide i svoju glavnu razliku u odnosu na druga rješenja.
„Drugi pametni vrtovi nude uređaj, školski ekoprogrami edukaciju bez uređaja, a aplikacije o prirodi ekran bez biljke. Mi smo, prema našem iskustvu, jedini koji povezuju sve te dijelove u zaokruženu cjelinu”, kažu.
Dodaju i da je svaki dio sustava moguće zasebno zamijeniti, čime žele osigurati kontinuitet korištenja, bez ovisnosti o jednom nastavniku ili jednom komadu hardvera.
Isti pristup i za mali stan bez balkona
Uz školske sustave razvijaju i vrtove za kućnu upotrebu, utemeljene na istom pristupu: biljci, svjetlu i aplikaciji koja korisnika vodi kroz uzgoj.
Aurelia je posuda s pravom zemljom i njihovim sustavom Magic Stick, koji sam dovodi vodu iz spremnika. Vodu je potrebno dolijevati svaka dva do tri tjedna.
Simply je hidroponski vrt s osam mjesta za sadnju i LED svjetiljkom koja se podiže kako biljke rastu. Verzije Pro imaju svjetiljku kojom se upravlja putem aplikacije, dok aplikacija korisnika vodi od sjetve do berbe i svakodnevno objašnjava što se događa s njegovom biljkom.
Za nekoga tko živi u malom stanu, nema balkon i tek se upoznaje s uzgojem, izdvajaju tri savjeta.
„Počnite s bosiljkom. Oprašta najviše, a prvi list može se ubrati za nekoliko tjedana. Odaberite vrt sa svjetiljkom jer prozor u stanu rijetko osigurava dovoljno svjetla, dok svjetiljka s vremenskim programatorom to olakšava. I nemojte posijati samo jednu sjemenku: posijte ih nekoliko, pa ostavite najjaču biljku. Ostalo je dolijevanje vode kada aplikacija kaže”, savjetuju.
Znanje koje se ne može prenijeti samo predavanjem
Njihov je sljedeći korak isporuka prvih EduGardena 2.0 hrvatskim školama tijekom ove školske godine. Za iduću godinu najavljuju ulazak u Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu preko distributera, dok od nastupa na CES-u i u Dubaiju očekuju otvaranje razgovora za udaljenija tržišta.
Aplikaciju nastavljaju razvijati s namjerom da korisnik svakoga dana nauči nešto novo o svojoj biljci.
„Želimo vodič kojem se ljudi vraćaju jer su nešto naučili i žele nastaviti učiti”, objašnjavaju.
Za nekoliko godina Smart Garden zamišljaju kao tvrtku iz Karlovca koja razvija i proizvodi uređaje, dok ih partneri predstavljaju na svojim tržištima, od Hrvatske do Amerike i Australije. Ipak, ono što smatraju najvažnijim ne izražava se brojem škola, veličinom tržišta ni iznosima u eurima.
„Dijete koje je godinu dana zalijevalo svoju biljku, vagalo berbu i gledalo kako raste zna nešto što se ne može prenijeti samo predavanjem: da živa bića traže brigu, da rezultat dolazi polako i da ga je vrijedno čekati. Ako uz to kući donese i sadnicu, obavili smo posao”, zaključuju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....