Vedrana Peček je mlada umjetnica koja već godinama gradi svoj jedinstveni put na sjecištu znanosti, umjetnosti i ekološke osviještenosti. Nakon završetka Škole za grafičku produkciju i dizajn, upisuje Tekstilno-tehnološki fakultet, gdje je 2023. magistrirala inženjerstvo tekstilne tehnologije i modnog dizajna. Njezin magistarski rad, naslovljen “Istraživanje primjene prirodnih bojila za bojadisanje tekstilnih materijala”, postavio je temelje njezine današnje umjetničke prakse.
Kroz svoj rad, Vedrana istražuje spojeve znanstvenih metoda i kreativnog izraza, stvarajući vlastite tinte i pigmente za ilustracije i slikanje. Poseban naglasak stavlja na prirodna bojila koja ekstrahira iz lokalnog i invazivnog bilja, poput zlatnice, kore otpadnog drveća te biljaka koje sama uzgaja u vrtu – kadifica, šafranike, pupavice i eukaliptusa. Vedrana aktivno revitalizira tradicijske tehnike manipulacije tekstilom i bojadisanja, oživljavajući zaboravljene zanate i vještine ručnog rada. Kroz radionice koje je pokrenula s fokusom na invazivne bilje, nametnike i otpadno bilje, približava ovu kompleksnu tehniku široj publici. Time potiče svijest o važnosti ekološke i održive proizvodnje, posebno u kontekstu suvremene modne industrije.
Za vas je danas pokazala kako u 11 koraka od obične svilene marame napraviti pravo umjetničko djelo. Naravno, uz pomoć tehnike bojadasinja koja karakterizira njezin rad.
Bojadisanje je drevna tehnika obojenja materijala koja se temelji na kemijskom procesu vezanja bojila na površinu tekstila, kože ili drugih supstrata. Stoljećima su prirodna bojila bila temelj ove vještine, a danas ponovno dobivaju na važnosti zahvaljujući rastućem interesu za održivu i ekološki osviještenu proizvodnju.
Za razliku od sintetskih bojila, koja se oslanjaju na jednostavne kemijske formule, prirodna bojila sadrže kompleksne spojeve poput flavonoida, tanina i karotenoida. Upravo ti spojevi daju boji dubinu, nijansiranost i karakter, čineći svaki rezultat jedinstvenim. U kulturama drevnog Mediterana – među Feničanima, Egipćanima, Grcima i Rimljanima – bojadisanje je bilo cijenjeno kao zanat koji je zahtijevao znanje, strpljenje i preciznost.
Vedrana Peček opisuje bojadisanje kao vještinu kemijskog izdvajanja i vezanja bojila iz prirodnih izvora – biljnih, mineralnih ili životinjskih – uz pomoć močila, tvari koja služi kao fiksator. Močilo osigurava da boja ostane postojana: stabilna na pH vrijednosti, otporna na UV zračenje i pranje, uz minimalno izbjeljivanje. Poznavanje kemije ključno je za razumijevanje zašto određene biljke daju bolje rezultate, a Vedrana je svoja istraživanja provodila u laboratoriju fakulteta, koristeći specijalizirane aparate za analizu i testiranje materijala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....