Zamislite da naslijedite staru obiteljsku kuću koja je u tolikoj mjeri oronula da se postavlja pitanje je li isplativije graditi novu ili spašavati postojeću. Mina Filipović iz Beograda sa suprugom upustila se u veliki izazov, a danas u toj istoj kući žive okruženi prostorom koji odiše toplinom i kreativnošću.
Put kojim je išla Mina Filipović prilično je zanimljiv - od studija za radnog okupacijskog terapeuta, preko rada u kozmetičkim salonima, sve do otkrivanja strasti prema dizajnu interijera.
"Tijekom studija sam masirala, a kasnije sam učila raditi manikuru, pedikuru, trepavice i mikroblading obrva. Ljubav prema estetici oduvijek je bila prisutna", ispričala je za Zadovoljna.rs. Ipak, još u djetinjstvu maštala je o oblikovanju prostora.
Na njezinu Instagram profilu gdje ima preko 41 tisuću pratitelja, Mina dijeli strast prema interijeru, dekoraciji, fotografiji i DIY projektima. Njezin feed postao je svojevrsni album uspomena i ideja, ali i dokaz kako se ljubav prema uređenju prostora može pretočiti u životni stil.
Tamo je dokumentirana i transformacija kuće u Zemunu koju je njezin suprug naslijedio od djeda. Kuća, izgrađena 1962., bila je u derutnom stanju i činilo se gotovo nemogućim od nje stvoriti dom.
Tri mjeseca radova
Prvotni plan bio je izgraditi malu montažnu prizemnicu okruženu cvijećem, no komplicirana papirologija i neriješeni suvlasnički odnosi spriječili su gradnju. Jedino rješenje bilo je adaptirati staru kuću.
"Izvođač nam je čak rekao da bi bilo jeftinije i lakše sve srušiti i krenuti ispočetka", prisjeća se Mina.
Unatoč svemu, odlučili su se na kompletnu rekonstrukciju. Rušeni su gotovo svi unutarnji zidovi, uvedene nove instalacije i mijenjan raspored prostorija. Od trenutka kada su krenuli do useljenja prošla su samo tri mjeseca. Kuća je dobila koncept otvorenog prostora, s velikim balkonskim vratima koja propuštaju svjetlost. Od stare konstrukcije ostao je tek zid od cigle u dnevnom boravku – sve ostalo je novo, ali ojačano čeličnim gredama.
Dizajn bez arhitekta
Nisu imali arhitekta - Mina je sama crtala planove i projektirala raspored.
"Danima i noćima sam mjerila, istraživala i prepravljala. Na kraju sam izvođačima pokazala svoj nacrt i pitala mogu li raditi prema njemu - i pristali su", kaže.
Najviše su je mučila pitanja rasvjete i utičnica, no zahvaljujući njezinoj snalažljivosti sve je uspjelo. Stare stvari u njezinoj kući dobile su novi život - džemper je postao jastučnica, stolac iz djetinjstva ponovno se uklopio u interijer, a stare boce pretvorene su u vaze.
Jedna od njezinih velikih želja bio je walk-in ormar. Iako kuća ima samo 65 kvadrata, uspjela ga je uklopiti u tri kvadrata. Tu su i vešeraj, uređen vlastitim rukama, te pažljivo osmišljen prostor u kojem svaka polica ima svoje mjesto.
Jedino što nije mogla ostvariti bio je veliki kuhinjski prozor - zbog zajedničkog zida s drugom kućom to fizički nije bilo izvedivo. "Možda u nekom sljedećem projektu", dodaje kroz smijeh.
Život u hygge stilu
Danas, kad su radovi gotovi, Mina kaže da konačno živi ono o čemu je maštala u studentskim danima - vlastiti dom u kojem može provoditi male svakodnevne rituale. Vodi se danskom filozofijom hygge, prema kojoj se sreća pronalazi u sitnicama i ugođaju doma.
"Za mene je to šalica kave ili čaja dok sam uvaljena u jastuke, uz keksić i knjigu, umotana u topli pokrivač. U pozadini svira tiha gitara, a prostor obasjava toplo žuto svjetlo i svijeće", opisuje.
Iako često zbog obiteljskih obveza nema puno vremena za takve trenutke, trudi se svake večeri pronaći barem pola sata samo za sebe. Među zidovima koje je sama oblikovala, Mina Filipović pronašla je svoj mir i pokazala da i ruševina može postati dom iz snova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....