Kada je prije pet godina stigla u Zagreb iz ukrajinskog grada Sumija, 38-godišnja Natalia Zhepalo nije niti slutila da će joj upravo vještina koju je naučila još kao djevojčica postati mnogo više od hobija. Danas iza nje stoji sve više ispletenih vestica, kapica, čarapica i igračaka, a pred njom je plan da pod imenom Cool Babka svoju ljubav prema pletenju konačno pretvori u pravi posao.
Pletenje je dio Natalijina života još od djetinjstva jer je u kraju iz kojeg dolazi to vještina koja se njeguje generacijama. Igle i vuna ondje su joj bile nešto sasvim uobičajeno, kao i ručno izrađeni odjevni predmeti koje je bilo moguće naći gotovo posvuda. Zato ju je po dolasku u Hrvatsku pomalo iznenadilo što ručno izrađene pletenine na susreće tako često kao u svojoj domovini. Njezin suprug tada je već godinu dana radio u Hrvatskoj, a ona mu se pridružila sa sinom koji je imao sedam i pol godina.
- Kod nas takve stvari vidite posvuda. Kad sam došla u Zagreb, iznenadilo me što ovdje nije tako lako naći pletenine "na svakom uglu" pa mi je trebalo malo vremena da uopće nabavim sve potrebno za izradu - prisjeća se Natalia.
Za novi početak uzela je tek par igala i klupko vune te se vratila onome što dobro zna. Kako je upoznavala Zagreb i sve se bolje snalazila na njegovim ulicama, tako je počela otkrivati i mjesta na kojima može kupiti vunu i druge potrebne materijale. S vremenom je počela izrađivati sve više različitih predmeta, isprobavati nove ideje i ponovno se ozbiljnije posvetila vještini koju je godinama njegovala kao hobi.
Posebnu ulogu u cijeloj priči imala je njezina danas trogodišnja kći Eva jer je Natalia u početku sve plela upravo za nju. Nastajale su vestice i drugi mali, unikatni komadi koje je Eva nosila sve dok ih, kako to s djecom brzo biva, nije prerasla.
- Umjesto da odjeća koju je moja kći prerasla završi u ormaru, odlučila sam je ponuditi drugima i prodavati preko Facebooka, a ubrzo su počele stizati reakcije. Ljudi su mi se javljali i davali komplimente, ali sve češće i pitali mogu li nešto slično izraditi i za njihovu djecu - rekla nam je Natalia.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
Tako se pletenje za svoje dijete postupno počelo pretvarati u nešto više, a nastala je i ideja o vlastitom brendu upečatljiva imena, pod kojim nastaju gotovo svi predmeti koje zna isplesti, od čarapica i kapa do vestica i igračaka.
Igra riječi u nazivu otkriva i koliko tradicije Natalia želi sačuvati. Riječ "kulbabka" na ukrajinskom označava pahuljastu "glavu" maslačka koja podsjeća na nježni dodir vune, a istodobno ima humorističan prizvuk zbog riječi "babka" i uvriježene predrasude da je riječ o hobiju "za bake".
Od dolaska u Zagreb Nataliju u ideji da osnuje vlastiti brend podržava suprug koji joj je, kaže nam, uvijek "vjetar u leđa". U svaki su predmet upleteni sati njezina rada: samo za jednu dječju vesticu, na primjer, treba joj pet do šest sati rada iglama i pletivom. Dok tvornička odjeća nastaje za nekoliko minuta, za svaki njezin komad potrebni su sati ručnog rada, od prvog reda do posljednje petlje.
Natalia je trenutačno nezaposlena pa vrijeme ispunjava pletenjem, ali i novim idejama kojih je, priznaje, sve više otkako svoj rad predstavlja na društvenim mrežama. Svaka nova reakcija i upit donose joj novu ideju o tome što bi još mogla napraviti pa se Natalia upravo odvažila i na otvaranje vlastitog obrta u sklopu kojeg će, osim pletenih predmeta, moći ponuditi i svoje znanje.
Sljedeći je korak otvaranje obrta, a postupak je već u tijeku. No Natalia već razmišlja i o tome što želi nakon toga. Plan joj nije samo nastaviti izrađivati i prodavati vlastite pletenine nego i znanje koje je donijela iz Ukrajine prenijeti drugima. Pokazalo se, naime, da ljude ne zanimaju samo gotovi proizvodi nego žele i sami naučiti kako ih izraditi.
- Mnogi su me već pitali mogu li ih naučim plesti, tako da interesa ima i za učenje. Želja mi je održavati redovite radionice pletenja, prvenstveno za odrasle, ali i za djecu koja pokažu interes - otkriva Natalia.
Kroz takve bi radionice, vjeruje, tradicionalni hobi uz koji je odrasla u Sumiju mogao naći novu publiku stotinama kilometara dalje. Na njima bi drugima mogla prenijeti ono što je počela učiti još kao djevojčica, ali i pokazati koliko se toga može napraviti uz tek nekoliko igala, malo vune, vremena i strpljenja.
Upravo bi je to u cijeloj priči najviše veselilo. Ono što je za Nataliju počelo kao dio odrastanja u Ukrajini, a u Zagrebu se nastavilo pletenjem za malu Evu, danas je na putu da postane njezin posao. Radionice koje najavljuje mogle bi joj pružiti i priliku da vještinu koju je donijela iz rodnog Sumija prenese novim generacijama u Zagrebu, daleko od mjesta u kojem ju je i sama naučila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....