Postoje mjesta koja nas, čim zakoračimo u njih, natjeraju da zastanemo, udahnemo i ostavimo vanjski svijet pred vratima. Upravo takav jedan kutak krije se u staroj drvenoj kući u Svetom Ivanu Zelini, gdje se blagdani ne mjere raskoši, nego osjećajem.
U dijelu bakine kuće, koji su s puno pažnje uredile majka Ivanka i njezina kći Nika, nastao je mali, ali poseban prostor — svojevrsni atelje u kojem prošlost nije samo uspomena, nego temelj za sve ono što tek dolazi. Umjesto modernizacije, odlučile su zadržati duh starine. Stari namještaj, koji je pažljivo obnovljen, dobio je novi život, a prostor je postao mjesto kreativnosti, sezonskih ideja i spontanih DIY projekata.
U toj kući Uskrs nikada nije bio predstava za druge. Nema užurbanih priprema, nema stolova pretrpanih hranom ni dekoracija koje pokušavaju impresionirati.
To je miris svježe mljevene kave, starinskih kolača i drva koje pamti generacije. To je trenutak kada se okupe obitelj i prijatelji — najavljeni ili spontano — i kada razgovor i smijeh postaju važniji od svega ostalog.
To su mali rituali susreta u kojima je prisutnost važnija od poklona, a atmosfera važnija od savršenstva.
Najljepši dio priprema za Uskrs upravo je, kako kaže Nika, kreativni nered. Dok mnogi posežu za gotovim dekoracijama, ovdje se inspiracija pronalazi u prirodi.
Tijekom cijele sezone skupljaju se grančice, lišajevi i mekani jastuci mahovine, pronađeni po šumama i poljima. Bez strogog plana, spontano se pretvaraju u dekoracije koje imaju dušu.
Ove godine tako su nastala dva posebna vijenca. Jedan “divlji”, mirisan i neukroćen, izrađen od granja s lišajevima i suhe mahovine koja je prethodno krasila božićne jaslice. Drugi, nježniji, od maslinovih grana koje rastu upravo u Zelini. Maslinov vijenac ostao je na ulaznim vratima, dok je šumski vijenac pronašao svoj put kao poklon.
Pisanice koje se ne zaboravljaju
U stvaranju blagdanske atmosfere svatko ima svoju ulogu. Ideju i cjelokupni ugođaj prostora oblikuje domaćica, a završni, gotovo nevidljivi dodir dolazi iz ruku tete Mire.
- Njezine pisanice ove godine izgledaju poput malih akvarela proljeća. Ručno oslikane motivima zečeva, gusaka, ptica, kokoši i pijetlova, ali i nježnih ljubičica, tulipana i narcisa, slave buđenje prirode i dolazak novog ciklusa- ponosno pokazuje Nika.
Dok mirno povlači kist, jasno je da se radi o nečemu više od dekoracije. To je rad s dušom. Neke od tih pisanica postat će poklon, dok će druge ostati kao uspomena.
I dok jedni stvaraju dekoracije, mama Ivanka ima svoju, jednako važnu ulogu i to onu koja se pamti kroz okus.
Njezini kolači nisu samo desert, nego trenutak potpunog užitka. Onaj tihi “ommm” trenutak koji dolazi nakon što se sve uredi, fotografira i kada se napokon sjedne za stol.
Najčešće je to sezonski kuglof - jednostavan, ali savršen. Uz razgovor, smijeh i miris stare drvene kuće, upravo taj prvi zalogaj zaokružuje cijelu priču.
Oaza koja prkosi vremenu
U ovom malom komadiću prošlosti, blagdani nisu obaveza ni forma. Oni su osjećaj.
Osjećaj mira koji su same stvorile, daleko od buke i užurbanosti svakodnevice. Oaza u kojoj vrijeme usporava i gdje nastaju novi projekti, uspomene i priče.
Upravo iz tog prostora nastala je i njihova mala digitalna priča, profil na Instagramu, na kojem ova kreativna obitelj dijeli sve što stvaraju iz gušta, inspirirano starim običajima i životom u staroj kući.
A dok se već polako pripremaju za turističku sezonu, mama Ivanka izrađuje suvenire od lavande,l.
Jer ovdje se ništa ne radi na brzinu. Sve nastaje polako, s razlogom — i s dušom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....