Vertikalna šuma, ponos Milana, buja i nakon 10 godina: stanari i dalje uživaju u stotinama stabala i tisućama biljaka

Prije točno deset godina, u milanskoj četvrti Porta Nuova, iz tla su ‘niknule‘ dvije stambene zgrade koje su promijenile tijek suvremene arhitekture - Bosco Verticale (s tal., Vertikalna šuma) koju je osmislio arhitekt Stefano Boeri. Ove dvije zgrade, visoke 80 i 112 metara, danas su simbol Milana, ali i primjer urbanog odgovora na klimatske izazove i sve agresivniju betonizaciju gradova.

Povodom desete godišnjice od otvaranja, Bosco Verticale se ne promatra više kao eksperiment, već kao dokazana urbana ekosfera u kojoj skladno koegzistiraju ljudi, životinje i - brojne - životinje.

Ideja o vertikalnoj šumi nastala je početkom 2000-tih, u vrijeme kad se u europskim metropolama sve više uviđalo da tradicionalni urbanizam ne može odgovoriti na ekološke izazove 21. stoljeća. Arhitekt Stefano Boeri želio je ponuditi alternativu: zgradu koja ne ‘troši‘ prirodu, već je aktivno proizvodi. Inspiraciju je pronašao u šetnji kroz Dubai, gdje su u pustinji brzo nicale staklene kule, bez traga života, i odlučio napraviti suprotno.

Bosco Verticale sastoji se od više od 800 stabala, 15,000 trajnih grmova i 5000 ostalih biljaka raznih vrsta, raspoređenih na balkonima i fasadama dviju zgrada. Biljni sloj jednak je površini od približno 30,000 četvornih metara šume na tlu, ali zauzima samo 3 posto te površine u stvarnom prostoru.

Uzimajući u obzir emisiju ugljičnog dioksida koju te biljke apsorbiraju, zgrade godišnje upiju oko 30 tona CO₂, dok istovremeno proizvode značajne količine kisika. Osim što hlade zgradu i smanjuju potrebu za klimatizacijom, biljni sloj apsorbira i buku, štiti fasade od erozije i filtrira fine čestice iz zraka.

U proteklih deset godina Bosco Verticale postao je dom raznolikim životinjskim vrstama, među kojima su ptice (poput svraka, kosova i crvendaća), šišmiši, razni leptiri, pa čak i rijetke vrste kukaca koje su se vratile zahvaljujući bogatoj bioraznolikosti.

Primijećeno je više od 20 vrsta ptica koje se gnijezde u krošnjama koje rastu u zgradama, što je nevjerojatno za središte jednog europskog velegrada. Arhitekti i biolozi blisko surađuju kako bi se održavao ekološki balans, a monitoring bioraznolikosti postao je sastavni dio projekta.

Izbor biljaka nije bio slučajan: korištene su autohtone vrste prilagođene mikroklimatskim uvjetima Milana, uključujući hrastove, javore, masline, crnogorične borove, kao i razne vrste lavande, ružmarina i bršljana. Biljke su sađene tako da se primjećuje intenzivna promjena boja kroz godišnja doba, što čini zgradu vizualno dinamičnom: od nježnog zelenila u proljeće, preko raskošnog cvata ljeta, do toplih tonova jeseni i ogoljelih silueta zimi.

No, iza ovog estetskog dojma stoji uistinu sofisticirani sustav održavanja. Svaka biljka ima individualni sustav navodnjavanja povezan s centralnim računalom koje analizira podatke o vremenskim uvjetima, vlažnosti tla i potrebama biljaka. Ekipa specijaliziranih vrtlara - u slengu nazvanih ‘urbanim penjačima‘ - gotovo svakodnevno obilazi fasade zgrada viseći s užadi kako bi obavljala rezidbu i održavala biljke.

U međuvremenu, Bosco Verticale je nadahnuo slične projekte u Švicarskoj, Nizozemskoj, Kini i Francuskoj, a Boeri je sa svojim timom započeo i veće urbanističke projekte poput ‘Forest City‘ u Kini - cijelih četvrti koje su zamišljene kao zeleni organizmi.

Deset godina nakon što je otvorio vrata prvim stanarima, Bosco Verticale više nije avangarda već putokaz. Sve je jasnije da će održivi, živi arhitektonski modeli poput ovog igrati ključnu ulogu u budućnosti gradova.

PROČITAJTE VIŠE Sablasne scene iz 100 milijardi dolara vrijednog napuštenog grada: "Ježim se od ovog mjesta"

U doba kad se velike zelene površine zamjenjuju betonom, Bosco Verticale ne služi samo kao malo arhitektonsko čudo i prilika za dobru fotografiju na društvenim mrežama, već kao živi dokaz da priroda i grad ne moraju biti protivnici, nego i saveznici.