Željka Gojun (54) primarno se bavi turističkim najmom u strogom centru Zagreba, no ujedno je i velika kreativka koja obožava rad s rukama. Prije otprilike tri godine, kad je počela uređivati i opremati dva apartmana, privukla ju je prenamjena starog namještaja te izrada uporabno-dekorativnih predmeta, uglavnom od odbačenih materijala i stvari pronađenih na otpadu. U početku ih je radila za apartmane i vlastite potrebe, a kako bi stekla potrebno znanje i iskustvo, polazila je brojne tečajeve i radionice: za bojanje namještaja, tekstila i zidova, za izradu stolova od epoxy smole, izradu sjenila za lampe...
Velik broj upita i interes koji je uslijedio po objavama na društvenim mrežama potaknuli su je da hobi podigne na višu razinu te je pokrenula brend LelasUniques.
U potrazi za svojim blagom, Željka jednom tjedno stane uz divlji deponij u Novom Zagrebu, blizu nedovršene sveučilišne bolnice u Blatu. Revoltirana neodgovornim bacanjem otpada u prirodu, uvijek je znatiželjna vidjeti što su to ljudi bacili, a često se na vrhu te gomile smeća pronađe nešto što joj se svidi.
- Nedavno smo kći i ja pronašle tako dobre zavjese iz, rekla bih, neke gospodske kuće. Dugačke, očuvane, čipkaste... Uzela sam ih doma i oprala, a sad čekaju svoj trenutak. Kad vidim neki odbačeni predmet, ne mogu reći da odmah imam i viziju kako ga iskoristiti, ali primam neku vibru da ga jednostavno moram uzeti. I onda u jednom trenutku dobijem inspiraciju i iskoristim ga za nešto. No, zna se dogoditi i da uzmem nešto što mi dugo doma stoji pa ga, ako ne dobijem nikakvu viziju, odnesem na reciklažno dvorište i opet se dobro osjećam jer znam da nije bačeno na divlji deponij - govori nam Željka.
Rado obilazi i buvljake poput Hrelića, nešto kupuje preko internetskih oglasnika, a javljaju joj se i poznanici - donose stvari koje više ne žele koristiti, a ona im pronađe novu svrhu. U posljednje vrijeme posvetila se izradi umjetničkih instalacija, i to od torza i nogu lutaka za izlog, ali i od starinskih prozora, boca... Dvadesetak takvih instalacija prošli je vikend izložila u Bunt baru Domagoja Čavleka, smještenom na Zakmardijevim stubama.
- Budući da uvijek istražujem nešto novo i širim svoje polje interesa, primijetila sam da su muška i ženska torza jako popularna i da se sve više u svijetu koriste kao dekoracije u stanovima, restoranima i kafićima. Meni se to svidjelo, pa sam kod jednog poznanika nabavila dijelove lutaka i počela se igrati. Međutim, nije me zadovoljilo da budu samo dekorativni, nego sam im željela dati i funkciju. Odlučila sam ih obojiti, doraditi i prenamijeniti u lampe - kaže Željka.
Svaka instalacija-lampa nosi svoju priču. Primjerice, dvije lampe na ženskom torzu lutke predstavljaju Afrikanke. Ona sa suknjicom ima sjenilo koje je Željka sama doradila na jednom tečaju, dok druga "nosi" zdjelu na glavi.
- Moja kći zove se Dinka, ona je davno prije istraživala svoje ime i došla je do podatka kako u Africi postoji jedno pleme Dinka. Kako su te afričke žene bile prve koje sam radila, i jednoj sam već umjesto sjenila napravila posudu, palo mi je na pamet pogledati kako se žene iz plemena Dinka odijevaju. Pronašla sam fotografiju na kojoj istu takvu posudu nose na glavi, tako da sam je samo završila u tom stilu i sad ta lampa predstavlja ženu plemena Dinka - pojašnjava.
Sjenilo postavljeno na noge lutke pronašla je na divljem deponiju, i odmah je znala kako će ga iskoristiti, a dodatno je izradila i cipelice. Tehnički dio oko struje prepustila je, pak, električaru s kojim surađuje.
Na srebrnobijelom ženskom torzu postavila je dijelove lustera koji je "spasila" iz stana njezina ujaka.
- Moj ujak već godinama živi u Švicarskoj, a baš je prije mjesec dana prodao zagrebački stan u kojem su on i moja mama odrasli. Kad se stan praznio, uočila sam taj luster u kupaonici i odmah sam rekla da ga uzimam - kaže sa smiješkom.
Instalacija-lampa s muškim torzom i zmijama inspirirana je članom motociklističke bande iz kultnog filma "Pobješnjeli Max", a iza nje se zapravo krije strast koju Željka i njezin sin Bartol gaje prema horor i ZF pustolovnim akcijskim filmovima.
Šarena lutka, obojana u neonske Chalk Paint boje koje joj je sestra nabavila u Americi, sa žaruljom koja svijetli poput disko kugle, pak, neodoljivo podsjeća na samu Željku koja ostaje vjerna svom šarenom modnom izričaju i spajanju spojivog s nespojivim, ali i činjenici da u kreativnom stvaralaštvu izmjenjuje razne ideje i tehnike.
Na rubu nacionalnog parka niknula kuća: ‘Unutra je sve ručni rad‘
- Uza sve to krenulo je i ukrašavanje iskorištenih, lijepo oblikovanih boca koje dorađujem kad imam potrebu za kreativnim stvaralaštvom, ali nemam vremena za veći i ozbiljniji projekt, a nakon što sam kod poznanika nabavila dijelove lutaka vratila sam se i po starinske prozore koji su me fascinirali svojim ornamentima. Na dva prozora radila sam decoupage, a iza sam postavila lampice koje na zanimljiv način propuštaju svjetlo. Na treći sam postavila suho cvijeće u epoxy smoli i fiksirala ih na obojena stakla - opisuje preostale eksponate izložene u Bunt baru, koji su se odlično uklopili u ozračje bara, uređenog s recikliranim, prepravljenim ili ručno izrađenim komadima.
Sama izložba, priznaje nam, prošla je odlično, a nekoliko je eksponata prodano te će krasiti privatne stambene prostore. Željka se, pak, okreće novom projektu: uređenju trećeg apartmana u centru Zagreba, a on će se, najavljuje, razlikovati od prva dva industrijskog stila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....