Adaptacija stana

Adaptacija stana: Priča mladog bračnog para

Od derutnog prostora starog 80 godina do stana iz snova

Početna želja bila je da se uselimo u stan bez neke velike adaptacije. No, stanje koje nas je dočekalo bilo je zaista loše. Stan je 80 godina bio jako loše održavan, kupaonica je bila u groznom stanju, prozori nisu dihtali, a fasada je mjestimice bila kompletno otpala. Ipak, prostor je u sebi imao nešto čarobno.

Visoki lijepi stropovi od čak 3,10 metara i orijentacija na sve strane. Mogli smo lako zamisliti život ovdje. Ono što nam se nije sviđalo jest raspored. Bio je to klasični raspored starih stanova s dvije velike sobe (spavaća i dnevna), kupaonica, odvojeno WC, smočnica i na drugom kraju kuhinja i “mala sobica za služavke”.

Promislili smo malo i odlučili da idemo u kompletnu adaptaciju s promjenom rasporeda. To je značilo rušenje apsolutno svega, no znali smo da je to jedini put da dođemo do svog stana iz snova – pričaju nam Marina i Josip Poljak, mladi bračni par koji je danas prezadovoljan svojim životnim gnijezdom smještenim u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni koje je napravljeno baš prema njihovim željama i guštima. No, da bi se to ostvarilo, kažu, trebalo je puno truda, kombiniranja i vremena. – Znali smo da bismo htjeli imati dosta otvoreni prostor, dakle dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica u jednom prostoru te dvije spavaće sobe.

Problem je bio što su svi zidovi, iako su ti unutarnji bili nenosivi, kroz godine stvorili nosivu funkciju tako da svaki zid koji smo srušili, istovremeno smo morali poduprijeti čeličnom gredom. Također nam je bio problem što kroz kuću ide hrpa dimnjaka, njih desetak, tako da te dijelove nismo smjeli dirati – prisjećaju se Marina i Josip koji su s promjenom rasporeda ustanovili da im nedostaju prozori pa su u nacrtima dodali dva nova prozora, a u kupaonskom dijelu zamaknuli su jedan prozor s dvorišne strane.

– Za svaki prozor opet ide čelik. I s obzirom na to da nam se jedan susjed bunio za nove prozore, morala sam ići u državni arhiv po stare nacrte kuće na temelju kojih je 1928. bila izdana građevinska dozvola te s time slati upit na zaštitare. S obzirom na to da je jedan od tih prozora čak tada bio planiran u nacrtima, zaštitari su nam odobrili nove prozore pod uvjetom da svi budu drveni, bijeli i da ni oni ni fasada vizualno ne odstupaju od postojećeg stanja – otkriva Marina i dodaje kako je sama adaptacija počela u siječnju 2012. godine.

Cijeli projekt je radila i nadgledala arhitektica Lucija Pečnik. Prvo se sve raskrčilo, digli su se podovi, drvene grede, šuta i slično, a došlo se doslovno do stropa susjeda ispod. Unutra se sve porušilo osim jednog zida, onog između sadašnje spavaće sobe i pripadajuće kupaonice, kojeg je bilo nemoguće srušiti zbog širine od 50 cm. – Najveći problem je bilo rušenje dimnjaka na mjestu gdje smo stavili kamin.To je bio veliki betonski blok koji je također morao biti ojačan s puno čelika.

Po m2 platili smo 400 eura, a cijenu su digli novi prozori, vrata i fasada

Nakon rušenja slijedilo je nalijevanje betonske deke i kompletno postavljanje instalacija – grijanje, hlađenje, voda, struja, itd. S obzirom na to da smo kuhinju sasvim premjestili te dodali jednu kupaonicu, morali smo i instalacije novo razvući. Moram priznati da nas je adaptacija koštala dosta živaca, tri puta dnevno smo bili na gradilištu i praktički sami sve nadgledali, a probleme koji su se pojavljivali u hodu rješavali smo s majstorima – pričaju vlasnici i napominju da je važno cijelo vrijeme u glavi imati jasnu viziju što u konačnici želiš. – Majstori su nas puno puta skeptično gledali, no mi nismo odstupali od svojih želja.

Kada radiš adaptaciju, ne smiješ biti neodlučan jer ona zahtijeva odluke o milijardu detalja. Primjerice, gdje se koje svjetlo pali, gasi i slično, kakvu miješalicu i WC školjku želim… O takvim stvarima čovjek nikad ne razmišlja, a pri adaptaciji sve to moraš sam i brzo odlučiti – ističu i dodaju da je oko rasporeda najveća dilema bila gdje smjestiti drugu sobu (dječju) jer je najlogičnije bilo odmah uz dnevni boravak, što su na kraju i napravili. Problem buke riješili su s duplim Ytong zidom i vratima koja imaju bolju zvučnu izolaciju. Također su se premišljali da li umjesto kupaonice uz spavaću sobu staviti garderobu. Odluka je pala na kupaonicu i oduševljeni su time, pogotovo ogromnim tušem koji su na kraju dobili.

U odnosu na stari raspored, u novome su Marina i Josip na oko 74 četvorna metra dobili dvije spavaće sobe (12 i 10 kvadrata), dvije kupaonice (jedna uz spavaću i druga s odvojenim/spojenim WC-om) te veliki dnevni boravak s kuhinjom, blagavaonicom – oko 35 kvadrata (spojen s hodnikom).

Također, s novim prozorima dobili su divno osvjetljenje pa im je tako sada cijeli dan sunčano jer na svaku stranu imaju veliki prozor koji to omogućuje. – U šestom smo mjesecu postavili parkete, a kroz sedmi mjesec su se obavljali završni radovi, ugradnja opreme i slično. Mi smo se uselili u kolovozu, točno sedam mjeseci nakon početka radova. Samo za informaciju, izvođač je pri ugovaranju tvrdio da je on gotov kroz ožujak, odnosno do Uskrsa – kaže Josip. Što se financija tiče, neka finalna računica je da ih je adaptacija stajala 400 eura po četvornom metru, dakle bez uređenja/opreme.

Adaptacija nije za neodlučne jer zahtijeva brze odluke o puno detalja

Cijenu je digla nova fasada, puno čelika (statika) i novi prozori i vrata. Na to je došlo još uređenje, u čemu mladi bračni par nije baš jako štedio, što je još podiglo cijenu. Najveći izdaci bili su im kamin i kuhinja. – U cijelom stanu ima dosta drva, beige, prevladavaju smeđa i bijela boja s crvenim detaljima. Sve je dosta svijetlo, a na svijetlom parketu manje se vidi prašina.

Pri uređenju ugradili smo sustav grijanja i hlađenja Kampmann s kojim u svakoj sobi ispod prozora imamo ventilokonvektore unutar medijapan obloge preko kojih grijemo i hladimo stan. U kupaonicama smo ispod pločica razvukli cijevi pa smo s time postigli podno grijanje. To je vrlo dobro rješenje, a cjenovno samo nekoliko metara cijevi više!

Namještaj, elemente i detalje posvuda smo kupovali. Tako smo kupaonice kompletno opremili u Kera-Termu, parketi su Galeković, rasvjeta je iz Art rasvjete, blagovaonica je Calligaris iz Studija Art, kuhinja je njemački Haercker koju smo kupili u Škugor Studiju, svi aparati su većinski Bosch, frižider je Sharp, ormari su iz Edura, kamin je Hoyan, kauč iz Natuzzija…- nabrajaju vlasnici koji obožavaju vrijeme provoditi u svom domu. Pogotovo zimi kada zapale kamin. No, i za ljetne dane pronašli su lijepo rješenje. Naime, na zajedničkoj terasi zgrade uredili su si dio od 20- ak četvornih metara i tamo napravili svoju zelenu opuštajuću oazu za druženja i roštiljanje.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. rujan 2021 14:51